Tečaj za desetke - Lekcija #6-8, 11: Principi povezivanja u desetki
Tečaj za desetke - Lekcija #6-8, 11
Principi povezivanja u desetki
1. RABASH, Svrha društva - 1
Okupili smo se ovdje da utemeljimo društvo za sve one koji žele slijediti put i metodu Baal HaSulama, put uzdizanja na razinu čovjeka, umjesto da ostanu poput zvijeri, kao što rekoše mudraci (Yevamot, 61a) o stihu: „I vi, Moje ovce, ovce Mog pašnjaka, ljudi ste.“ A Rashbi je rekao: „Vas nazivaju 'ljudima', a idolopoklonike ne nazivaju 'ljudima'.“
2. RABASH, Svrha društva - 1
Okupili smo se ovdje da osnujemo društvo u kojem će svako od nas slijediti duh davanja Stvoritelju. A da bismo stekli davanje prema Stvoritelju, moramo početi s davanjem prema čovjeku, što nazivamo „ljubav prema drugima“.
Ljubav prema drugima može proizaći samo iz samoponištavanja. Stoga, s jedne strane, svaka osoba treba osjećati svoju niskost, a s druge strane, biti ponosna što nam je Stvoritelj pružio priliku da budemo dio društva u kojem svatko od nas ima samo jedan cilj: da Shechina (Božansko) bude među nama.
Princip #1:
Moramo neprestano, umjetno, uzdići važnost sastanaka (radnog okvira), shvaćajući da samo zajedno možemo postići cilj.
3. RABASH, Svrha društva - 2
Grupa mora biti sačinjena od pojedinaca koji se jednoglasno slažu da volja za primanjem mora biti nadvladana. Tada će svi ti pojedinci postati jedna velika sila kojom će se moći boriti protiv sebe, jer je svaki uključen u sve i svi u svakome. Prema tome, svaki pojedinac ima temelj u velikoj želji za postizanjem cilja.
Kako bi se integrirali jedni s drugima, svaki pojedinac treba poništiti sebe ispred drugih. To se postiže kada svatko vidi dobre strane prijatelja, a zanemaruje njegove nedostatke. Onaj koji sebe smatra makar malo iznad svojih prijatelja, neće se moći ujediniti s njima.
4. RABASH, "Dnevni red okupljanja- 2”
Postoji jedna točka na kojoj trebamo raditi – duboko uvažavanje duhovnosti.
5. RABASH, "Glavna stvar koju trebamo”
Glavna stvar koja nam nedostaje, i za što nemamo goriva za rad, jest što nam nedostaje važnost cilja. To jest, ne znamo kako cijeniti našu službu kako bismo znali kome darujemo. Također, nedostaje nam svijest o veličini Stvoritelja, da bismo znali koliko smo sretni što imamo privilegiju služiti Kralju, budući da nemamo ništa čime bismo mogli razumjeti Njegovu veličinu.
Princip #2:
Raditi na izgradnji jednakosti unutar desetke.
6. Baal HaSulam, „Mudrost kabale i filozofija“
"Zakon ljubavi ne može se zamisliti između velikog i malog, jer dvoje istinskih ljubavnika moraju osjećati jednakost među sobom."
7. Baal HaSulam, Pismo 42
Napisano je: „I utaborio se narod – kao jedan čovjek s jednim srcem“, što znači da su svi imali jedan cilj – dobrobit Stvoritelja. Slijedi...
I treba razumjeti: kako je moguće biti „kao jedan čovjek s jednim srcem“, kad je poznato ono što su rekli naši mudraci, blagoslovljen im spomen:
„Kao što njihova lica nisu slična, tako ni njihova mišljenja nisu slična jedno drugome“ – pa kako onda mogu biti kao jedan čovjek s jednim srcem?
Odgovor: ako govorimo o tome da se svatko brine za vlastitu potrebu – tada je nemoguće biti kao jedan čovjek, jer su tada nužno različiti. Ali, ako su svi poništili vlastiti interes i svi se brinu samo za dobrobit Stvoritelja, tada više nema pojedinačnih mišljenja, jer su svi poništili sebe i ušli u jednu jedinu volju – volju Jedinoga.
