Bit mudrosti kabale

Prije nego što krenem u rasvjetljavanje povijesti mudrosti kabale koja je ispričana od strane mnogih, nalazim neophodnim početi od temeljitog pojašnjavanja biti ove mudrosti za koju, po meni, jako malo ljudi zna. Naravno, nije moguće govoriti o povijesti nečega o čemu nemamo saznanja.

Iako je ova znanost šira i dublja od oceana, uložit ću izniman napor i  svu svoju snagu i znanje koje sam stekao na tom polju kako bih je objasnio i rasvijetlio sa svih strana, dovoljno za svaku osobu da izvuče prave zaključke, kakvi oni zaista jesu, ne ostavljajući mjesta za pogreške kako je čest slučaj u takvim stvarima.

O čemu govori ova mudrost?

Ovo pitanje si postavlja svaka razumna osoba. Da odgovorim u potpunosti na to pitanje, sastavio sam pouzdanu i trajnu definiciju: ova mudrost nije ništa više i ništa manje do slijeda korijena koji se viseći nižu putem uzroka i posljedica poštujući  nepromjenjive, utvrđene zakone koji se isprepliću u jedinstveni, uzvišeni cilj opisan kao  „otkrivenje Njegovog Božanstva Njegovim stvorenjima na ovom svijetu“.

Tu se javlja pitanje pojedinačnog i cjeline:

Cjelina - čitavo je čovječanstvo obvezatno na kraju doći do ovog ogromnog postignuća, kako je pisano: „ Jer će zemlja biti puna znanja Gospodina, kao što je more puno vode.“ (Izaija 11,9). "I neće više učiti prijatelj prijatelja ni brat brata govoreći: poznajte Gospoda; jer će me znati svi od maloga do velikoga," (Jeremija 31, 34), i kaže "ali se neće više skrivati učitelj tvoj i tvoje će oči gledati učitelja“(Izaija 30,20).

Pojedinačno - čak i prije usavršavanja cijelog čovječanstva ovo su pravilo prihvatili izabrani pojedinci iz svake generacije. To su ljudi obdareni otkrivenjem određenog stupnja Njegovog Božanstva. To su proroci i Božji ljudi,  kako naši mudri rekoše: “Ne postoji generacija bez nekoga poput Abrahama, Izaka i Jakova“(Midrash Rabah, Beresheet, 74). Stoga možete vidjeti kako je otkrivenje Njegovog božanstva utkano u svaku generaciju kao što su naši mudri, koje smatramo vjerodostojnima, objavili.

Mnoštvo partzufima, Sefirota i svjetova 

Ipak se prema gore navedenom postavlja pitanje: budući da ova mudrost ima samo jednu posebnu i jasnu ulogu, zašto onda u kabalističkim knjigama nalazimo mnoštvo partzufim, Sefirot (množina od partzuf, Sefira) i mnogostruke promjenjive veze?

Ako uzmete tijelo neke male životinje, čiji je jedini zadatak da brine o svom opstanku dovoljno dugo kako bi iza sebe ostavila potomstvo, u njezinom malom tijelu naći ćete kompleksnu strukturu od milijuna živaca i tetiva koju su stručnjaci iz anatomije i fiziologije u velikoj mjeri istražili. Ali tu se krije još mnogo toga što ljudi tek moraju otkriti. Iz gore navedenog možete razumjeti koliko se nepregledno  mnoštvo stvari i kanala  mora povezati kako bi se otkrio taj uzvišeni cilj.

Dva redoslijeda - odozgo prema dolje i odozdo prema gore

Ova je mudrost uglavnom podijeljena na dva usporedna i identična redoslijeda poput dvije kapi u bari. Jedina je razlika među njima u tome što se prvi redoslijed spušta odozgo prema dolje u ovaj svijet, dok drugi redoslijed počinje u ovom svijetu i uzdiže se prema gore točno istim putevima i tragovima utisnutim prilikom njihovog spuštanja odozgora prema dolje.

Prvi se redoslijed naziva “redoslijed spuštanja svjetova,  partzufim i Sefirot“, u svim njihovim pojavama, neovisno koliko bile trajne ili prolazne. Drugi redoslijed zovemo „stjecanje razina proroštva i Svetog duha“. Osoba koja je time nagrađena obavezna je  pratiti iste tragove i uvale, te postupno stjecati svaki detalj i i svaki stupanj, poštujući potpuno jednaka pravila koja su utisnuta u njih prilikom njihovog spuštanja odozgo prema dolje.

