Tečaj za desetke - Lekcija #12

Tema: Poništenje

Odabrani citati iz izvora

Poništenje prema svojstvu davanja – Stvoritelju

1. Baal HaSulam, Shamati 42 "Što je akronim Elul (Ja za moga voljenoga, a moj voljeni za mene) u radu?"

"Napisano je, “Poništi svoju volju pred Njegovom voljom,” što znači poništiti volju primanja u sebi pred željom za davanjem, koja je volja Stvoritelja. To znači da će osoba poništiti ljubav prema sebi pred ljubavlju prema Stvoritelju. To se naziva “poništiti se pred Stvoriteljem,” i to se naziva Dvekut [prianjanje]. Nakon toga, Stvoritelj može sjati unutar tvoje volje za primanjem jer je sada ispravljena u obliku primanja radi davanja.

To je značenje “kako bi On poništio svoju volju pred tvojom voljom.” To znači da Stvoritelj poništava svoju volju, odnosno tzimtzum koji je postojao zbog razlike u formi. Sada, međutim, kada postoji jednakost forme, dolazi do širenja svjetlosti u želju nižega, koja je ispravljena u svrhu davanja, jer to je svrha stvaranja, činiti dobro svojim stvorenjima, i sada se to može ostvariti.

Sada možemo interpretirati stih, “Ja za svog voljenog.” To znači da “ja”, poništavajući svoju volju za primanjem pred Stvoriteljem u formi potpunog davanja, stječe “i moj voljeni je za mene.” To znači da moj voljeni, koji je Stvoritelj, “je moj,” On mi daje užitak i radost koji se nalaze u misli stvaranja."

2. Baal HaSulam, Shamati 5 "Lishma je buđenje odozgora, a zašto nam je potrebno probuđenje odozdola?"

"...ako netko radi s vjerom iznad razuma, prisilno, i tijelo postaje priviknuto na taj rad protiv želje za primanjem, tada pojedinac ima sredstva postići rad čija će svrha biti pružanje zadovoljstva njegovu Stvoritelju. Tomu je tako jer je osnovni zahtjev koji se postavlja pred osobu postići dvekut (sjedinjenje) sa Stvoriteljem kroz vlastiti rad, koji se prepoznaje kao jednakost forme, kada su sva njezina djela usmjerena ka davanju.

Ili kao što stih kaže „Tada ćeš uživati u Gospodinu“. Značenje „tada“ je da isprva, u početku svoga rada, pojedinac nije uživao. Umjesto toga, njegov je rad prisilan.

Kasnije, međutim, kada se pojedinac već naviknuo na rad u svrhu davanja bez obzira na sebe - osjeća li dobar okus u radu - ali vjeruje da svojim radom pruža zadovoljstvo svome Stvoritelju, treba vjerovati da Stvoritelj prihvaća trud nižih bez obzira kakva je i kolika je forma njihova truda. U svemu, Stvoritelj traži namjeru; ona donosi zadovoljstvo Stvoritelju, i tada se pojedinca nagrađuje sa „uživanjem u Gospodinu“.

Čak i tijekom rada za Stvoritelja osjećat će ugodu i užitak, jer sada uistinu radi za Stvoritelja, budući da ga trud kojeg je učinio tijekom prisilnog rada kvalificira da uistinu radi za Stvoritelja. Naći ćete da se užitak kojeg pojedinac prima i u tom slučaju odnosi na Stvoritelja, znači (da ga prima) specifično zbog Stvoritelja."

3. Baal HaSulam, Shamati 4 "Što je razlog težine koju osoba osjeća kada se poništava pred Stvoriteljem u radu?"

"Moramo znati razlog za težinu koju pojedinac osjeća kada želi poništiti svoje „ja“ ispred Stvoritelja, i ne mariti za osobnu korist. Čovjek dolazi u stanje u kojem kao da je cijeli svijet stao, a on sam je naizgled odsutan iz tog svijeta te ostavlja svoju obitelj i prijatelje u ime poništavanja pred Stvoriteljem.