Princip #3:
Moramo pažljivo čuvati karakter svakog prijatelja, kako ne bi izgubili svoju individualnost.
8. Baal HaSulam, "Sloboda"
I nema dvoje ljudi na svijetu s potpuno istim mišljenjem. Jer svaki posjeduje veliko i uzvišeno bogatstvo koje mu je ostavljeno od tisuća njegovih predaka – a drugi toga nemaju ni traga.
Zato se to bogatstvo smatra osobnim vlasništvom pojedinca, i društvo je obvezno čuvati njegov ukus i duh da se ne izbrišu pod utjecajem okoline. Već, svaki pojedinac mora ostati u potpunosti vjeran svojoj baštini. Tako će razlike i suprotnosti među njima ostati zauvijek, kako bi nam uvijek osigurale kritiku i napredak mudrosti – koja je čitava prednost čovječanstva i njegova istinska, vječna želja.
Princip #4:
Osobni primjer je najbolji način da se povežemo s prijateljima.
9. Rabash, 1984, članak 2 „O ljubavi prema prijateljima“
Pojedinac mora otvoreno pokazivati svoju ljubav prema prijateljima, jer će time pobuditi srca prijatelja prema prijateljima, tako da i oni osjete da svaki od njih prakticira ljubav prema prijateljima. Korist toga jest što na taj način pojedinac dobiva snagu da još intenzivnije prakticira ljubav prema prijateljima, budući da je svačija snaga ljubavi isprepletena s drugima.
Video isječak>> Kako znam da sam dobar osobni primjer?
Tekst
Pitanje: Kako da znam jesam li dobar osobni primjer za prijatelje, a ne loš? I je li ispravno ponašati se prema njima izvana kao da si uzvišeniji?
Rav Michael Laitman: Ne trebaš se predstavljati kao uzvišen, već kao onaj tko teži cilju, tko želi otkrivenje i ulaže trud u to. Trebaš pokazati da si na istoj razini kao oni, ali da im jasno pokažeš koliko ti je važno napredovati, čak i više nego što ti to stvarno jest važno. Ne boj se „urokljivog pogleda“ (ain hara), već to učini namjerno pred njima. Ponekad u životu ljudi misle: „Moramo sakriti svoje namjere i trud“, ali to nije točno.
Pitanje: Koji su znakovi da netko ispravno napreduje u ljubavi prema prijateljima?
Rav Michael Laitman: Po tome što pokazuje svima koliko točno dolazi na vrijeme, kako sudjeluje u pripremama, kako ulazi s namjerom, kako postavlja pitanja i odgovara, vodi bilješke i organizira materijal,
kako sjedi na lekciji, i kako sudjeluje u raznim zaduženjima. Po tome kako izražava sebe, kako budi druge, sve samo zato da unutar grupe stvori zapaljenu želju, iz koje svatko može zapaliti sebe, i na taj način doći do ostvarivanja cilja.
Princip #5
"Kupi si prijatelja" - svaki člank grupe treba nastojati kupiti prijatelje.
10. Rabash. Članak 30 (1988) „Što tražiti na okupljanju prijatelja”
„U vezi s ‘kupi sebi prijatelja’, trebamo protumačiti da ‘kupiti’ znači da se prijatelja mora platiti, a kroz plaćanje ga se ‘kupuje’. Što mu se plaća? Možemo reći da se plaćanje prima u zamjenu za trud. Drugim riječima, ponekad čovjek želi kupiti, primjerice, lijepi ormar koji vrijedi 2000 dolara. Kaže prodavaču: ‘Budući da nemam novca da platim, ali sam čuo da tražite radnika na dva tjedna, radit ću onoliko koliko vrijedi ormar, umjesto da vam platim novcem,’ i prodavač će vjerojatno pristati. Dakle, vidimo da plaćanje može biti u obliku protuusluge.
Isto je i s ljubavlju prema prijateljima. Velik je trud potreban kada čovjek treba suditi prijatelje na stranu zasluge, i nisu svi spremni na to.
