Baal HaSulam, Predgovor Mudrosti kabale
1) Rabbi Hanania Ben Akashia reče: „Stvoritelj je želio pročistiti Izrael, stoga im je dao obilje Tore i mitzvot (zapovijedi), kako je rečeno: 'Gospodin želi, radi svoje pravednosti, uzvisiti i proslaviti Toru'“ (Makkot 23b). Poznato je da riječ Zakkut (pročišćenje) proizlazi iz riječi Hizdakchut (pročišćavanje). Kao što su naši mudraci rekli: „Zapovijedi su dane samo kako bi se kroz njih pročistio Izrael“ (Beresheet Rabbah, početak Odjeljka 44). Moramo razumjeti ovo pročišćenje koje postižemo kroz Toru i zapovijedi te što je grubost/krutost unutar nas koju trebamo pročistiti pomoću Tore i zapovijedi.
Budući da smo već raspravljali o tome u mojoj knjizi Panim uMasbirot te u Učenju deset Sefirot, ovdje ću ukratko ponoviti da je misao stvaranja bila da se stvorenim bićima pruži užitak u skladu s Njegovom obilnom darežljivošću. Zbog toga je u duše utisnuta velika želja i čežnja za primanjem Njegovog obilja.
To je zato što volja za primanjem predstavlja posudu za mjeru užitka u obilju. Naime, mjera i snaga volje za primanjem obilja precizno odgovara mjeri užitka i zadovoljstva u tom obilju. Ta su dva elementa tako povezana da su nerazdvojiva, osim u onome na što se odnose: užitak se odnosi na obilje, dok se velika želja za primanjem obilja odnosi na stvoreno biće.
Ta dva elementa nužno proizlaze iz Stvoritelja, ali ih treba podijeliti na gore spomenuti način: obilje dolazi iz Njegove biti, proizlazeći iz postojanja u postojanju, dok volja za primanjem uključena u to obilje predstavlja korijen stvorenih bića. To znači da je to korijen inicijacije, odnosno postojanja iz nepostojanja, jer u Njegovoj biti zasigurno ne postoji forma volje za primanjem.
Stoga se smatra da je gore spomenuta volja za primanjem cijela suština kreacije od početka do kraja. Dakle, sva stvorena bića, svi njihovi bezbrojni oblici i postupci koji su se pojavili i koji će se pojaviti, nisu ništa drugo nego mjere i različite vrijednosti volje za primanjem. Sve što postoji u tim stvorenjima, odnosno sve što se prima u volji za primanjem utisnutoj u njih, proizlazi iz Njegove biti, postojanje iz postojanja. To nije nova kreacija, postojanje iz nepostojanja, jer uopće nije nova. Umjesto toga, proizlazi iz Njegove beskonačnosti, postojanje iz postojanja.
2) Kao što smo rekli, volja za primanjem je inherentno uključena u misao stvaranja sa svim svojim vrijednostima, zajedno s velikim obiljem koje je On planirao dati i podariti njima. Znajte da su to svjetlost i posuda koje razlučujemo u višim svjetovima. Oni nužno dolaze povezani i spuštaju se zajedno stupanj po stupanj. Što se stupnjevi više udaljavaju od svjetlosti Njegova lica i odvajaju od Njega, to je veći stupanj materijalizacije volje za primanjem sadržane u obilju.
Također možemo reći suprotno: što se volja za primanjem u obilju više materijalizira, to se više spušta stupanj po stupanj, kako je dolje opisano, do najnižeg od svih mjesta, gdje se volja za primanjem potpuno materijalizirala. To mjesto naziva se „svijet Assiya,“ volja za primanjem smatra se „tijelom čovjeka,“ a obilje koje prima smatra se „životnom snagom u tom tijelu.“
To je slično i kod drugih stvorenja u ovom svijetu. Dakle, jedina razlika između viših svjetova i ovog svijeta je u tome što, dok se volja za primanjem uključena u Njegovo obilje nije u potpunosti materijalizirala, smatra se da se još uvijek nalazi u duhovnim svjetovima, iznad ovog svijeta. Kada se volja za primanjem u potpunosti materijalizira, smatra se da se nalazi u ovom svijetu.
3) Navedeni poredak spuštanja, koji dovodi volju za primanjem do njenog konačnog oblika u ovom svijetu, slijedi niz od četiri faze sadržane u četveroslovnom imenu [HaVaJaH (Jod-Hej-Vav-Hej)]. To je zato što četiri slova HaVaJaH u Njegovom imenu obuhvaćaju cijelu stvarnost, bez iznimke.
Općenito, ona su opisana kroz deset Sefirot: Hochma, Bina, Tifferet, Malchut i njihov korijen. Nazivaju se deset Sefirot jer sefira (jednina od sefirot) Tiferet sadrži šest unutarnjih sefirota, nazvanih HGT NHY [Hesed–Gevura–Tifferet–Netzah–Hod–Yesod], dok se korijen naziva Keter. No u svojoj suštini, nazivaju se HB TM [Hochma–Bina–Tiferet–Malhut].
Ove četiri faze odgovaraju četiri svijeta: Atzilut, Beria, Yetzira i Assiya. Svijet Assiya sadrži i ovaj svijet. Stoga, ne postoji stvorenje u ovom svijetu koje nije uključeno u Ein Sof (beskonačnost), u misao stvaranja da usreći Svoja stvorenja. Ono je inherentno sastavljeno od svjetlosti i posude, što znači određene mjere obilja i volje za primanjem tog obilja.
Mjera obilja proizlazi iz postojanja u postojanju iz Njegove biti, dok je volja za primanjem obilja inicirana kao postojanje iz nepostojanja.
Međutim, da bi volja za primanjem stekla svoje konačno svojstvo, mora se spuštati zajedno s obiljem kroz četiri svijeta—Atzilut, Beria, Yetzira, Assiya. To dovršava stvaranje u svjetloati i posudi, nazvanima „tijelo“ i „svjetlost života“ unutar njega.
4) Razlog zašto se volja za primanjem mora spuštati kroz gore spomenute četiri faze u ABYA (Atzilut, Beria, Yetzira i Assiya) jest veliko pravilo koje se odnosi na posude: Širenje svjetlosti i njezino povlačenje čini posudu prikladnom za njenu svrhu. To znači da, dok posuda nije odvojena od svjetlosti, ona je uključena u svjetlost i poništava se pred njom, poput svijeće pred bakljom.
Ovo poništenje događa se jer su svjetlost i posuda u potpunosti suprotni jedno drugome, na krajnje suprotnim stranama. To je zato što svjetlost proizlazi iz Njegove biti, postojanje iz postojanja. S gledišta misli stvaranja u Ein Sofu (Beskonačnosti), svjetlost je u potpunosti usmjerena na davanje i nema u njoj ni traga volji za primanjem. Njezina suprotnost je posuda, velika volja za primanjem obilja, koja je korijen inovacije stvorenog bića, u kojem nema nikakvog davanja.
Stoga, kada su svjetlost i posuda povezani, volja za primanjem poništava se u svjetlosti unutar nje. Posuda može odrediti svoj oblik tek nakon što se svjetlost od nje jednom povuče. Nakon povlačenja svjetlosti, posuda počinje žudjeti za njom, a ta žudnja pravilno određuje i oblikuje volju za primanjem. Kada se svjetlost ponovno odijeva u nju, tada se smatraju kao dva odvojena entiteta: posuda i svjetlost, ili tijelo i život. Promotrite pažljivo, jer je ovo iznimno duboko.
5) Stoga su potrebne četiri faze imena HaVaYaH, koje se nazivaju Hochma, Bina, Tifferet i Malchut. Prva faza, nazvana Hochma, zapravo je cjelokupno emanirano biće, svjetlost i posuda. U njoj postoji velika želja za primanjem sa svom svjetlošću uključenom u nju, koja se naziva „svjetlost Hochme“ ili „svjetlost Haya“, budući da predstavlja svu svjetlost Hayim [života] u emaniranom biću, odjevenu u njezinu posudu. Međutim, ta prva faza smatra se potpunom svjetlošću, a posuda u njoj jedva je primjetna jer je pomiješana sa svjetlošću i poništena u njoj poput svijeće u baklji.
