'Tečaj za desetke' - Lekcija #2

Tema: Odakle dobivamo gorivo za duhovni put?

O veličini i važnosti cilja na putu.

Odabrani ulomci iz izvora

1. Rabash, Članak 1 (1984.) - Svrha udruženja - 2

Budući da se čovjek  rađa sa željom za primanjem zvanom "samoljublje", gdje god ne može vidjeti korist za sebe, on nema dovoljno goriva ni za najmanji pokret. Ipak, bez poništavanja ljubavi prema sebi nemoguće je postići dvekut sa Stvoriteljem, odnosno jednakost forme s Njim.

Obzirom da je to protivno našoj prirodi, potrebno nam je društvo koje će stvoriti veliku silu kako bismo zajedno mogli raditi prema poništavanju volje za primanjem, koja se naziva "zlo", utoliko što ometa (spriječava) postizanje svrhe za koju je čovjek stvoren.

2. RABASH, Članak 24, "Najvažnija stvar koja nam je potrebna"

Najvažnija stvar koja nam je potrebna, a za što nemamo goriva za rad, jest to što nam nedostaje važnost cilja. To znači da ne znamo kako cijeniti našu službu tako da znamo kome dajemo. Također, nedostaje nam svijest o veličini Stvoritelja, da znamo koliko smo sretni što imamo privilegiju služiti Kralju, jer nemamo ništa čime bismo mogli spoznati Njegovu veličinu.
Prema riječima Zohara, to se naziva „Shechina [Božansko] u prašini“, što znači da nam je davanje Njemu važno poput prašine. Naravno, tada nemamo goriva za rad jer bez užitka nema energije za rad.

3. RABASH, članak 4 (1984) "Svaki će pomoći svome prijatelju"  

Moramo razumjeti kako pojedinac može pomoći svojem prijatelju. Je li to kada postoje bogati i siromašni, mudri i budale, slabi i jaki? No kada su svi bogati, pametni i snažni itd., kako bi jedan mogao pomoći drugome?

Vidimo da postoji jedna stvar zajednička svima – duh. Rečeno je: „Briga u nečijem srcu, neka govori o njoj s drugima.“ To je zato što kad se radi o osjećaju duhovnoga uzdignuća, od pomoći nisu ni bogatstvo ni znanje.

Radije, riječ je o pojedincu koji može pomoći drugome uviđanjem da mu je prijatelj nisko. Pisano je „Nitko se sam ne izbavlja iz zatočeništva“. Radije, prijatelj je taj koji mu može uzdići duh.

To znači da ga prijatelj podiže iz njegova stanja u stanje životnosti. Tada počinje stjecati snagu i samopouzdanje života i bogatstva, i počinje kao da je njegov cilj sasvim blizu.

Ispostavlja se da svatko od nas mora obratiti pozornost i razmišljati kako može pomoći prijatelju da uzdigne svoj duh, jer glede nečijeg duha, svatko može pronaći mjesto potrebe u svojem prijatelju, koje može ispuniti.

4. RABASH, Pismo 24  
Uvijek morate biti na straži, čitav dan i čitavu noć, bilo da osjećate stanje dana ili osjećate stanje noći.

Kažemo Stvoritelju: "Tvoj je dan, i Tvoja je također noć." Dakle, noć, također, tama noći, isto dolazi od Stvoritelja u korist čovjeka, kao što je pisano: "Dan za danom govori, i noć noći znanje kazuje."

Iz toga slijedi da morate probuditi srce prijatelja dok se plamen ne podigne sam od sebe […]. Time ćete biti nagrađeni buđenjem Stvoriteljeve ljubavi Stvoritelja nad nama.

5. RABASH, Članak br. 30 (1988), “Što tražiti u skupu prijatelja“

Svatko bi trebao nastojati unijeti u društvo duh života i nade, i unijeti energiju u društvo. Tako će svaki od prijatelja moći reći sebi, “Sada počinjem s čistim listom u radu.” Drugim riječima, prije nego što je došao u društvo, bio je razočaran napretkom u radu Tvorca, ali sada ga je društvo ispunilo životom i nadom.

Tako je kroz društvo stekao povjerenje i snagu za prevladavanje jer sada osjeća da može postići cjelovitost. I sve njegove misli—da se suočavao s visokim planinama koje se ne mogu osvojiti, i da su to bile doista zastrašujuće prepreke—sada osjeća da su ništa. I sve je to primio iz snage društva jer je svaki od prijatelja nastojao unositi duh ohrabrenja i prisutnost novog ozračja u društvu.

6. RABASH, Članak br. 17 (1986), "Dnevni red okupljanja-2"

Cijela osnova na kojoj možemo primiti radost i užitak, a koja je dopuštena za uživanje—a čak je i obavezna—jest uživati čin davanja. Tako postoji jedna točka na kojoj bismo trebali raditi—cijenjenje duhovnosti. To se izražava u pridavanju pažnje kome se obraćam, s kim govorim, čije zapovijedi držim, i čije zakone učim, što znači traženje savjeta kako cijeniti Darivatelja Tore.

I prije nego što osoba po sebi ostvaruje neku iluminaciju odozgo, treba tražiti istomišljenike koji također teže povećanju važnosti bilo kojeg kontakta s Tvorcem na bilo koji način. I kada mnogi ljudi to podrže, svatko može primiti pomoć od svoga prijatelja.

7. RABASH, Članak 30 (1988), "Što tražiti u okupljanju prijatelja"
Prijatelji bi prvenstveno trebali razgovarati zajedno o veličini Stvoritelja, jer prema veličini Stvoritelja koju netko pretpostavlja, u toj se mjeri prirodno poništava pred Stvoriteljem. Kao što vidimo u prirodi, mali se poništava pred velikim, i to nema veze s duhovnošću. Umjesto toga, to ponašanje vrijedi čak i među svjetovnim ljudima.

Drugim riječima, Stvoritelj je tako stvorio prirodu. Stoga, rasprave prijatelja o veličini Stvoritelja bude želju i čežnju za poništavanjem pred Stvoriteljem, jer čovjek počinje osjećati čežnju i želju za povezivanjem sa Stvoriteljem.

8. Baal HaSulam “Spisi posljednje generacije”
U svakoj osobi, čak i svjetovnoj, postoji nepoznata iskra koja traži jedinstvo sa Stvoriteljem. Kada se ponekad probudi, u osobi se probudi želja da  upozna Stvoritelja, ili da ga negira, što je isto...

Ako netko ispuni želju toj osobi, ona će pristati na sve. Tome moramo dodati besmrtnost duše, nagradu u sljedećem svijetu, slavu pojedinca i slavu nacije, što znači da će pojedinac biti ponos nacije.