To je zato što se otkrivenje  Stvoritelja ne događa odjednom, kao što je sa fizičkim stvarima, već se odvija postupno, kroz neko vrijeme, što ovisi o stupnju čistoće onoga koji postiže, sve dok ne otkrije sve stupnjeve koji su unaprijed raspoređeni odozgo prema dolje. Budući da se sve razine otkrivaju nekim redoslijedom, jedna za drugom i jedna iznad druge, nazivamo ih "stupnjevima" (prečkama ljestava).

Apstraktna imena

Mnogi vjeruju kako su svi nazivi u mudrosti kabale neka vrst apstraktnih imena, jer se bavi Božanskim i duhovnim, koji su iznad pojmova mjesta i vremena, gdje čak ni naša mašta nema pristup. Iz tog su razloga odlučili kako kabala govori samo o apstraktnim imenima ili o nečemu uzvišenijem i svetijem i od samih apstraktnih imena koja su, naravno, od samog početka iznad svega što se zamišlja o njima.

 Ali to nije točno. Baš suprotno, kabala koristi samo imena i nazive koji su konkretni i stvarni. To je jednostavno pravilo kojeg se drže svi kabalisti  koje glasi:“ Ništa što (sami) ne spoznamo (postignemo, op. prev,) ne nazivamo imenom ni riječju.“

Ovdje je važno da znate kako riječ „postići“(heb: hasaga) ukazuje na najviši stupanj razumijevanja. Dolazi od izraza „tvoja će ruka postići“(heb: KI Tasig Yadcha). To znači kako prije negoli je nešto u potpunosti opipljivo kao da to držimo u ruci, kabalisti to ne smatraju postignutim (spoznatim), već shvaćenim, razumljivim i sl.

Stvarna mudrost kabale

Neke pojave nalazimo čak i u materijalnom svijetu koji se nalazi tu pred našim očima, ali ih ne primjećujemo i ne vidimo njihovu stvarnu bit. Takve pojave su elektricitet i magnet, zvani „fluidum“.

Ipak, tko može reći da se ti nazivi ne odnose na stvarne pojave, kad imamo potpuno zadovoljavajuću svjesnost o njihovom djelovanju, i nimalo nas ne muči što ne poznajemo njihovu bit, pogotovo elektriciteta.

Taj nam je pojam opipljiv i blizak kao da ga osjećamo i potpuno percipiramo kroz svoja osjetila. Čak i mala djeca znaju što znači riječ „struja“ kao što poznaju riječi poput "kruh", "šećer" itd.

Nadalje, ako želite malo vježbati svoje alate za razmišljanje, znajte da, kao što ne možemo percipirati Stvoritelja ni u najmanjoj mjeri, tako je nemoguće spoznati bit bilo kojeg Njegovog stvorenja, pa čak ni onih koje možemo držati u svojim rukama.

Dakle, sve što znamo o prijateljima i rodbini u svijetu djelovanja koji se odvija pred nama nije ništa više od „upoznavanja s njihovim djelovanjem“.  Ono je potaknuto i rođeno susretom s našim osjetilima, što je nama potpuno dovoljno, mada nemamo nikakvu spoznaju o biti tih objekata. 

Štoviše, mi čak nemamo nikakvu spoznaju ni shvaćanje o vlastitoj biti. Sve što znate o sebi samo je niz postupaka koji izviru iz vaše biti.

Sad lako možete zaključiti kako su svi nazivi i  imena koja se pojavljuju u kabalističkim knjigama stvarna i istinita iako mi ni u najmanjoj mjeri ne razumijemo što ona opisuju. Oni koji se njima bave crpe potpuno zadovoljstvo  iz shvaćanja njihove sveobuhvatne cjelovitosti, odnosno od samog percipiranja akcija koje su potaknute i izviru iz dodira više svjetlosti s promatračem. 

Ipa,k i to je sasvim dovoljno jer postoji pravilo:“Sve što je izmjereno i izvučeno iz Njegove providnosti kako bi bilo provedeno u prirodi Stvaranja,  u potpunosti je zadovoljavajuće.“ Kao što osoba ne može poželjeti šesti prst na ruci, kad mu je pet prstiju sasvim dovoljno.

Termini i imena iz svakodnevnog života u kabalističkim knjigama

Svaka razumna osoba razumije kako za opisivanje duhovnosti, a o Božanskom da ne govorimo, nemamo ni riječi ni slova. To je zato jer je naš cijeli vokabular samo kombinacija slova naših osjetila i mašte, pa kako nam riječi mogu pomoći tamo gdje ni mašta ni naša osjetila nisu ni od kakve koristi?