Nakon nje dolazi druga faza, jer se na njezinu kraju posuda Hochme intenzivira prema jednakosti forme s gornjom svjetlošću u njoj. To znači da se u njoj budi želja za davanjem Emanatoru, sukladno prirodi svjetlosti unutar nje, koja je potpuno usmjerena na davanje.
Tada, koristeći tu želju koja se probudila, do emaniranog bića dopire nova svjetlost od Emanatora, koja se naziva „svjetlost Hassadim“. Kao rezultat toga, ono se gotovo potpuno odvaja od svjetlosti Hochme koju je Emanator utisnuo u njega, budući da se svjetlost Hochme može primiti samo u vlastitu posudu—željom za primanjem koja je narasla do svoje potpune mjere.
Tako su svjetlost i posuda u drugoj fazi potpuno različiti od onih u prvoj fazi, jer je posuda u njoj želja za davanjem. Svjetlost unutar nje smatra se svjetlošću Hassadim, svjetlom koje proizlazi iz prianjanja emaniranog bića uz Emanatora, budući da želja za davanjem uzrokuje jednakost forme s Emanatorom, a u duhovnosti jednakost forme jest prianjanje.
Slijedi treća faza, jer kada se svjetlost u emaniranom biću smanjila na svjetlost Hassadim bez imalo Hochme, a poznato je da je svjetlost Hochme bit emaniranog bića, na kraju druge faze probudila se i privukla mjeru svjetlosti Hochme kako bi sjala unutar svjetlosti Hassadim. Ovo buđenje ponovno je protegnulo određenu mjeru želje za primanjem, koja oblikuje novu posudu nazvanu treća faza ili Tifferet. Svjetlost u njoj naziva se „svjetlost Hassadim s osvjetljenjem Hochme“, budući da je većina ove svjetlosti svjetlost Hassadim, a manji dio svjetlost Hochme.
Nakon nje dolazi četvrta faza, jer se i posuda treće faze probudila na svom kraju kako bi privukla potpunu svjetlost Hochme, kao što je bilo u prvoj fazi. Tako se ovo buđenje smatra „žudnjom“ u mjeri želje za primanjem iz prve faze i nadmašuje je, budući da se sada već odvojila od te svjetlosti, jer svjetlost Hochme više nije odjevena u nju, već za njom žudi. Tako je oblik želje za primanjem potpuno utvrđen, jer se posuda određuje nakon širenja svjetlosti i njezina povlačenja. Kasnije, kada se svjetlost vrati, ona će je ponovno primiti. Ispada da posuda prethodi svjetlosti, zbog čega se ova četvrta faza smatra dovršenjem posude, a naziva se Malchut [Kraljevstvo].
6) Ove četiri gore navedene faze razlučivanja su deset Sefirot prepoznatih u svakom emaniranom biću i svakom stvorenom biću, kako u cijelosti, koja obuhvaća četiri svijeta, tako i u najmanjem elementu stvarnosti. Prva faza naziva se Hochma ili „svijet Atzilut.“ Druga faza naziva se Bina ili „svijet Beria.“ Treća faza naziva se Tiferet ili „svijet Jetzira,“ a četvrta faza naziva se Malchut ili „svijet Assiya.“
Objasnimo četiri faze primijenjene u svakoj duši. Kada duša izlazi iz Ein Sofa i ulazi u svijet Atzilut, to je prva faza duše. Tamo još uvijek nije prepoznata pod tim imenom jer ime Neshama [duša] implicira da postoji neka razlika između nje i Emanatora, te da je kroz tu razliku napustila Ein Sof i objavila se kao vlastita vlast. No, sve dok nema oblik posude, nema ničega što bi ju razlikovalo od Njegovog bića, te stoga ne zaslužuje svoje ime.
Već znate da prva faza posude uopće nije smatrana posudom i potpuno je poništena u svjetlosti. To je značenje onoga što se kaže za svijet Atzilut, da je to potpuno Božanstvo, kao u rečenici „On, Njegov život i Njegovo biće su jedno.“ Čak se i duše svih drugih živih bića, dok putuju svijetom Atziluta, smatraju još uvijek povezanima s Njegovom biti.
7) Gorespomenuta Behina Bet upravlja svijetom Beria - posudom (kli) želje za davanjem. Stoga, kada se duša spusti u svijet Beria i postigne kli koja ondje postoji, to se smatra Neshama (duša). To znači da se već odvojila od Njegove biti i zaslužuje vlastito ime - Neshama. Ipak, to je vrlo čista i profinjena kli, koja je u jednakosti forme s Emanatorom. Iz tog razloga smatra se potpunom duhovnošću.
8) Gorenavedena Behina Gimel upravlja svijetom Yetzira, te sadrži malo forme volje za davanjem. Stoga, kada se duša spusti u svijet Yetzira i postigne tu kli, tada izlazi iz duhovnosti Neshame te se naziva Ruach. To je zbog toga što je ovdje njezina kli već izmiješana s nešto Aviuta, odnosno malo volje za primanjem unutar nje. Ipak, i dalje se smatra duhovnom posudom jer ta mjera Aviuta nije dovoljna da je u potpunosti razdvoji od Njegove biti te zasluži ime “tijelo”, koje stoji samostalno.
9) Behina Dalet upravlja svijetom Assiya, što je potpuna kli velike volje za primanjem. Stoga stječe potpuno odvojeno i različito tijelo od Njegove biti, koje stoji samostalno. Svjetlost u njoj naziva se Nefesh (od hebrejske riječi za “odmor”), ukazujući da je Svjetlost nepromjenjiva sama po sebi. Trebate znati da ne postoji niti jedan element stvarnosti koji nije sačinjen od čitave ABYA.
10) Stoga otkrivamo da ta Nefesh, svjetlost života odjevena u tijelo, proizlazi iz same Njegove biti, postojanja iz postojanja. Kako prolazi kroz četiri svijeta ABYA, postaje sve udaljenija od Svjetlosti Njegova Lica, sve dok ne dođe do svoje određene kli, zvane guf (tijelo). Time se smatra da je kli dovršila svoj poželjni oblik.
I čak i ako je Svjetlost u njoj tako malena da je njezin izvor neprepoznatljiv, kroz angažman u Tori i mitzvot s namjerom pružanja zadovoljstva Stvoritelju, osoba pročišćava svoju kli, zvanu guf, sve dok ne postane dostojna primanja velikog obilja u punoj mjeri sadržanoj u misli stvaranja, kad ju je On stvorio. To je ono što je rabi Hanania mislio pod “Stvoritelj htjede pročistiti Izrael; stoga im dade obilje Tore i mitzvot”.
11) Sada možete razumjeti pravu razliku između duhovnosti i materijalnosti: sve što sadrži potpunu želju za primanjem, u svim svojim aspektima, što je Behina Dalet, smatra se “tjelesnim”. To je ono što postoji u svim elementima stvarnosti pred nama u ovom svijetu. Suprotno tome, sve što je iznad te velike mjere želje za primanjem smatra se “duhovnošću”. To su četiri svijeta ABYA - iznad ovog svijeta - i čitava stvarnost unutar njih.
Sada možete vidjeti da se čitava stvar uspona i padova opisanih u višim svjetovima ne odnosi na imaginarno mjesto, već samo samo na četiri spoznaje u volji za primanjem. Što je dalje od Behine Dalet, smatra se višim, a što je bliže Behini Dalet, smatra se nižim.
12) Trebamo razumjeti da je bit stvorenja, i stvaranja općenito, samo volja za primanjem. Sve izvan toga nije dio stvaranja, nego proizlazi iz Njegove biti na način postojanja iz postojanja. Stoga, zašto razmatramo tu volju za primanjem kao aviut (tvrdokornost/debljina) i zamagljenost, i zapovjeđeno nam je da je pročistimo kroz Toru i mitzvot, do točke u kojoj bez toga nećemo primiti uzvišeni cilj Misli Stvaranja?