Za to postoji jedan jednostavan razlog koji se naziva „nedostatak vjere“. To znači da čovjek ne vidi pred kime se poništava, što znači da ne osjeća postojanje Stvoritelja. To mu izaziva težinu.

No, kada čovjek počne osjećati postojanje Stvoritelja, njegova duša odmah počne čeznuti da se poništi i poveže s korijenom, da bude sadržana u njemu poput svijeće u baklji, bez ikakvog uma i razuma. Međutim, to osobi dolazi prirodno, kao što se svijeća poništava pred bakljom.

Stoga slijedi da je bit čovjekova rada samo doći do osjećaja postojanja Stvoritelja, dakle, osjetiti postojanje Stvoritelja, da je „čitava zemlja puna Njegove slave“. To će biti sav njegov  rad, što znači da će sav trud koji ulaže u rad biti samo kako bi postigao to i ništa drugo.

Čovjek se ne treba dati navesti da misli kako treba steći išta drugo, već postoji samo jedna stvar koju treba:  vjera u Stvoritelja. Ne treba misliti ni o čemu drugome, što znači da jedina nagrada koju želi za svoj rad jest biti nagrađen vjerom u Stvoritelja."

Poništenje prema učitelju

4. RABASH, Odabrane bilješke, 680. "Samoponištavanje na način Baal Shem Tova"

Prije se tijelo poništavalo putem odricanja i tjelesnih patnji. Ali postoji i drugi način, i to putem poništavanja pred učiteljem (ravom), što je smisao riječi: „Načini si rava“. Jer pojam „načiniti“ objašnjava se snagom, bez ikakva razuma.

I kao što odricanje i tjelesna patnja poništavaju tijelo samo djelom, a ne razumom, tako se i poništavanje pred učiteljem događa snagom, a ne razumom. To znači da čak i kada ne razumije mišljenje svoga rava, on poništava sebe, kao i svoju Toru i svoj rad, i dolazi k ravu da ga ovaj usmjeri.

Postoji uputa u općem smislu, koja se naziva okružujuća svjetlost (Ohr makif), koja svijetli samo izvana. To se postiže bez riječi, već samim time da čovjek dolazi učitelju, sjedi pred njim, ili sjedi za njegovim stolom za vrijeme objeda ili molitve. A postoji i drugi način – unutarnji, i to je upravo preko „usta na usta“.

5. Baal HaSulam "Govor za završetak Zohara"

"Zbog velike poteškoće u toj stvari, naši mudraci su nam savjetovali: “Načini si rava i kupi si prijatelja.” To znači da osoba treba izabrati za sebe važnu i priznatu osobu da bude njezin rav, i od njega će moći doći do bavljenja Torom i mitzvot s ciljem pružanja zadovoljstva Stvoritelju. To je zbog toga što postoje dvije olakšavajuće okolnosti u vezi s ravom:

1. Budući da je on važna osoba, učenik može pružiti zadovoljstvo njemu, na temelju veličine svoga rava, budući da davanje postaje primanje za njega. To je prirodno gorivo, tako da osoba uvijek može povećavati svoja djela davanja. Jednom kada se osoba navikne baviti davanjem svome ravu, može to prenijeti na bavljenje Torom i mitzvot Lishma prema Stvoritelju, također, budući da navika postaje drugom prirodom.

2. Jednakost forme sa Stvoriteljem ne pomaže ako nije zauvijek, “dok On koji zna sve tajne ne posvjedoči da se neće vratiti ludosti.” Nije tako kad se radi o jednakosti forme s ravom. Budući da je rav u ovom svijetu, unutar vremena, jednakost forme s njim pomaže čak i ako je samo privremena i kasnije opet postane loša.

Tako, svaki put kada osoba izjednači svoju formu sa svojim ravom, on se sjedinjuje s njim na neko vrijeme. Kao rezultat, stječe znanje i misli rava, prema svojoj mjeri Dvekuta, kako smo objasnili u paraboli o organu koji je bio odsječen od tijela, a zatim je ponovno spojen s njim.

