Tečaj za desetke - Lekcija #36. "Duhovno značenje Pesaha prema mudrosti Kabale" - Ten's Course

Tečaj za desetke - Lekcija #36.

Tema: "Duhovno značenje Pesaha prema mudrosti Kabale"

Tražim svoju braću

12. RABASH, članak 3 (1984), "Ljubav prijatelja - 1"

“I neki ga čovjek nađe, i gle, lutao je po polju. I čovjek ga upita: ‘Što tražiš?’ A ovaj odgovori: ‘Tražim svoju braću. Reci mi molim te, gdje napasaju stado?” (Knjiga postanka, 37).

Čovjek koji “luta poljem” odnosi se na mjesto s kojega treba izbiti usjev polja koji održava svijet. A radovi na polju su oranje, sjetva i žetva. O tome je rečeno: “Oni koji zasijaše u suzama, žeti će u radosti”, što se naziva “poljem koje je Gospodin blagoslovio”.

Baal HaTurim objasnio je da se lutanje poljem odnosi na onoga koji zastrani s puta razuma, koji ne zna pravi put koji vodi do mjesta koje mora doseći, poput “magarca koji luta poljem”. I dolazi do stanja u kojem misli da nikada neće postići cilj kojega bi trebao postići.

“I čovjek ga pita: Što tražiš?”, dakle, ‘Kako ti mogu pomoći?’ “A ovaj odgovori: ‘Tražim svoju braću.” Bivajući zajedno sa svojom braćom, to jest, bivajući u grupi u kojoj postoji ljubav prijatelja, moći ću se uspeti stazom koja vodi do kuće Božje.

Ta se staza naziva “put davanja”, i taj je put protivan našoj prirodi. Da bismo to mogli postići, nema drugog načina osim ljubavi prema prijateljima, u čemu svatko može pomoći svom prijatelju.

“I čovjek reče: ‘Odavde su otišli”. RASHI tumači da su otišli iz bratstva, dakle više se ne žele vezati za tebe. To je na kraju uzrokovalo izraelski izgon u Egipat. A da bi se izbavili iz Egipta, na sebe moramo uzeti ulazak u grupu koja želi biti u prijateljskoj ljubavi, pa ćemo time biti nagrađeni izlaskom iz Egipta i primanjem Tore.

Čudo izlaska iz Egipta

197. RABASH, članak br. 11 (1990), „Što znači postavljanje hanukijske svijeće na lijevu stranu u radu”

„Čudo” podrazumijeva nešto što čovjek ne može postići. To jest, nemoguće je da to postigne osim kroz čudo odozgo. Samo se na taj način naziva „čudo”.

Zbog toga, kada čovjek dođe u stanje u kojem već ima prepoznavanje zla, da je nemoguće da izađe iz vlasti naroda svijeta u njemu, da je Izrael u njemu u progonstvu pod njima, i ne vidi nikakav način da izađe iz njihove vlasti — kada Stvoritelj pomogne i izvede ga iz vlasti naroda svijeta te to preokrene tako da narod Izraela vlada nad njima — to se naziva „čudo”.

199. RABASH, članak br. 17 (1990), „Kakvu pomoć prima onaj koji dolazi da se očisti u radu?”

Čovjekova sposobnost da promijeni prirodu nalazi se samo u rukama Stvoritelja, što znači da je On stvorio prirodu i On je može promijeniti, a to se naziva „izlazak iz Egipta”, što je bilo čudo. Zato je napisano „Dođi”, što znači oboje zajedno, kao što kažemo „dođimo zajedno”, isto tako Stvoritelj i Mojsije.

„I Izrael zavapiše, i njihov se vapaj uzdignu k Bogu od rada”

212. RABASH, članak br. 11 (1986), „Istinska molitva je nad istinskim nedostatkom”

Postoje dva uvjeta za molitvu iz dubine srca: 1) Njegov rad mora biti protiv prirode. To jest, on želi sve činiti samo radi davanja i želi izaći iz samoljublja. Tada se može reći da ima nedostatak. 2) Počinje sam izlaziti iz samoljublja i ulaže napor u tome, ali se ne može pomaknuti ni za pedalj iz svog stanja. Tada mu postaje potrebna pomoć Stvoritelja i njegova molitva je stvarna jer vidi da sam ne može išta učiniti.

Tada, kada zavapi Stvoritelju da mu pomogne, to spoznaje iz rada, kao što je napisano: „I sinovi Izraela uzdahnuše zbog rada.” To znači da su kroz rad i želju da dosegnu stupanj davanja Stvoritelju vidjeli da ne mogu izaći iz svoje prirode, pa su molili iz dubine srca.

215. Zohar za sve, Shemot [Izlazak], „Uzdah, vapaj i plač”, stavak 354

Kako se razlikuju vapaj i krik? Vapaj postoji samo u molitvi, kao što je rečeno: „Čuj molitvu moju, Gospode, i poslušaj vapaj moj”, i također: „K tebi, Gospode, moj je vapaj”, i „Moj vapaj je k Tebi i Ti ćeš me izliječiti.” Dakle, vapaj znači riječi molitve.