   Čak ako uzmemo najsuptilnije riječi koje koristimo u takvim slučajevima, poput “viša svijetlost“ ili  „jednostavna svijetlost“,  to su i dalje samo izmišljene riječi posuđene od sunca ili svijeće, ili svijetlost zadovoljstva koje osoba osjeća kad razriješi neku veliku nedoumicu. Ipak, kako ih možemo koristiti u duhovnim stvarima i Božjim putevima kad one nude čitatelju samo laži i obmane? 

  To je tako posebice u slučajevima kad osoba treba razumne riječi koje će mu pomoći u pregovorima uobičajenim u istraživanju ove mudrosti. Tu mudraci moraju koristiti strogo precizne definicije za čitatelje.

   U slučaju da mudrac pogriješi u jednoj jedinoj riječi sigurno će zbuniti i navesti čitatelje na krivi put. Oni uopće  neće razumjeti o čemu on govori ni prije ni poslije nje, niti sve što je povezano s tom riječju, kao što to je poznato svakome tko istražuje mudre knjige.

Stoga, treba se zapitati kako je moguće da kabalisti koriste lažne riječi kako bi objasnili međupovezanosti u ovoj mudrosti. Isto tako je poznato da s lažnim riječima ne možemo doći do prave definicije, jer su u laži kratke noge.

Ovdje zaista treba imati prethodno znanje o "zakonu korijena i grana" prema kojem se svjetovi odnose jedni prema drugima.

Zakon korijena i grana kojim se svjetovi povezani

Kabalisti su otkrili kako je forma četiri svijeta koje zovemo Atzilut, Beria, Yetzira i Assiya počevši s prvim, najvišim svijetom, zvanim Atzilut, pa sve do ovog  stvarnog i opipljivog svijeta koji zovemo Assiya, potpuno  ista u svakom detalju i događaju. To znači da sve što se pojavi ili dogodi u prvom svijetu nalazimo nepromijenjeno i u  svijetu ispod. To je tako u svim svjetovima koji se spuštaju dolje do ovog opipljivog svijeta.

Nema nikakve razlike među njima, već postoje samo različiti stupnjevi koje vidimo u supstanci elemenata koji čine stvarnost u svakom svijetu. Supstanca elemenata koji čine stvarnosti u prvom  svijetu, najvišem svijetu, čistija je od svih svjetova koji se nalaze ispod njega. A suština elemenata stvarnosti u drugom svijetu je grublja nego ona u prvome svijetu, ali je čistija od svih koji su na nižem stupnju.

To se nastavlja na sličan način sve do ovog svijeta, čija je supstanca elemenata koji čine stvarnost grublja i mračnija od svih svjetova koji mu prethode. Ipak, oblici i elementi stvarnosti i sva njihove pojave dolaze nepromijenjeni i jednaki u svakom svijetu, kako u brojnosti, tako i u kvaliteti.

Oni to uspoređuju s pečatom i njegovim otiskom: svi oblici iz pečata savršeno su preneseni na otisak u svakom detalju i zamršenosti. Tako je i sa svjetovima gdje je svaki niži svijet otisak svijeta koji se nalazi iznad njega. Dakle, svi su oblici  višeg svijeta pedantno kopirani, kako u količini,  tako i u kvaliteti, na niži svijet.

Stoga, ne postoji element ili pojava iz stvarnosti u nižem svijetu, čiju jednaku kopiju nećete naći u svijetu iznad njega i oni su poput dvije kapi u bari. Nazivaju se „korijen i grana“. To znači da se detalj u nižem svijetu smatra granom svog kalupa koji se nalazi u višem svijetu, a koji je korijen nižeg elementa, budući je to mjesto gdje se detalj iz nižeg svijeta utiskuje i stvara.

To je bila namjera naših mudrih kad su rekli: “Ne postoji vlat trave dolje koja gore nema svoju sreću (sudbinu) i čuvara koji je udara i govori joj: 'Rasti.'" (Omisije iz Zohara, str, 251a) Vidimo kako je korijen, zvan sreća, tjera da raste i poprima njegove osobine u količini i kvaliteti kao kod pečata i otiska. To je zakon korijena i grana koji vrijedi za svaki detalj i pojavu u stvarnosti svakog svijeta u odnosu na svijet iznad njega.

Jezik kabalista jest jezik grana

To znači kako grane ukazuju na korijene koji su njihovi kalupi što moraju postojati u višem svijetu.  Zato što ne postoji ništa u stvarnosti nižeg svijeta što ne potječe iz višeg svijeta. Kao što pečat radi otisak, tako korijen u višem svijetu tjera svoje grane u nižem svijetu da otkriju svoju potpunu formu i osobine, kao što su naši mudri rekli, da sudbina u višem svijetu koja je dodijeljena vlati trave u svijetu ispod, udara travu i tjera je da raste. Zbog toga svaka pojedina grana u ovom svijetu dobro opisuje svoj kalup koji se nalazi u višem svijetu.