13) Stvar je u tome da, kao što su materijalni objekti razdvojeni jedni od drugih udaljenošću lokacije, duhovni su razdvojeni jedni od drugih različitošću forme između njih. To se može pronaći i u našem svijetu. Primjerice, kad dvoje ljudi dijele slične poglede, sviđaju se jedno drugome i udaljenost lokacija ne uzrokuje njihovo razdvajanje.
Suprotno tome, kada se njihovi pogledi razlikuju, postaju mrski jedan drugome i fizička ih bliskost neće nimalo približiti. Stoga, nejednakost forme njihovih pogleda udaljava jednog od drugog, a sličnost forme njihovih pogleda pribiližava jednog drugome. Ako je, primjerice, priroda jednog posve suprotna prirodi drugog, onda su udaljeni (različiti, op.prev.) jedan od drugoga kao istok od zapada.
Slično tomu, sve što se odnosi na bliskost i udaljenost, spajanje i ujedinjenje koji se otkrivaju u duhovnosti samo su mjere različitosti forme. Oni se međusobno razdvajaju sukladno njihovoj mjeri različitosti forme, i postaju pripojeni jedno uz drugo sukladno njihovoj mjeri jednakosti forme.
Ipak, trebate razumjeti da, premda je volja za primanjem obavezni zakon u stvorenju, budući da je ona bit stvorenja i ispravna kli za primanjem cilja Misli Stvaranja, ona je svejedno potpuno razdvaja od Emanatora. Tomu je tako zato što postoji različitost forme do točke suprotnosti između nje i Emanatora; s obzirom da je Emanator potpuno davanje bez i trunke primanja, a stvorenje je potpuno primanje bez trunke davanja. Stoga, ne postoji veće suprotnosti forme od te. Iz toga slijedi da je ta suprotnost forme nužno razdvaja od Emanatora.
14) Kako bi se stvorena bića spasila od ovog titanskog odvajanja, dogodilo se prvo ograničenje, koje je odvojilo četvrtu fazu od ostatka Partzufim [množina od Partzuf] Kedushe [Svetosti], tako da je ta velika mjera primanja ostala kao prazan prostor bez svjetlosti. Svi Partzufim Kedushe pojavili su se s masachom/zaslonom postavljenim u svojoj posudi Malchut, kako ne bi primili svjetlost u četvrtoj fazi. Tada, kada se viša svjetlost proširila i protegnula prema emaniranom biću, taj ju je zaslon odbacio. To se smatra udarcem između više svjetlosti i masacha, koji podiže odbijenu svjetlost odozdo prema gore, odjevajući deset Sefirota više svjetlosti.
Dio svjetlosti koji je odbijen i odgurnut naziva se odbijena svjetlost. Kada se odjene u višu svjetlost, postaje posuda za primanje više svjetlosti umjesto četvrte faze. Posuda Malchut zatim se proširila mjerom odbijene svjetlosti – odbijene svjetlosti koja se uzdigla i odjenula višusvjetlost odozdo prema gore, a zatim se proširila i odozgo prema dolje. Tako su se svjetlosti odjenule u posude unutar te odbijene svjetlosti.
Ovo je značenje Rosh [glave] i Guf [tijela] na svakoj razini. Spoj udarcem između više svjetlosti i masacha podiže odbijenu svjetlost odozdo prema gore i odijeva deset Sefirot više svjetlosti u obliku deset Sefirota Rosha, što su korijeni posuda, budući da tamo ne može postojati stvarno odijevanje.
Nakon toga, kada se Malchut proširi tom odbijenom svjetlošću odozgo prema dolje, odbijena svjetlost završava i postaje posuda za višu svjetlost. U tom trenutku dolazi do odijevanja svjetlosti u posude, a to se naziva Guf te razine, odnosno potpune posude.
15) Tako su u Partzufima Kedushe nakon prvog ograničenja stvorene nove posude umjesto četvrte faze. One su nastale od odbijene svjetlosti koja je proizašla iz spoja/zivuga udarcem u zaslon/masach.
Treba razumjeti tu odbijenu svjetlost i kako je ona postala posuda za primanje, jer je u početku bila samo svjetlost koja je bila odbijena od primanja. Sada, međutim, služi suprotnoj ulozi od svoje izvorne suštine.
Objasnit ću to kroz alegoriju iz svakodnevnog života. Čovjekova priroda je da cijeni i uzdiže kvalitetu davanja, a da prezire i odbacuje primanje od prijatelja. Zato, kada netko dođe u kuću svog prijatelja, a ovaj ga pozove na obrok, gost će odbiti, čak i ako je jako gladan, jer mu se primanje poklona od prijatelja čini ponižavajućim.
Ipak, kada ga prijatelj dovoljno uporno moli, do te mjere da postane jasno da bi mu učinio veliku uslugu ako bi pojeo, on pristaje na obrok jer više ne osjeća da prima dar i da je prijatelj davatelj. Naprotiv, sada se on osjeća kao davatelj, jer time što prihvaća obrok, čini prijatelju uslugu.
Vidimo, dakle, da su i glad i apetit prirodne posude primanja koje su namijenjene za jelo, ali unatoč tome, ta osoba nije mogla okusiti ništa zbog srama. No, kako ga je prijatelj uporno molio, a on odbijao, u njemu su se počele formirati nove posude za jelo. Na kraju, kroz snagu prijateljevog nagovaranja i vlastitog odbijanja, nakupila se dovoljna mjera da se primanje preokrene u davanje.
Na kraju je shvatio da će, jedući, učiniti veliku uslugu svom prijatelju i donijeti mu veliko zadovoljstvo. U tom trenutku su se u njemu rodile nove posude primanja, kako bi prihvatio obrok svog prijatelja. Sada se smatra da je upravo njegova snaga odbijanja postala suštinska posuda u kojoj prima obrok, a ne glad i apetit, iako su oni zapravo prirodne posude primanja.
16) Iz ove alegorije o dvojici prijatelja možemo razumjeti princip spoja udarcem i odbijene svjetlosti koja kroz to nastaje, a zatim postaje nova posuda primanja za višu svjetlost, umjesto četvrte faze.
Možemo usporediti višu svjetlost, koja udara u masach i želi se proširiti u četvrtu fazu, s prijateljevim nagovaranjem da pojedemo. Kao što on želi da njegov prijatelj primi obrok, tako i viša svjetlost teži proširenju prema primatelju. A masach, koji udara svjetlost i odbija je, može se usporediti s prijateljevim odbijanjem i odbacivanjem obroka, jer on odbija tu uslugu.
Kao što ovdje vidimo da su upravo odbijanje i odbacivanje preobraženi u odgovarajuće posude za primanje obroka, možemo zamisliti da se odbijena svjetlost, koja nastaje udarcem u masach i odbijanjem više svjetlosti, pretvorila u novu posudu primanja za višu svjetlost, umjesto četvrte faze, koja je služila kao posuda primanja prije prvog ograničenja.
Međutim, to je uspostavljeno samo u Partzufima Kedushe u svijetu ABYA, a ne u Partzufima ljuski i u ovom svijetu, gdje se četvrta faza sama po sebi smatra posudom primanja. Zbog toga su oni odvojeni od više svjetlosti, jer ih nejednakost forme u četvrtoj fazi odvaja.
Iz tog razloga, ljuske se smatraju zlima i mrtvima, jer su odvojene od Života svih života zbog svoje volje za primanjem, kako je objašnjeno u točki 13.
Pet faza u masachu
17) Do sada smo pojasnili tri temelja u ovoj mudrosti. Prvi su temelj svjetlost i kli (posuda), gdje je svjetlost izravno produženje Njegovog Sebstva, a kli je želja za primanjem, koja je nužno uključena u tu svjetlost, tako da prema mjeri te želje izlazi iz Emanatora i postaje emanirano biće. Također, ta želja za primanjem smatra se Malhut koja se raspoznaje u višoj svjetlosti. Zato se zove Malhut, po načelu: „On i Njegovo ime su jedno“, jer „Njegovo ime“ u gematriji znači „želja“ [na hebrejskom].