Ponekad je čak i gore. Dogodi se da osoba vidi kako ga prijatelj podcjenjuje. Još gore, čuje klevetu o sebi — dakle, čuje od drugog prijatelja da je taj prijatelj, koji se zove tako i tako, o njemu rekao stvari koje nije lijepo da prijatelj kaže za drugoga. Sada se mora poniziti i suditi ga na stranu zasluge. To je doista ogroman trud. Tako plaća nečim što je važnije od novca.
No, ako ga ta osoba kleveće, odakle će prijatelj pronaći snagu da ga voli? Sigurno zna da ga mrzi, jer ga inače ne bi klevetao — pa kakvog smisla ima poništiti se suditi ga na stranu zasluge?
Odgovor je da je ljubav prema prijateljima, koja je izgrađena na osnovi ljubavi prema drugima — kroz koju se može postići ljubav prema Stvoritelju — suprotna onome što se obično smatra ljubavlju prema prijateljima. Drugim riječima, ljubav prema drugima ne znači da će prijatelji voljeti mene, nego da ja moram voljeti njih. Zato nije važno ako me prijatelj kleveće i zasigurno me mrzi. Naprotiv, osoba koja želi steći ljubav prema prijateljima iz ljubavi prema drugima treba korekciju ljubavi prema bližnjem.
Stoga, kad osoba uloži trud i sudi prijatelja na stranu zasluge, to je segula [lijek/snaga/vrlina], pri čemu kroz trud koji osoba uloži, što se naziva ‘buđenje odozdo’, dobiva snagu odozgo da može voljeti sve prijatelje bez iznimke.
To se naziva ‘kupi sebi prijatelja’, što znači da osoba treba uložiti trud da stekne ljubav prema drugima. A to se naziva ‘radom’, jer se mora truditi iznad razuma.”
11. RABASH, “Napravi si rava i kupi si prijatelja - 1”
Ispada da pravo prijateljstvo — kada svaki čini potrebnu uplatu da kupi svog prijatelja — postoji upravo kada su obojica jednakog statusa, i tada obojica plaćaju jednako. To je poput svjetovnog poduzeća, gdje obojica daju sve jednako, ili ne može postojati pravo partnerstvo. Stoga, "kupi sebi prijatelja", jer povezivanje — kada svaki kupuje svog prijatelja — može postojati samo kada su jednaki.
Princip #6:
Svaka osoba sudi druge prema svojim manama ("Tko god krivi druge, čini to iz vlastite manjkavosti")
12.RABASH, “Zašto se Tora naziva “srednjom linijom” u radu?-2”
Čovjek mora vjerovati da “Ne postoji ništa osim Njega,” što znači da je Stvoritelj taj koji ga prisiljava da čini dobra djela, ali budući da je još uvijek nedostojan znanja da je Stvoritelj taj koji ga prisiljava, Stvoritelj se odijeva u odjeću od krvi i mesa, kroz koju izvodi te radnje. Tako Stvoritelj djeluje u obliku achoraim (stražnje strane).
Drugim riječima, osoba vidi ljudska lica, ali trebala bi vjerovati da iza lica stoji Stvoritelj i izvodi te radnje. To jest, iza čovjeka stoji Stvoritelj i prisiljava ga da čini djela koja Stvoritelj želi. Slijedi da Stvoritelj čini sve, ali osoba se oslanja na ono što vidi, a ne na ono u što bi trebala vjerovati.
13. Baal HaSulam, Shamati 67, “Odstupi od zla”
Onaj tko misli da vara svog prijatelja, zapravo vara Stvoritelja, jer osim ljudskog tijela ne postoji ništa osim Stvoritelja. To je zato što je bit stvaranja da se čovjek naziva “stvorenim bićem” samo u odnosu na sebe. Stvoritelj želi da čovjek osjeća da postoji odvojeno od Njega; ali osim toga, sve je "Čitava je zemlja puna Njegove slave."
Dakle, kada lažemo svom prijatelju, lažemo Stvoritelju; i kada učinimo svog prijatelja tužnim, činimo Stvoritelja tužnim.