Zbog toga, učenik može koristiti ravovo postignuće veličine Stvoritelja, koje preokreće davanje u primanje i daje dovoljno goriva za srce i dušu. U to vrijeme, učenik će se također moći baviti Torom i mitzvot Lishma sa svojim srcem i dušom, što je lijek koji donosi vječni Dvekut sa Stvoriteljem.

<...> Zbog toga su naši mudraci rekli, “Načini si rava i kupi si prijatelja.” To znači da čovjek može stvoriti novu okolinu za sebe. Ta okolina će mu pomoći da stekne veličinu rava kroz ljubav prema prijateljima koji cijene svog rava. Kroz rasprave prijatelja o veličini rava, svaki od njih prima osjećaj njegove veličine. Tako davanje ravu postaje primanje i dovoljna motivacija u mjeri koja će osobu dovesti do bavljenja Torom i mitzvot Lishma.

O tome je rečeno, “Tora se stječe s četrdeset i osam vrlina, služenjem mudraca i preciznošću prijatelja.” To je tako, jer osim služenja ravu, osoba također treba preciznost prijatelja, što znači utjecaj prijatelja, tako da mu pomognu da stekne veličinu svoga rava. To je zbog toga što stjecanje veličine u potpunosti ovisi o okolini, i pojedinac ne može ništa učiniti u vezi s time."

Poništenje prema izvorima

6. Od: Rav Dr. Michael Laitman, 10.8.2006

"Kada čitamo njegove tekstove, moramo prionuti — tako reći — uz knjige i autore. Povezati se s njim, s onim što on govori: ovo je ono uz što prijanjam, ovo je ono što želim otkriti u sebi, što želim da se dogodi u meni, da se osjeti unutar mene. I što manje to provlačim kroz intelekt, kroz prosuđivanje ‘pravo ili krivo,’ ‘ovako ili onako,’ to bolje. Kritika je potrebna, ali samo u smislu traženja: gdje je ovo unutar mene, i što se događa sa mnom u odnosu na to?

To je mnogo važniji rad tijekom učenja. Zato nije uvijek precizan, jer traži učenike te vrste. Stoga, nećemo pronaći mudrost ovdje u kontinuiranom, sustavnom redu. Unutar mudrosti kabale ostaje mnogo praznih prostora, čak i usred čitavih objašnjenja."

Poništenje prema prijateljima

7. RABASH, Članak 7 (1984) "Prema onome što je objašnjeno u vezi “Ljubi svog prijatelja kao samog sebe”"

"Savjet kako učvrstiti sebe u pravilu, “ljubi prijatelja svoga“ jest ljubav prijatelja. Ako se svatko poništi pred prijateljem i pomiješa se s njim, oni postaju jedna masa, gdje se svi mali dijelovi koji žele ljubav prema drugima ujedine u zajedničku silu koja se sastoji od mnogo dijelova. I kad ima veliku snagu, može provesti ljubav prema drugima.

A tada može doseći ljubav prema Bogu. Ali uvjet je da se svatko poništi pred svakim. Ipak, kad je odvojen od svoga prijatelja, ne može primiti onaj dio koji mora od njega primiti.

Prema tome, svatko treba reći kako je ništavan u usporedbi sa svojim prijateljem. To je kao s pisanjem brojeva. Ako prvo napišemo „1“ pa onda „0“, dobit ćemo deset puta veći iznos. Ako zatim napišemo „00“ dobit ćemo stotinu puta veći iznos. Drugim riječima, ako je njegov prijatelj broj jedan, onda nula dolazi poslije, pa se smatra kako on prima od svog prijatelja deset (10) puta više. I ako kaže kako je on dvostruka nula u usporedbi s prijateljem, od svog prijatelja prima stotinu (100) puta više.

No, ako je suprotno od toga, i on veli kako je njegov prijatelj nula, a on je jedan, tada je deset puta manji od svog prijatelja, 0.1. A ako kaže da je on jedan, a njegova dva prijatelja nula u usporedbi s njim, tada se smatra da je on stotinu puta manji od njih, znači on je 0.01. Prema tome, njegov se stupanj smanjuje ovisno o tome koliko nula dobiva od svojih prijatelja.

"