Druga stvar je pojašnjenje deset sefirot i četiri svijeta ABYA, koji su četiri stupnja jedan ispod drugoga. Želja za primanjem mora se spuštati kroz njih sve dok se ne dovrši — kli i sadržaj.
Treća je stvar ograničenje i zaslon (tzimtzum i masach) postavljen na ovu posudu primanja, koja je četvrta faza, zbog čega su u zamjenu stvorene nove posude primanja u deset sefirot, koje se zovu odbijena svjetlost (ohr hozer). Razumi i zapamti ova tri temelja i njihove razloge, kako su ti objašnjeni, jer bez njih nije moguće razumjeti ijednu riječ ove mudrosti.
18) Sada ćemo objasniti pet faza u zaslonu preko kojih se mijenjaju razine tijekom uprarivanja udarcima (zivug de hakaa) od strane više svjetlosti. * Prvo, moramo temeljito razumjeti da, iako je četvrtoj fazi zabranjeno da bude kli za primanje deset sefirot nakon ograničenja, i odbijena svjetlost koja se uzdiže iz zaslona kroz udarac postaje kli za primanje umjesto nje, ipak ona mora pratiti odbijenu svjetlost svojom snagom primanja. Da toga nema, odbijena svjetlost ne bi bila prikladna da bude kli za primanje.
To se može razumjeti i iz primjera u točki 15. Tamo smo pokazali da je snaga odbijanja i odbacivanja jela postala posuda za primanje umjesto gladi i apetita. To je zato što su glad i apetit, uobičajene posude za primanje, u ovom slučaju zabranjeni kao kli za primanje zbog srama i neugode primanja dara od prijatelja. Samo su snage odbijanja i odbacivanja postale posude za primanje umjesto njih, jer kroz odbijanje i odbacivanje primanje se preokrenulo u davanje i kroz to je stekao kli za primanje koji je prikladan za primanje prijateljeva jela.
Ipak, ne može se reći da mu više nisu potrebne uobičajene posude za primanje, to jest glad i apetit, jer je jasno da bez apetita za jelom neće moći ispuniti želju prijatelja i donijeti mu zadovoljstvo jedući kod njega. No stvar je u tome da su glad i apetit, koji su bili zabranjeni u svom uobičajenom obliku, sada preoblikovani snagama odbijanja i odbacivanja u novi oblik — primanje radi davanja. Time je sram preokrenut u čast.
Ispada da su uobičajene posude za primanje i dalje aktivne kao i prije, ali su dobile nov oblik. Tako ćeš zaključiti i u vezi s našom stvari: istina je da je četvrtoj fazi zabranjeno biti kli za primanje deset sefirot zbog njezine grubosti, to jest različitosti forme od Davatelja, što odvaja od Davatelja. Ipak, uspostavom masacha u četvrtoj fazi, koji udara u višu svjetlost i odbija je, njezin prijašnji, manjkavi oblik preoblikovan je i stekao je novi oblik, zvan odbijena svjetlost, baš kao što se oblik primanja preoblikovao u oblik davanja u gore opisanom primjeru.
Sadržaj njezina prvobitnog oblika tamo nije promijenjen. Ni sada se ne jede bez apetita. Isto tako, ovdje je sva grubost, koja je snaga primanja koja je bila u četvrtoj fazi, došla unutar odbijene svjetlosti, stoga je odbijena svjetlost postala prikladna kao posuda primanja.
Zato uvijek moramo razlikovati dvije sile u zaslonu:
Prva je tvrdoća (koshut), to jest sila u njemu koja odbija višu svjetlost.
Druga je grubost (aviut), to jest mjera želje za primanjem iz četvrte faze uključene u zaslon. Sparivanjem udarcem, kroz snagu tvrdoće u njemu, njegova se grubost preoblikuje u pročišćenje, što znači inverziju primanja u davanje.
Te dvije sile u zaslonu djeluju kroz pet faza: četiri faze HB TM i njihov korijen, koji se zove Keter.
19) Već smo objasnili da se prve tri faze još ne smatraju kli, već se samo četvrta faza smatra kli, kako je napisano u točki 5. Ipak, budući da su prve tri faze njezini uzroci i iniciraju dovršenje četvrte faze, kada se četvrta faza dovrši, u njezinoj kvaliteti primanja zapisuju se četiri mjere.
Prva faza u njoj je najslabija mjera kvalitete primanja. Druga faza je nešto grublja od prve u smislu kvalitete primanja. Treća faza je grublja od druge u kvaliteti primanja. Konačno, četvrta faza, njezina vlastita kvaliteta, je najgrublja od svih, i njezina je kvaliteta primanja potpuna u svakom pogledu. Također, treba raspoznati da je korijen četiriju faza, koji je najrafiniraniji od svih, također uključen u nju.
To su pet faza primanja sadržane u četvrtoj fazi, koje se također zovu imenima deset sefirot KHB (Keter–Hohma–Bina) TM (Tiferet–Malhut), uklopljenih u četvrtu fazu, jer su četiri faze HB TM, kako je napisano u točki 5, a korijen se zove Keter.
20) Pet svojstava primanja u četvrtoj fazi nazivaju se imenima sefirot KHB TM (Keter, Hochma, Bina, Tiferet, Malchut), jer prije ograničenja, dok je četvrta faza još uvijek bila posuda za primanje deset Sefirot, uključena u višu svjetlost putem „On je Jedan i Njegovo ime Jedno“, s obzirom da su se svi svjetovi tu uključili, kako je zapisano u Učenju o Deset Sefirot, 1. dio. Njezino odijevanje deset Sefirot tamo se raspoznaje prema istih pet faza. Svaka faza od tih pet faza u njoj je odijevala odgovarajuću fazu u deset Sefirot u višoj svjetlosti: korijenska faza u četvrtoj fazi odijevala je svjetlost Keter, prva faza u njoj odijevala je svjetlost Hochma, druga faza u njoj odijevala je svjetlost Bina, treća faza odijevala je svjetlost Tiferet, a njezina vlastita faza odijevala je svjetlost Malchut.
Stoga se i sada, nakon prvog ograničenja, kad je četvrtoj fazi zabranjeno biti posuda za primanje, pet faza grubosti u njoj naziva imenima pet Sefirot KHB TM.
****Dio teksta koji nije preveden
Pet Partzufim od AK
26) Temeljito smo razjasnili pitanje zaslona koji je postavljen na posudu Malchut—četvrtu fazu nakon ograničenja —i pitanje pet vrsta spajanja udaranjem unutar njega, koje proizvode pet razina deset Sefirot jednu ispod druge. Sada ćemo objasniti pet Partzufima AK koji prethode četirima svjetovima ABYA.
Već znate da je ta odbijena svjetlost, koja se uzdiže kroz spajanje udarom odozdo prema gore i odijeva deset Sefirot više svjetlosti, dovoljna samo za korijen posuda, koje se nazivaju “deset Sefirot Rosh-a Partzufa.” Da bismo dovršili posude, Malchut Rosh-a širi se iz tih deset Sefirota odbijene svjetlosti koje su odjenule deset Sefirot Rosh-a i širi se iz nje i unutar nje odozgo prema dolje u istoj mjeri kao deset Sefirota Rosh-a. To širenje dovršava posude, nazvane “Guf Partzufa,” kao što je zapisano u stavku 14. Stoga, uvijek treba razlikovati dvije faze deset Sefirota u svakom Partzufu: Rosh i Guf.
27) U početku se pojavio prvi Partzuf AK-a. To je zato što odmah nakon prvog ograničenja, kada je četvrtoj fazi bilo zabranjeno da bude posuda za primanje više svjetlosti i stavljen je zaslonom, viša svjetlost bila je privučena da se odjene u posudu Malchut, kao i prije. Ipak, zaslon u posudi Malchut zadržao je i odbio svjetlost. Kroz udaranje u zaslon četvrte faze, odbijena se svjetlost podigla do razine Keter u višoj svjetlosti, i ta odbijena svjetlost postala je odjeća i korijen posuda za deset Sefirot više svjetlosti, nazvane “deset Sefirot Rosh-a” “prvog Partzufa AK-a.”