14. RABASH, “Zašto se Tora naziva “srednjom linijom” u radu?-2”
Trebali bismo to interpretirati kao što Ari piše (Talmud Eser Sefirot, Dio 13, stavak 152), “Postoji problem sa Se’arot [kose], koje prekrivaju svjetlost, tako da ne uživaju u svjetlosti sve dok nisu dostojni, jer bi mogli ukaljati.” Stvar je u tome da moramo vjerovati da nam je Stvoritelj dao želju i čežnju da činimo dobra djela. I dok god je čovjek nedostojan, ne smije osjećati da ga Stvoritelj prisiljava na činjenje dobrih djela. Zato se Stvoritelj skriva u odjeći, a ta odjeća se zove Lo Lishma [ne radi nje same]. Drugim riječima, ponekad se Stvoritelj skriva u odjeći prijatelja.
Princip #7:
Ne treba javno izražavati kritiku prema prijatelju - niti na općem okupljanju niti osobno/privatno.
15. Baal HaSulam, „Shamati“ br. 62 – „Silazi i potiče, uzlazi i optužuje“
„Za razliku od toga, onaj tko radi putem pročišćenja, ne može kriviti druge. Umjesto toga, on uvijek krivi samoga sebe, a na druge gleda kao da su na višem stupnju nego što osjeća sebe samog.“
16. Rabash, članak 8: „Koje ispunjavanje Tore i mitzvot pročišćava srce“ – 1984.
„Mnogo puta se događa da kada čovjek drugome dijeli moralne pouke,
to nije iz zapovijedi: ‘Opomeni bližnjega svoga’, već iz potrebe za vlašću (nadmoći).“
Rav Michael Laitman, dnevna lekcija, 13.07.2022.
„Nema gore stvari od toga da svatko želi nametnuti drugome ono što on sam misli da je ispravno.
To je zabranjeno činiti. Dozvoljeno je samo pokazivati ljubav i težnju prema povezivanju — ništa drugo, nedajbože.
Nitko od vas još ne razumije gdje se nalazi. Još ste potpuno izvan istine.
Bolje učite lekcije zajedno, uđite u tekstove, ali ne u rasprave, već samo da biste razumjeli što piše.
Ako netko ima želju da uvjerava druge — to je najgori mogući ‘zli nagon’ koji ima.
Pusti prijatelja da raste svojim tempom, na svoj način, i ne ometaj ga. Samo ga nadahni na više učenja, više sudjelovanja — to je sve.“
Princip #8:
U pravilu, najbolje je unaprijed odrediti granice razgovora - to jest, izbjeći spominjati one teme za koje znamo da mogu dovesti do konflikta.
17. Rabash, Članak 1, drugi dio, "Svrha udruženja - 2"
Prema tome, dobro je da među prijateljima koji se ujedinjuju postoji ravnopravnost, kako bi mogli poništiti sebe prema drugima.Također, grupa se mora pobrinuti da ne bude oskvrnuta lakoumnošću, koja bi sve uništila.
Pitanje: Što je "lakoumnost" u unutarnjem radu?
Rav Michael Laitman: Lakoumnost je vrlo širok koncept - počevši od potpunog napuštanja rada i besposličarenja do zamjene korisnije aktivnosti nekom koja je manje korisna, ali ugodnija, opuštenija i lakša.
Lakoumnost se može očitovati kao bavljenje stvarima koje su u potpunosti suprotne putu, pa sve do sitnih budalaština, ili čak jednostavnog dopuštanja sebi malo „slobode“ u mislima, pojašnjenjima i željama.
Odakle dolazi izraz lakoumnost [doslovno iz hebrejske riječi kalut roš – „lakomislenost“, „laka glava“]? — „Teška glava“ znači da čovjek neprestano sudi samome sebi, ispituje stvari i pun je misli. A „lakoća“ znači da okreće glavu od ispravnog bavljenja, pa ga ispunjavaju svakojake strane i nevažne misli.
Može biti čak i da u tome nema ničega izričito protiv Stvoritelja, nego jednostavno da čovjek dopušta svome umu da se ispuni mislima ovoga materijalnog svijeta.
(Iz lekcije o Rabashevom članku, 12.02.2012.)
18. Rabash, članak 30: „Što tražiti u okupljanju prijatelja“, 1988.
„Što treba učiniti prijatelj ako mu treba pomoć od drugih prijatelja?