Zato su kabalisti utemeljili kompletan rječnik s bilješkama koji je dovoljan za stvaranje izvrsnog jezika koji im daje mogućnost međusobnog  razgovora  o pojavama u duhovnim korijenima iz višeg svijeta, tako što jednostavno navedu nižu, opipljivu granu iz ovog svijeta, koji naša osjetila jasno percipiraju.

Slušatelji razumiju viši korijen na koji pokazuje grana iz naše stvarnosti, jer je ona povezana s njime i njegov je otisak. Na taj su način za njih sva bića iz materijalnog svijeta i svi njihovi izdanci postali dobro definirana imena i riječi koje ukazuju na visoke duhovne korijene. Iako ne mogu postojati riječi koje opisuju duhovne korijene, jer je to van dosega ljudske mašte, zaslužili su pravo izražavanja pomoću opisa njihovih grana koje se prostiru pred našim očima u ovom opipljivom svijetu.

Takva je priroda jezika među kabalistima pomoću kojeg prenose svoje duhovno postignuće s osobe na osobu i s generacije na generaciju, kako riječima, tako i pisanim putem. Oni savršeno razumiju jedni druge u svoj potrebnoj preciznosti koja im treba za istraživanje mudrosti, tako da osoba ne može pogriješiti. To je zato jer svaka grana ima svoju posebnu, prirođenu i jedinstvenu definiciju i ta apsolutna definicija ukazuje na svoj korijen u višem svijetu.

Nemojmo zaboraviti kako je ovaj jezik grana iz mudrosti kabale primjereniji za objašnjavanje pojmova  mudrosti od bilo kojeg običnog jezika. Poznato je iz teorije nominalizma  kako se jezici kvare u masama. Drugim riječima, prilikom čestog korištenja riječi postaju isprazne, što dovodi do velikih poteškoća kad želimo jedan drugome riječima ili pismom prenijeti precizan opis.

To nije slučaj s kabalističkim jezikom grana, koji je izveden iz naziva stvorenja i njihovih pojava koje se odvijaju pred našim očima i određene su nepromjenjivim zakonima prirode. Čitatelj i slušatelj nikad neće biti navedeni da pogrešno shvate riječi koje su im ponuđene, budući da su prirodne definicije apsolutne i nepromjenjive.

Prijenos od mudrog kabalista na primatelja koji razumije

Ovako je pisao Nachmanides u uvodu svojim komentarima na Toru, a Rav Chaim Vital slično je pisao u eseju Pesi'ot: “Čitatelji bi trebali znati da neće razumjeti nijednu riječ napisanu u ovim esejima, osim kad su prenesene iz usta mudrog kabalista na uho mudrog primatelja koji razumije vlastitim umom." Isto nalazimo i u riječima naših mudrih ( Hagiga,11b):“ Pojedinac ne proučava samostalno merkavu (strukturu/epitet za mudrost kabale), osim ako je mudar te razumije svojim umom.“

Njihove su riječi potpuno razumljive tek kad čujemo kako pojedinac mora primiti od mudrog kabalista. Ali čemu potreba za time da učenik prvo mora biti mudar i razumjeti svojim umom? K tome, ako to nije slučaj, ne smije ga se podučavati, pa bio on najpravednija osoba na svijetu. Na kraju, ako je netko mudar i razumije svojim umom, kakvu potrebu ima učiti od drugih?

Iz gore navedenog, jednostavno je razumjeti: sve riječi i izrazi koje izgovaramo ne mogu prenijeti niti jednu jedinu riječ iz duhovnih, Božjih stvari koje su iznad imaginarnog mjesta i vremena. Umjesto toga, imamo poseban jezik za takve stvari, koji zovemo jezik grana, što ukazuje na njihov odnos s pripadajućim višim korijenima. 

Ipak, ovaj jezik, iako naročito podoban za upuštanje u proučavanje ove mudrosti, više od drugih jezika,  pomaže samo u slučaju kad je slušatelj mudar svojom zaslugom, što znači da zna i razumije u kakvom su odnosu grane prema svojim korijenima. To je zato što njihovi odnosi nisu očiti kad gledamo odozdo prema gore. Drugim riječima, nemoguće je nešto zaključiti ili naći sličnosti u višim korijenima promatrajući niže grane. 