Nakon toga, Malchut se s odbijenom svjetlošću proširila i protegnula iz nje i unutar nje snagom deset Sefirota Rosh-a u deset novih Sefirota odozgo prema dolje. To je dovršilo posude Guf-a. Tada se cijela razina koja je nastala u deset Sefirota Rosh-a također odjenula u deset Sefirot Guf-a. To je dovršilo prvi Partzuf AK-a, Rosh i Guf.
28) Nakon toga, isto spajanje udaranjem ponovilo se na zaslonu postavljenom na posudi Malchut, koja ima samo grubost treće faze. Tada se na njemu pojavila samo razina Hochme, Rosh i Guf, jer je nedostatak zaslona u grubosti četvrte faze uzrokovao da ima samo četiri posude, KHB Tiferet. Stoga, odbijena svjetlost ima prostora da odjene samo četiri svjetla, HNRN [Haya, Neshama, Ruach, Nefesh]. Nedostaje svjetlost Yechida. To se zove AB od AK-a.
Nakon toga, isto spajanje udaranjem ponovilo se na zaslonu na posudi Malchut koja ima samo grubost drugе faze. Tada se na njemu pojavilo deset Sefirot, Rosh i Guf, na razini Bine. To se zove Partzuf SAG od AK-a. Nedostaju mu dvije posude, ZA i Malchut, i dvije svjetlosti, Haya i Yechida.
Poslije, spajanje udaranjem pojavilo se na zaslonu koji ima samo grubost prve faze. Tada se na njemu pojavilo deset Sefirot, Rosh i Guf, na razini Tiferet, pri čemu nedostaju tri posude, Bina, ZA i Malchut, i tri svjetlosti, Neshama, Haya i Yechida. Ima samo svjetlosti Ruach i Nefesh, odjevene u posude Keter i Hochma. Ovo se zove Partzuf MA i BON od AK-a. Sjetite se obrnutog odnosa između posuda i svjetlosti, kao što je spomenuto u stavku 24.
29) Tako smo objasnili pojavu pet Partzufima AK-a, nazvanih Galgalta, AB, SAG, MA i BON, jedan ispod drugog. Svakom nižem nedostaje viša faza njegovog višeg. Partzufu AB nedostaje svjetlost Yechida. Partzufu SAG nedostaje svjetlost Haya, također, koje njezin viši, AB, ima. Partzufu MA i BON nedostaje svjetlost Neshama, koje njezin viši, SAG, ima.
To je zato što ovisi o mjeri grubosti u zaslonu na kojem se događa spajanje udaranjem, kao što je objašnjeno u stavku 18. Ipak, moramo razumjeti tko i što je uzrokovalo da zaslon postepeno smanjuje svoju grubost, fazu po fazu, dok se nije podijelio na pet razina koje postoje u ovih pet vrsta spajanja.
****Dio teksta koji nije preveden
33) Sada ćemo razjasniti pitanje sudaranja unutarnje svjetlosti (Ohr Pnimi) i okolne svjetlosti (Ohr Makif) jedne s drugom, što uzrokuje pročišćavanje masach (zaslona) i gubitak zadnje faze aviuta (grubosti). Kako su te dvije svjetlosti suprotne, ali povezane kroz zaslon u Malchut Rosha svijeta AK, one udaraju i pogađaju jedna drugu.
Tumačenje: Uparivanje udarcem u Peh [usta] Rosha de AK, na masachu Malchut Rosha, zvanom Peh, koji je bio razlog za odijevanje unutarnje svjetlosti AK od strane odbijene svjetlosti (Ohr Hozer) koju je uzdignuo (vidi st. 14), također je razlog napuštanja okolne svjetlosti (Ohr Makif) svijeta AK. Zato što je zadržao svjetlost Ein Sofa da se ne bi odjenula u fazu četiri, svjetlost je izašla u obliku okolne svjetlosti (Ohr Makif).
Drugim riječima, taj cijeli dio svjetlosti koji odbijena svjetlost (Ohr Hozer) ne može odjenuti, poput same faze četiri, pojavio se i postao okolna svjetlost (Ohr Makif). Dakle, zaslon u Peh je razlog za okolnu svjetlost, kao što je razlog i za unutarnju svjetlost.
34) Naučili smo da su i unutarnja svjetlost (Ohr Pnimi) i okolna svjetlost (Ohr Makif) povezane s masach (zaslonom), ali u suprotnim akcijama. I do te mjere da zaslon crpi dio više svjetlosti u Partzuf kroz odbijenu svjetlost (Ohr Hozer) koja ga odijeva, on također udaljava okolnu svjetlost (Ohr Makif) od odijevanja u Partzuf.
I budući da dio svjetlosti koji ostaje izvan kao okolna svjetlost jest vrlo velik, zbog zaslona koji ga zadržava od odijevanja u AK, kao što je napisano u Stavci 32, smatra se da udara zaslon koji ga uklanja, budući da se želi odjenuti unutar Partzuf. Naprotiv, smatra se da snaga grubosti i tvrdokornosti u masach (zaslonu) udara okolnu svjetlost, koja želi prodrijeti unutar nje, i zadržava je, kao što udara višu svjetlost tijekom spajanja. Ovi udarci koje okolna svjetlost i grubost masach vrše jedna na drugu zovu se sudaranje okolne svjetlosti i unutarnje svjetlosti (Bitush Ohr Pnim u Makif).
Ipak, to se sudaranje među njima dogodio samo u Gufu Partzufa, jer je odijevanje svjetlosti u posudama, koje ostavlja okolnu svjetlost van posude, tamo očito. Međutim, to se sudaranje ne primjenjuje na deset Sefirot Rosha, budući da se odbijena svjetlost ondje uopće ne smatra posudama, nego samo tankim korijenjem. Zbog toga, svjetlost u njima ne smatra se ograničenom unutarnjom svjetlošću, do točke raspoznavanja svjetlosti koja ostaje izvan kao okolna svjetlost. I budući da ovo razlikovanje među njima ne postoji, nema udarca unutarnje svjetlosti i okolne svjetlosti u deset Sefirot Rosha.
Samo kada se svjetlosti prošire iz Peh prema dolje do deset Sefirot Gufa gdje se svjetlosti odijevaju u posude, koje su deset Sefirot odbijene svjetlosti od Peh prema dolje— ondje dolazi do udarca između unutarnje svjetlosti u posudama i okolne svjetlosti koja je ostala vani.
35) Ovo sudaranje nastavilo se sve do trenutka kada je okolna svjetlost pročistila masach od sve svoje grubosti i podigla ga do svog gornjeg korijena u Peh de Rosh (usta Rosha). To znači da je pročistila svu grubost (aviut) od gore prema dolje, zvanu “masach i aviut Gufa”, ostavljajući ga samo s korijenom Gufa, zaslonom Malchut Rosha, zvanom Peh. Drugim riječima, bila je pročišćena od cijele svoje grubosti od gore prema dolje, što razdvaja unutarnju svjetlost od okolne svjetlosti, ostavljajući samo grubost od dolje prema gore, gdje još nije nastalo razlučivanje između unutarnje svjetlosti i okolne svjetlosti.
Poznato je da jednakost forme ujedinjuje duhovne (entitete) u jedno. Dakle, nakon što je masach Gufa pročiščen od sve grubosti Gufa, a u njemu ostala samo grubost koja je jednaka masachu Peh de Rosh, njegov se oblik izjednačio s masachom Rosha. Tako je inkorporiran i postao doslovno jedno s njim, jer nije bilo ničega što bi ih podijelilo na dvoje. To se smatra da se masach Gufa uzdignuo do Peh de Rosh (Peh Rosha).
Pošto je zaslon Gufa bio inkorporiran u zaslon Rosha, bio je opet inkorporiran u spajanju udarcem u zaslon Peh Rosha i novo uparivanje udarcem napravljeno je na njemu. Posljedično, deset novih Sefirot izašlo je u njemu na novoj razini zvanoj AB de AK ili Partzuf Hochma de AK. Ovo se smatra “sinom” i posljedicom prvog Partzufa svijeta AK.