Kao što je ranije rečeno, zabranjeno je na okupljanju prijatelja govoriti stvari koje mogu dovesti do tuge.
Odgovor je da bi čovjek trebao podijeliti to s nekim prijateljem koji je bliži njegovu srcu. A taj prijatelj može zatim razgovarati s cijelom grupom, ali ne tijekom redovnog okupljanja prijatelja.
Odnosno, može sazvati poseban sastanak u svrhu pomoći tom prijatelju kojem je pomoć potrebna.
Princip #9
Svi nastojimo osnažiti duh grupe.
19. Rabash, Članak 4, 1984, Svaki će pomoći svom prijatelju
Moramo razumjeti kako pojedinac može pomoći svojem prijatelju. Je li to kada postoje bogati i siromašni, mudri i budale, slabi i jaki? No kada su svi bogati, pametni i snažni itd., kako bi jedan mogao pomoći drugome?
Vidimo da postoji jedna stvar zajednička svima – duh. Rečeno je: „Briga u nečijem srcu, neka govori o njoj s drugima.“ To je zato što kad se radi o osjećaju duhovnoga uzdignuća, od pomoći nisu ni bogatstvo ni znanje.
Radije, riječ je o pojedincu koji može pomoći drugome uviđanjem da mu je prijatelj nisko. Pisano je „Nitko se sam ne izbavlja iz zatočeništva“. Radije, prijatelj je taj koji mu može uzdići duh.
To znači da ga prijatelj podiže iz njegova stanja u stanje životnosti. Tada počinje stjecati snagu i samopouzdanje života i bogatstva, i počinje kao da je njegov cilj sasvim blizu.
Ispostavlja se da svatko od nas mora obratiti pozornost i razmišljati kako može pomoći prijatelju da uzdigne svoj duh, jer glede nečijeg duha, svatko može pronaći mjesto potrebe u svojem prijatelju, koje može ispuniti.
20. Rabash, članak 30 (1988.), Što tražiti u okupljanju prijatelja?
Svaki pojedinac treba se truditi da unese duh života u društvo, ispunjen nadom, i da unese energiju u društvo, tako da svaki član društva može reći sebi: ‘Sada okrećem novi list u svom duhovnom radu.’
Odnosno, prije nego što je došao u društvo, bio je razočaran svojim napretkom u radu za Stvoritelja, ali sada mu je društvo ulilo duh života, pun nade, te je zahvaljujući društvu postigao samopouzdanje i snagu za prevladavanje.
Jer sada osjeća da je u njegovoj moći doseći savršenstvo. Sve ono što je prije smatrao velikim planinama koje stoje pred njim i mislio da ih ne može osvojiti – sada osjeća da su to ništa i praznina.
I sve to je dobio od snage društva, jer svaki pojedinac se trudio unijeti duh ohrabrenja i stvoriti novu atmosferu u društvu.
Princip #10
Moramo razviti osjećaj uzajamne odgovornosti (arvuta) prema grupi.
21. Baal HaSulam, "Arvut" – Uzajamno jamstvo, stavak 18)
Stoga Tana (rabi Shimon Bar Yochai) opisuje arvut kao dva čovjeka u čamcu, kada jedan od njih najednom počne bušiti rupu u čamcu. Prijatelj ga upita: „Zašto bušiš?“, a ovaj odgovara: „Što te briga? Bušim ispod sebe, a ne ispod tebe.“ Prvi mu odgovara: „Budalo, obojica ćemo se utopiti!“
22. Baal HaSulam, "Matan Tora" (Davanje Tore), stavak 16
Sigurno je da ako šest stotina tisuća ljudi napusti rad za zadovoljenje svojih vlastitih potreba i ne brinu ni o čem drugom nego da stanu u obranu toga da njihovom prijatelju nikada ništa ne nedostaje, i štoviše, da će to činiti s velikom ljubavlju, srcem i dušom, u punom smislu mitzve „Voli bližnjeg svoga kao sebe samoga“, tada, izvan svake sumnje, nijedan čovjek nacije neće morati brinuti za vlastitu dobrobit.
Zbog toga postaje posve slobodan od osiguravanja vlastitog opstanka i lako može poštivati mitzvu „voljenja bližnjega kao sebe“.