Baš naprotiv, niže se grane proučavaju s više razine. Dakle, osoba najprije mora steći više korijene, onakve kakvi su u duhovnosti, iznad bilo čega imaginarnog i s jasnim postignućem, kao što je objašnjeno u stavku 4, pod naslovom "Stvarna mudrost kabale". Jednom kad je sa svojim umom u potpunosti spoznao više korijene, tek onda može proučiti opipljive grane koje su u ovom svijetu i naučiti kako se svaka grana odnosi prema svom korijenu u višem svijetu, u svim njegovim redoslijedima, u količini i u kvaliteti.

Kad pojedinac zna i potpuno shvaća sve to, pronalazi zajednički jezik između sebe i svog učitelja, koji zovemo jezik grana. Koristeći se njime, kabalistički mudrac može prenijeti istraživanja mudrosti koja su provedena u višim, duhovnim svjetovima, uključujući ono što je primio od svojih učitelja, kao i proširenja mudrosti koje je otkrio svojim snagama. To je zato jer sada imaju zajednički jezik i razumiju jedan drugoga.

Međutim, sve dok učenik ne postane mudar te samostalno razumije jezik koji govori o odnosu grana prema svojim korijenima, jasno je kako učitelj ne može prenijeti ni riječ iz ove duhovne mudrosti, a kamoli raspravljati s njim o njoj. To je zato što nemaju zajednički jezik kojim se mogu sporazumjeti, pa postanu poput nijemih ljudi. Stoga je važno ne podučavati maase merkava, odnosno mudrost kabale, nekoga tko nije mudar i tko ne razumije svojim umom.

Moramo se zapitati, kako je onda učenik postao tako mudar da je prateći više korijene  spoznao odnose između grana i korijena? Odgovor je da je ovdje čovjekov trud uzaludan. Stvoritelj je taj čiju pomoć trebamo! On ispunjava one koji steknu Njegovu naklonost  mudrošću, razumijevanjem i znanjem kako steći uzvišena postignuća. Tu nam ne može pomoći nitko od krvi i mesa!

Zaista, jednom kad prigrli osobu i obdari je uzvišenim postignućima, ona je tada spremna pristupiti i primiti silnu mudrost kabale od mudrog kabalista, jer tek tada imaju zajednički jezik.

Imena strana ljudskome duhu

Sa svime dosad rečenim lakše je razumjeti zašto ponekad imena i pojmove iz kabalističkih knjiga  smatramo stranima ljudskom duhu. Oni su česti u temeljnim kabalističkim knjigama kao što su  Zohar, Tikkunim i u Arijevim knjigama. Zaista je zbunjujuće zašto su ti mudraci koristili tako svakodnevne i obične nazive kako bi izrazili tako uzvišene i svete ideje.

Ipak, to ćete u potpunosti razumjeti jednom kad postignete gorespomenute koncepte. Jer jasno je kako nijedan jezik na svijetu ne može pomoći u objašnjavanju te mudrosti, osim jednog koji je namijenjen za tu svrhu, a zove se jezik grana koji ukazuje na više korijene.

Stoga je očito kako se nijedna grana ili njena pojava ne smije zanemariti zbog svojega nižeg stupnja ili da je se ne koristi kod izražavanja željenog pojma međupovezanosti u mudrosti, jer ne postoji grana iz našeg svijeta koja je može zamijeniti.

Kao što ne postoje dvije vlasi kose koje se hrane iz istog korijena, tako ne postoje dvije grane koje se odnose na jedan korijen. Pa tako, kad ne iskoristimo neki incident, gubimo odgovarajući duhovni značaj povezan s njim u višem svijetu, jer nemamo nijednu drugu riječ koja bi ukazivala na taj korijen. K tome, takav incident narušava cijelu mudrost u svoj njezinoj veličini, budući da sada nedostaje dio u lancu mudrosti koji je povezan s tim pojmom.

To sakati čitavu mudrost, budući da ne postoji nijedna druga mudrost na svijetu u kojoj su stvari tako vezane i isprepletene uzročno-posljedičnim vezama, primarnim i posljedičnim, kao što su poput dugog lanca  povezane u mudrosti kabale. Stoga, kod privremenog gubitka čak i male spoznaje, čitava se mudrost zamrači pred našim očima, jer su sve njezine spoznaje čvrsto povezane jedna s drugom, doslovno se stapajući u jednu.

Sada se više nećete čuditi kad naiđete na povremene strane nazive. Kabalisti nemaju slobodu izbora u nazivima da bi mogli zamijeniti loše s dobrima ili dobre s lošima.  Oni uvijek  moraju  koristiti  granu ili događaj koji precizno ukazuje na viši korijen, u mjeri koja je neophodna. Štoviše, stvari trebaju biti objašnjene tako da se dobije točna definicija za sve one koji ih slijede na tom putu.