37) Tako smo objasnili pojavu Partzufima jednog ispod drugog sudaranjem okružujuće svjetlosti i unutarnje svjetlosti, koja pročišćava zaslon Gufa sve dok ga ne vrati u stanje zaslona Peh de Rosh. U to vrijeme uključen je ondje tijekom sparivanja udaranjem, koje se odvija u Peh de Rosh, i kroz to sparivanje, stvara novu razinu deset Sefirot. Ta nova razina smatra se sinom prethodnog Partzufa.
Na taj način, AB je izniknuo iz Partzufa Keter, SAG iz Partzufa AB, MA iz Partzufa SAG, i tako dalje s preostalim stupnjevima u Nekudim i ABYA. Ipak, trebali bismo još razumjeti zašto su deset Sefirot AB izniknule samo na fazi tri, a ne na fazi četiri, i zašto je SAG bio samo na fazi dva, itd., što znači da je svaki niži inferioran u odnosu na višeg za jedan stupanj. Zašto nisu svi iznikli jedan iz drugog na istoj razini?
39) Slijedi da je sudaranjem okružujuće i unutarnje svjetlosti, zaslon završne Malchut ponovno postao i zaslon od Malchut de Malchut koja se sparuje (stavak 35). To je zato što je sudaranje okružujuće svjetlosti pročistilo završni zaslon od čitave grubosti njegova Gufa, ostavivši u njemu samo pročišćene zapise [Reshimot] te grubosti, jednake grubosti zaslona Rosha.
Također, poznato je da jednakost forme povezuje i ujedinjuje duhovne objekte jedan s drugim. Stoga, čim je zaslon gufa izjednačio formu svoje grubosti sa zaslonom Rosh-a, odmah je uključen u njega i postali su prividno jedan zaslon. U tom stanju, primio je snagu uparivanja udaranjem kao zaslon Rosha, i na njemu su izniknuli deset Sefirot nove razine.
Međutim, uz to sparivanje, zapisi grubosti Guf-a, koji su bili u njemu od početka, obnovljeni su u zaslonu Gufa. U tom stanju, nejednakost forme između njega i zaslona Rosha uključenog u njega pojavila se u njemu još jednom u određenoj mjeri. Prepoznavanje te razlike odvaja ga i uklanja iz Peh de Rosh višega, budući da je, nakon što je prvi put proizašao iz Peh višega prema dolje, postao opet očit, te nije mogao nastaviti stajati iznad Peh višega, jer nejednakost forme razdvaja duhovne objekte jedne od drugih. Slijedi da je bio prisiljen spustiti se odatle na mjesto od Peh višega prema dolje.
Stoga, to se nužno smatra drugim Gufom u odnosu na višega, jer se čak i Rosh nove razine smatra tek Gufom nove razine u odnosu na višega, budući da proizlazi iz zaslona Gufa. Tako ih ta nejednakost forme razlikuje u dva odvojena Gufa [tijela]. I budući da je nova razina u potpunosti posljedica zaslona Gufa prethodnog Partzufa, smatra se njegovim djetetom, poput grane koja se proteže iz njega.
40) Postoji još jedna razlika između nižeg i višeg: Svaki niži nastaje s različitom razinom u pet faza u zaslonu, kao što piše u stavcima 22 i 24. Također, svakom nižem nedostaje najviša faza svjetlosti višega i najniža faza posuda višega. Razlog je taj što je priroda sudaranja okružujuće svjetlosti u zaslonu da ukloni iz zaslona njegovu posljednju fazu grubosti.
Naprimjer, u prvom Partzufu AK, čiji zaslon sadrži svih pet razina grubosti, sve do faze četiri, sudaranje okružujuće svjetlosti u zaslonu Gufa potpuno pročišćava grubost faze četiri, ne ostavljajući ni zapis [Reshimo] te grubosti. Samo zapisi grubosti faze tri i iznad ostaju u zaslonu.
Stoga, kada se taj zaslon uključi u Rosh i primi sparivanje (zivug) udaranjem na grubost koja je ostala u njegovim zapisima iz Gufa, sparivanje se događa samo na fazi tri grubosti zaslona. To je zato što je zapis grubosti faze četiri eliminiran iz njega. Stoga, razina koja se pojavljuje na tom zaslonu je samo na razini Hochma, nazvana HaVaYaH od AB de AK, ili Partzuf AB od AK.
Već smo naučili u stavku 22 da razini Hochme koja se pojavljuje na zaslonu faze tri nedostaje Malchut od posuda i svjetlost Yechida od svjetlosti, što je svjetlost Keter. Tako Partzufu AB nedostaje posljednja faza posuda višega i najviša faza svjetlosti višega. Zbog te velike nejednakosti forme, niži se smatra zasebnim Partzufom od višega.
****Dio teksta koji nije preveden
Taamim, Nekudot, Tagin, Otiot [Okusi, Točke, Oznake, Slova (TNTO, izgovara se Tanta)]
46) Sada smo pojasnili sudar Okružujuće Svjetlosti i unutarnje svjetlosti, koji se događa nakon širenja Partzufa u Guf. To uzrokuje pročišćavanje zaslona Gufa, sve svjetlosti napuštaju GUF, a zaslon sa zapisima (reshimot) koji ostaju u njemu diže se u Peh de Rosh (usta Rosha), gdje se obnavljaju kroz novo spajanje udaranjem i proizvode novu razinu u mjeri grubosti u zapisima. Sada ćemo objasniti četiri vrste svjetlosti, Taamim, Nekudot, Tagin, Otiot, koje se javljaju sudaranjem okružujuće svjetlosti uzdizanjem zaslona do Peh de Rosh.
47) Objašnjeno je da kroz sudar Okržujuće Svjetlosti u zaslonu Gufa, ono pročišćava zaslon od sve grubosti Gufa dok se ne pročisti i izjednači sa zaslonom Peh de Rosha. Jednakost forme s Peh de Rosh ujedinjuje ih u jedno, i uključeno je u spajanje udaranjem u njemu.
Međutim, zaslon/masach ne pročišćava se odjednom, već postupno: prvo iz četvrte faze u treću fazu, zatim iz treće faze u drugu fazu, zatim iz druge faze u prvu fazu, i zatim iz prve faze u korijensku fazu. Konačno, pročišćava se od sve svoje grubosti i postaje pročišćen kao masach/zaslon Peh Rosha.
Viša svjetlost ne prestaje sjati čak niti na trenutak. Ona se spaja sa zaslonom u svakom stanju njegovog pročišćavanja, jer kada se pročišćava od četvrte faze i ostane bez čitave razine Keter, i zaslon stiže do grubosti treće faze, viša se svjetlost spaja sa zaslonom na preostaloj grubosti treće faze i proizvodi deset Sefirot na razini Hochma.
Poslije, kada zaslon napusti treću fazu također, i razina Hochma također odlazi, ostavljajući samo drugu fazu u zaslonu, viša se svjetlost spaja s njim u drugoj fazi i proizvodi deset Sefirot na razini Bina. Zatim, kada se pročišćava od druge faze, također i ta razina odlazi, ostavljajući samo grubost prve faze u njemu, viša se svjetlost spaja sa zaslonom na preostaloj grubosti prve faze i proizvodi deset Sefirot na razini ZA. Kada se pročišćava od grubosti prve faze, također, i razina ZA odlazi, i ostaje s samo korijenom grubosti, viša svjetlost pravi spajanje na grubosti korijena koja ostaje u zaslonu i proizvodi deset Sefirot na razini Malchut.
A kada se zaslon pročišćava od grubosti korijena, također, razina Malchut također odlazi, jer tamo ne ostaje niti jedna grubost Gufa. U tom stanju, smatra se da se zaslon i njegovi zapisi uzdižu i ujedinjuju sa zaslonom Rosha, postaju uključeni tamo u spajanje udaranjem i proizvode novih deset Sefirot nad njim, nazvane “sin” i “posljedica” prvog Partzufa.