Plač znači plakanje bez riječi, bez ikakvog govora. Plač je veći od svih njih, jer je plač u srcu. On je bliži Stvoritelju nego molitva ili uzdah, kao što je napisano: „Ako zaplaču k Meni, sigurno ću čuti njihov plač.”

Uzdah, plač i vapaj su misao, glas i govor — Bina, ZA i Malchut. Zato je plač u kojem nema govora prihvatljiviji Stvoritelju od molitve riječima, jer je govor otkriven i u njemu postoji zahvat, dok u plaču, gdje nema otkrivanja osim u srcu koje plače, optužitelji se nemaju za što uhvatiti.

Također je prihvatljiviji od uzdaha, jer se uzdah otkriva samo u misli onoga koji uzdiše, što je Bina, i niži se kroz to ne može pravilno prionuti uz Stvoritelja. Zato je plač prihvatljiviji.

U žurbi

240. RABASH, članak br. 13 (1987), „Zašto se blagdan Macota naziva Pesah”

Zašto se Pesah naziva „žurba”? Prema RASHI-ju, Pesah se naziva „žurba” jer je Stvoritelj preskočio i prošao od Egipćanina do Egipćanina, a Izrael u sredini je pobjegao. Vidimo da preskakanje na kraj znači da je ubrzao kraj, kao da još nije bilo vrijeme.

Budući da je ubrzao samog sebe, zato se Pesah naziva „žurba”. Kao da je morao požuriti da se Egipćani koji su bili među Izraelcima ne probude, jer još nije bilo vrijeme za njihovu korekciju. Zato je požurio i spasio ono što je mogao spasiti. To jest, samo je Izrael primio korekciju, a ne Egipćani. Zato se to naziva „žurba”.

252. Degel Machaneh Ephraim, Bo

„I stoka naša ići će s nama; ni kopito neće ostati…” Sve što čovjek ima — robovi i sluge, stoka, pa čak i sve njegove posude — jesu njegove iskre koje pripadaju korijenu duše i on ih mora uzdići njihovom korijenu…

Sve niže iskre povezane su od početka do beskonačnosti. Kada se čovjek, kojem pripadaju iz korijena duše, uzdiže, sve se uzdiže s njim, i sve je to kroz istinsko prianjanje.

Nachshonov skok
261. Yalkut Shimoni, Izlazak, poglavlje 14, stavak 234

Kada je Izrael stajao kraj mora, jedan je rekao: „Ja ne idem dolje”, a drugi je rekao: „Ja ne idem dolje.” Dok su stajali i vijećali, Nachshon, sin Aminadava, skočio je i pao u valove mora. O njemu je rečeno: „Spasi me, Bože, jer su vode došle do moje duše.”

262. RABASH, članak br. 1 (1986), „I Mojsije je otišao”

Onaj tko je već započeo rad i ne kaže da će čekati dok mu Stvoritelj ne da želju da radi u svetosti pa će tada početi raditi — nego ne želi čekati, jer ga žudnja da radi i dosegne istinu gura naprijed, iako ne vidi da ima sposobnost sam ići naprijed, poput Nachshona.

Međutim, vidi da ne može nastaviti ovaj rad i boji se da teret Kraljevstva neba, koji sada nosi, počinje padati s njega, pa počinje vapiti za pomoći, jer vidi da svaki put teret koji je preuzeo na sebe počinje padati.

Razdvajanje Crvenog mora
263. Zohar za sve, Beshalah [Kad je faraon poslao], „I… krenuo je, i došlo je, i… ispružio”, stavci 178–179

178) Kada je Izrael logorovao uz more, vidjeli su mnoga mnoštva, mnoge vojnike i mnoge logore gore i dolje, i svi su se okupili nad Izraelom. U svojoj nevolji Izrael je počeo moliti.
179) U to vrijeme Izrael je vidio nevolju sa svih strana. More sa svojim uzburkanim valovima bilo je pred njima, iza njih su bili svi upravitelji, svi logori Egipta, a iznad njih mnogi tužitelji. Počeli su vapiti Stvoritelju.

Hvaljenje izlaska iz Egipta
Zohar za sve, Bo, stavci 179–180

179) …Čovjekova je vječna obaveza govoriti u hvali izlaska iz Egipta. Svaki čovjek koji pripovijeda priču o izlasku iz Egipta i raduje se toj priči, radovat će se sa Shechinom (što je radost sa svih strana) u budućem svijetu. To je čovjek koji raduje svog Gospodara, a Stvoritelj se raduje toj njegovoj priči.

180) Kada Stvoritelj okupi svoju družinu i kaže im: „Idite i slušajte priču o Mojoj hvali koju Moja djeca kazuju i radujte se Mojem izbavljenju”, svi dolaze, okupljaju se i povezuju s Izraelom, slušaju priču o hvali i raduju se užitku izbavljenja od svog Gospodara, dolaze i zahvaljuju Stvoritelju za ta čuda i silna djela, i zahvaljuju Mu za sveti narod koji ima na zemlji. I raduju se radosti izbavljenja svog Gospodara.