Tako smo objasnili da sudar Okružujuće i Unutarnje Svjetlosti koji pročišćava zaslon Gufa prvog Partzufa AK-a i podiže ga do njegovog Peh de Rosh, čime nastaje drugi Partzuf, AB AK-a, ne odvija se odjednom. Umjesto toga, događa se postupno, dok se viša svjetlost spaja sa zaslonom u svakom stanju u četiri stupnja kroz koja prolazi tijekom svog pročišćavanja, dok se ne izjednači s Peh de Rosh.
Kao što je objašnjeno kod nastanka četiri razine tijekom pročišćavanja Gufa prvog Partzufa za svrhu AB-a, tri razine nastaju tijekom pročišćavanja zaslona Gufa Partzufa AB, dok emanira Partzuf SAG, i slično na svim stupnjevima. Pravilo je ovo: Zaslon se ne pročišćava odjednom, već postupno. A viša svjetlost, koja ne prestaje širenjem prema nižem, spaja se sa njime na svakom pojedinom stupnju tijekom njegovog pročišćavanja.
48) Ipak, ove razine koje nastaju na zaslonu tijekom njegovog postupnog pročišćavanja ne smatraju se širenjem stvarnih stupnjeva, kao prva razina koja se pojavila prije početka pročišćavanja. Umjesto toga, smatraju se"točkama"/Nekudot, i nazivaju se Odbijena Svjetlost i Sud [Din], jer je moć suda napuštanja svjetosti već pomiješan u njima. To je zato što u prvom Partzufu, čim je počelo dolaziti do sudaranja i pročišćavanja zaslona Gufa iz četvrte faze, smatra se da je potpuno pročišćen, jer ne postoji “nešto (dio)” u duhovnom.
Jednom kada se počne pročišćavati, mora se potpuno pročistiti. Ipak, pošto se zaslon pročišćava postupno, postoji dovoljno vremena da se viša svjetlost spoji s njim na svakom stupnju grubosti koju zaslon preuzme tijekom svog pročišćavanja, sve dok se potpuno ne pročisti. Zato je snaga odlaska razina miješana s razinama koje nastaju tijekom njegovog odlaska, i one se smatraju samo Nekudot i Odbijenom Svjetlošću i sudom/Din.
Stoga razlikujemo dvije vrste razina u svakom Partzufu: Taamim (okusi) i Nekudot (točke). To je zato što su prvih deset Sefirot Gufa koji se pojavljuju u svakom Partzufu nazvane Taamim, a razine koje se pojavljuju u Partzufu kako se pročišćava, nakon što se zaslon već počeo pročišćavati dok ne dođe do Peh de Rosh, nazvane su Nekudot.
49) Zapisi koji ostaju dolje, u Gufu, nakon napuštanja svjetlosti Taamim, nazivaju se Tagin (crtice; "krune" hebrejskih znakova), a zapisi koji ostaju od razina Nekudot nazivaju se Otiot (slova, znakovi), koji su posude. Također, Tagin, koji su zapisi iz svjetala Taamim, lebde iznad Otiota i posuda i održavaju ih.
Tako smo razjasnili četiri vrste svjetlosti, nazvane Taamim, Nekudot, Tagin, Otiot. Prva razina koja se pojavljuje u svakom Partzufu iz pet Partzufima nazvanih Galgalta, AB, SAG, MA i BON naziva se Taamim. Razine koje nastaju u svakom Partzufu kada se počinje pročišćavati, dok se potpuno ne pročisti, nazivaju se Nekudot. Zapisi koji ostaju od svjetala Taamim u svakoj razini, nakon njihovog odlaska, nazivaju se Tagin, a zapisi koji ostaju od svjetala razina Nekudot nakon njihovog odlaska nazivaju se Otiot ili posude. Zapamtite ovo u svim pet Partzufima nazvanim Galgalta, AB, SAG, MA i BON, jer u svim od njih postoji pročišćavanje i svi imaju ove četiri vrste svjetala.
****Dio teksta koji nije preveden
Drugo ograničenje [Tzimtzum Bet], zvano Ograničenje NHY od AK
56) Već smo temeljito objasnili prvo ograničenje [Tzimtzum Aleph], izvršeno na posudi Malchut, koja je četvrta faza, kako ne bi primila višu svjetlost u sebe. Također smo objasnili pitanje zaslona i njegovog sudara s višom svjetlošću, kojim se podiže odbijena svjetlost. Ta odbijena svjetlost postala je nova posuda za primanje umjesto četvrte faze.
Također smo objasnili pročišćavanje zaslona Gufa, koje se događa u Gufim [množina od Guf] svakog Partzufa, kroz sudaranje okružujuće svjetlosti i unutarnje svjetlosti, koje proizvodi četiri razlikovanja — Taamim, Nekudot, Tagin i Otiot Gufa svakog Partzufa — i uzdiže zaslon Gufa da se smatra zaslonom Rosha. Time se zaslon kvalificira za udarno sparivanje s višom svjetlošću, na temelju kojeg se rađa novi Partzuf, za jednu razinu niži od prethodnog. Konačno, objasnili smo pojavu prva tri Partzufa AK, nazvanih Galgalta, AB i SAG, te redoslijed njihovog odijevanja jedan preko drugog.
57) Znaj da u ta tri Partzufa — Galgalta, AB i SAG AK — nema čak ni korijena za četiri svijeta ABYA, budući da ovdje nema čak ni mjesta za tri svijeta BYA. To je zato što se unutarnji Partzuf AK protezao sve do točke ovog svijeta, a korijen željene korekcije, koja je bila uzrok ograničenja, još nije bio otkriven.
Svrha ograničenja koje se dogodilo u četvrtoj fazi bila je njezina korekcija, kako u njoj ne bi postojala različitost forme u odnosu na višu svjetlost (vidi stavku 10).
Drugim riječima, trebalo je stvoriti Adamov Guf iz te četvrte faze i, njegovim bavljenjem Torom i mitzvot radi pružanja zadovoljstva Stvoritelju, preobratiti snagu primanja u četvrtoj fazi u djelovanje radi davanja. Time bi se oblik primanja izjednačio s potpunim oblikom davanja, čime bi se postigao potpuni ispravak: četvrta faza postala bi posuda za primanje više svjetlosti u potpunom sjedinjavanju s Njim, bez ikakve različitosti forme.
Ipak, do tada, korijen tog ispravka nije bio otkriven, jer je za to bilo potrebno da Adam bude također uključen u više faze, iznad četvrte faze, kako bi mogao činiti dobra djela davanja. Da je Adam proizašao iz stanja Partzufa AK, bio bi u stanju potpune praznine, jer bi tada cijela četvrta faza — koja treba biti korijen Adamova Gufa — bila ispod Raglaim (nogu) AK, u obliku praznog prostora, lišenog svjetlosti, budući da bi bila u suprotnosti s formom više svjetlosti. Time bi se smatrala odvojenom i mrtvom.
Da je Adam bio stvoren iz toga, ne bi mogao nimalo ispraviti svoja djela, budući da u njemu ne bi bilo ni iskrica davanja. Bio bi poput životinje, bez ikakve forme davanja, i živio bi samo za sebe, poput iskvarenih koji su uronjeni u požudu za samoprimanjem, i za koje piše: "Čak i milost koju čine, čine za sebe." O takvima se kaže: "Zli se u svom životu nazivaju mrtvima", jer su u suprotnosti s oblikom Života nad životima.
58) Ovo je značenje riječi naših mudraca (Beresheet Raba, kraj odlomka 12):
"U početku je On htio stvoriti svijet svojstvom suda (Din). Vidio je da svijet ne može opstati i pretegnuo je svojstvo milosrđa (Rachamim) i spojio je sa svojstvom suda."
Objašnjenje: Svako "prvo" i "sljedeće" u duhovnosti odnosi se na uzrok i posljedicu. Zato piše da je prvi uzrok svjetova, tj. Partzufi AK koji su emanirani prije svih svjetova, bio stvoren u svojstvu suda, tj. samo kroz Malchut, koja se naziva svojstvom suda — četvrta faza koja je bila ograničena i postala praznim prostorom na završetku Raglaima AK. To je točka ovog svijeta, ispod završetka Raglaima AK, kao napušten i prazan prostor, bez svjetlosti.
"Vidio je da svijet ne može postojati" znači da na taj način Adam, koji je trebao biti stvoren iz četvrte faze, ne bi mogao steći djela davanja, kroz koja bi svijet opstao u željenoj mjeri korekcije. Zato je "spojio svojstvo milosrđa sa svojstvom suda".
Objašnjenje: Sefira Bina naziva se svojstvom milosrđa, a sefira Malchut svojstvom suda, jer je nad njom izvršeno ograničenje. Emanator je podigao svojstvo suda, koje je sila Sium (završetka) načinjenog u Sefiri Malchut i podigao je u Binu — svojstvo milosrđa. Tako su povezani zajedno, i time je četvrta faza (svojstvo suda) uključena s iskrama davanja u posudi Bine.
Tako je Adamov Guf, koji je proizašao iz četvrte faze, bio osposobljen za uključenost i u mjeru davanja. Tako će moći činiti dobra djela radi pružanja zadovoljstva Stvoritelju, sve dok ne preobrati svojstvo primanja u sebi u potpuno djelovanje radi davanja. Tako će svijet dostići željenu korekciju zbog koje je i stvoren.
59) Ovo povezivanje Malchut i Bine dogodilo se u Partzufu SAG od AK, i izazvalo drugo ograničenje u svjetovima od njega nadalje, jer je napravljen novi završetak (Sium) na višoj svjetlosti, na mjestu Bina. Slijedom toga, završna Malchut, koja se nalazila na Sium Raglaim de SAG de AK, iznad točke ovog svijeta, uzdigla se i prekinula višu svjetlost na mjestu polovice Bine Gufa SAG-a AK, zvanom Tifferet jer se KHB Gufa naziva HGT. Dakle, Tifferet je Bina Gufa.
Također, Malchut koja se uparuje, a koja se nalazila na Peh de Rosh SAG de AK, uzdigla se do mjesta Nikvey Eynaim (zjenica očiju) AK-a, što je pola Bine Rosha. Tamo, u Nikvey Eynaim učinjeno je sparivanje MA de AK, što je nazvano "svijet Nekudim".
60) Ovo se također naziva ograničenje NHY de AK, budući da SAG od AK, koji je završavao zajedno s Partzufom Galgalta AK-a, sada završava iznad Tabura unutarnjeg AK-a, kroz uzdizanje Malchut na mjesto Bine, na pola Tiffereta, koji je pola Bine Gufa unutarnjeg AK-a. Jer je završna Malchut uzdignuta tamo i spriječila je širenje više svjetlosti nadalje.
Zato je tamo stvoren prazan prostor, bez svjetlosti. Tako su TNHY (Tifferet, Netzah, Hod, Yesod) SAG-a ograničeni i lišeni više svjetlosti. Zbog toga se drugo ograničenje naziva "ograničenje NHY AK-a", jer je kroz novi Sium kod Tabura NHY SAG-a AK ostao bez svjetla.
Također, AHP Rosha SAG-a sišao je s razine Rosha SAG-a i postao njegov Guf, jer se sparujuća Malchut uzdigla do Nikvey Eynaim, i deset sefirota Rosha proizašlo je iz masacha na Nikvey Eynaim i iznad. Od Nikvey Eynaim i naniže smatra se Gufom Partzufa, jer tamo prima samo svjetlost od Nikvey Eynaim pa naniže.
Razina tih deset sefirot, koja su izišla iz Nikvey Eynaim SAG-a AK, nazivaju se deset sefirota svijeta Nekudim. Spustile su se od Nikvey Eynaim SAG-a do ispod Tabura unutarnjeg AK-a, gdje su se proširile s Roshom i Gufom. Taj novi završetak/Sium na mjestu Bine Gufa naziva se Parsom.
Također, ovdje postoji unutrašnjost i vanjština: samo vanjskih deset sefirot naziva se "svijet Nekudim", dok se unutarnjih deset sefirota naziva MA i BON AK-a.
61) Ipak, trebamo razumjeti da, budući da su deset sefirot svijeta Nekudim i MA svijeta AK emanirani i proizašli iz Nikvey Eynaim (zjenica očiju) Rosha Partzufa SAG-a, trebali su odjenuti SAG počevši od Peh-a Rosha (usta Rosha) pa naniže, kao što je to slučaj s ostalim Partzufim, gdje svaki niži Partzuf odijeva višeg od Peh-a Rosha pa naniže. Zašto nije bilo tako? Zašto su sišli i odjenuli mjesto ispod Tabura AK-a? Da bismo to razumjeli, moramo temeljito shvatiti kako je došlo do tog sjedinjenja Bine i Malchut.
62) Stvar je u tome da je tijekom emanacije Partzufa SAG-a on završio potpuno iznad Tabura unutarnjeg AK-a, kao što je objašnjeno u vezi s Partzufom AB de AK. Nisu se mogli proširiti ispod Tabura, budući da od Tabura pa naniže počinje vlast četvrte faze (Behina Dalet) unutarnjeg AK-a, u njegovih deset sefirot završetka (Sium), a u Partzufima AB i SAG nema ni traga četvrtoj fazi (vidi stavku 54).
No, kada su počele izlaziti Nekudot SAG-a AK-a, nakon što se masach SAG-a, koji pripada drugoj fazi grubosti, pročistio kroz sudar s okružujućom svjetlosti i došao u drugu fazu odijevanja i prvu fazu grubosti, tada su Taamim (okusi) SAG-a napustili. Tada je razina Nekudot proizašla na preostaloj grubosti ekrana, u obliku VAK-a bez Rosha.
To je zato što deset sefirot koje izlaze na prvoj fazi grubosti odgovaraju razini ZA (Zeir Anpin), koja nema GAR (gornje tri sefirot). Također, na muškoj razini nema faze Bine (druga faza odijevanja), nego samo približno, što se smatra VAK-om Bine.
Stoga se ta razina Nekudot de SAG izjednačila u formi s deset sefirot Siuma ispod Tabura AK-a, koji su također smatrani VAK-om bez Rosha (vidi stavku 52). Poznato je da jednakost forme ujedinjuje duhovna bića u jedno. Zbog toga je ta razina sišla ispod Tabura AK-a i tamo se pomiješala sa ZON-om AK-a (Zeir Anpin i Nukva), gdje su bili kao jedno, budući da su na istoj razini.
63) Mogli bismo se zapitati kako je moguće da još uvijek postoji velika razlika među njima u pogledu grubosti, budući da Nekudot SAG-a dolaze iz grubosti druge faze i nemaju ništa od četvrte faze. Iako su razina ZA, to nije kao razina ZA ispod Tabura AK-a, koja pripada četvrtoj fazi. Dakle, postoji velika razlika među njima.
Odgovor je da grubost nije vidljiva u Partzufu dokle god svjetlost odijeva Partzuf, već tek nakon što svjetlost napusti Partzuf. Stoga, kada se Partzuf Nekudot de SAG pojavio na razini ZA, sišao i odjenuo razinu ZON-a od Tabura AK-a pa naniže, tada su se druga i četvrta faza pomiješale i uzrokovale tzimtzum bet (drugo ograničenje). Time je stvoren novi Sium (završetak) na mjestu Bina tijela tog Partzufa, a također je došlo do promjene mjesta Zivuga (sparivanja), koje je postavljeno na Peh Rosha umjesto na Nikvey Eynaim.
64) Dakle, vidimo da je podrijetlo sjedinjenja Malchut u Binu, koje se naziva drugim ograničenjem, nastalo tek ispod Tabura AK-a, kroz širenje Partzufa Nekudot SAG-a na tom mjestu. Stoga se ta razina deset sefirot svijeta Nekudim, koja potječe iz drugog ograničenja, nije mogla širiti iznad Tabura AK-a, jer nikakva sila ni vlast ne može djelovati iznad svog izvora. A budući da je mjesto formiranja drugog ograničenja počelo od Tabura naniže, razina svijeta Nekudim također se morala širiti tamo.
***Nastavak slijedi. Tekst je u procesu prevođenja te će biti ažuriran s vremenom.