1. Rabash. Bilješke. Članak 875. Tri Linije - 4
Uzvišene stvari, nazvane „mudrost kabale“, možemo naučiti samo putem Segula [lijek/moć], jer one mogu donijeti osobi želju i čežnju za povezivanjem sa Stvoriteljem zbog Kedushe [svetosti] stvari koje govore o svetim imenima... Kada osoba uči uzvišene stvari kako bi ga približile Kedushi, to uzrokuje približavanje svjetlosti. To znači da će ga ovo učenje nagraditi usmjeravanjem svih njegovih djela prema davanju. To se naziva „rad u obliku pripreme“, gdje se priprema da bude dostojan ući u kraljevu palaču i povezati se s Njim.

2. Rabash, 647. Molitva zahtijeva nedostatak

Naši su mudraci rekli: „Odredite vrijeme za Toru.“
Trebali bismo reći da redovitost znači da, iako osoba nema želju ili potrebu, mora i dalje učiti Toru, jer joj sama Tora donosi Kedushu [svetost], čak i kada ne osjeća potrebu za učenjem.

3. Rabash, Članak br. 12 (1988), „Što su Tora i rad na putu Stvoritelja?“
Osoba mora uložiti velik napor prije nego što počne učiti, kako bi njezino učenje donijelo plodove i dobre rezultate, što znači da će učenje donijeti svjetlost Tore, pomoću koje će biti moguće ispraviti je.

4. Likutei Halachot, Choshen Mishpat, Zakon 3:30
Bit rada Stvoritelja jest u aspektu volje, i svakome, prema tome kako se navikne ojačati svoju želju, čežnju i usmjerenost prema Stvoritelju u većoj mjeri, je dozvoljeno približiti se  Stvoritelju, Njegovoj Tori i mitzvama.

5. Rabash, Članak br. 875, „Tri Linije – 4“
Prije nego što bude nagrađen izlaskom iz samoljublja i radom u svrhu davanja, nazvanim Lishma, iako uči sve ove stvari kakve jesu, one su samo imena bez ikakvog objašnjenja, što znači da osoba nema postignuća u onome što uči, jer nema znanja o materiji viših korijena, nazvanih „sveta imena“, ili Sefirot i Partzufim [množina od  Partzuf].

Uzvišene stvari, nazvane „mudrost kabale“, možemo naučiti samo putem Segula [lijek/moć], jer one mogu donijeti osobi želju i čežnju za povezivanjem sa Stvoriteljem zbog Kedushe [svetosti] stvari koje govore o svetim imenima.

6. Rabash, Članak br. 875, „Tri Linije – 4“
Kada osoba uči uzvišene stvari kako bi ga to približilo Kedushi, to uzrokuje približavanje svjetlosti. To znači da će ga ovo učenje nagraditi usmjerenjem svih njegovih djela prema davanju. To se naziva „rad u obliku pripreme“, gdje se priprema da bude dostojan ući u kraljevu palaču i povezati se s Njim.

7. Baal HaSulam, "Uvod u Studij Deset Sefirota", Pismo 155.
Kada se bavi ovom mudrošću, spominjući imena svjetlosti i posuda koje su povezane s njegovom dušom, oni ga odmah počinju osvjetljavati  u određenoj mjeri. Međutim, oni ga osvjetljavaju bez odijevanja unutrašnjosti njegove duše, zbog nedostatka posuda sposobnih da ih prime. Ipak, svjetlost koju prima iznova i iznova tijekom angažmana dovodi do toga da na njega dolazi milost odozgo, te mu daje obilje svetosti i čistoće, što ga dovodi puno bliže postizanju svoje cjelovitosti.

Predgovor Mudrosti kabale, stavak 5.

5) Stoga su potrebne četiri faze imena HaVaYaH, koje se nazivaju Hochma, Bina, Tifferet i Malchut. Prva faza, nazvana Hochma, zapravo je cjelokupno emanirano biće, svjetlost i posuda. U njoj postoji velika želja za primanjem sa svom svjetlošću uključenom u nju, koja se naziva „svjetlost Hochme“ ili „svjetlost Haya“, budući da predstavlja svu svjetlost Hayim [života] u emaniranom biću, odjevenu u njezinu posudu. Međutim, ta prva faza smatra se potpunom svjetlošću, a posuda u njoj jedva je primjetna jer je pomiješana sa svjetlošću i poništena u njoj poput svijeće u baklji.

Nakon nje dolazi druga faza, jer se na njezinu kraju posuda Hochme intenzivira prema jednakosti forme s gornjom svjetlošću u njoj. To znači da se u njoj budi želja za davanjem Emanatoru, sukladno prirodi svjetlosti unutar nje, koja je potpuno usmjerena na davanje.
Tada, koristeći tu želju koja se probudila, do emaniranog bića dopire nova svjetlost od Emanatora, koja se naziva „svjetlost Hassadim“. Kao rezultat toga, ono se gotovo potpuno odvaja od svjetlosti Hochme koju je Emanator utisnuo u njega, budući da se svjetlost Hochme može primiti samo u vlastitu posudu—željom za primanjem koja je narasla do svoje potpune mjere.
Tako su svjetlost i posuda u drugoj fazi potpuno različiti od onih u prvoj fazi, jer je posuda u njoj želja za davanjem. Svjetlost unutar nje smatra se svjetlošću Hassadim, svjetlom koje proizlazi iz prianjanja emaniranog bića uz Emanatora, budući da želja za davanjem uzrokuje jednakost forme s Emanatorom, a u duhovnosti jednakost forme jest prianjanje.

Slijedi treća faza, jer kada se svjetlost u emaniranom biću smanjila na svjetlost Hassadim bez imalo Hochme, a poznato je da je svjetlost Hochme bit emaniranog bića, na kraju druge faze probudila se i privukla mjeru svjetlosti Hochme kako bi sjala unutar svjetlosti Hassadim. Ovo buđenje ponovno je protegnulo određenu mjeru želje za primanjem, koja oblikuje novu posudu nazvanu treća faza ili Tifferet. Svjetlost u njoj naziva se „svjetlost Hassadim s osvjetljenjem Hochme“, budući da je većina ove svjetlosti svjetlost Hassadim, a manji dio svjetlost Hochme.

Nakon nje dolazi četvrta faza, jer se i posuda treće faze probudila na svom kraju kako bi privukla potpunu svjetlost Hochme, kao što je bilo u prvoj fazi. Tako se ovo buđenje smatra „žudnjom“ u mjeri želje za primanjem iz prve faze i nadmašuje je, budući da se sada već odvojila od te svjetlosti, jer svjetlost Hochme više nije odjevena u nju, već za njom žudi. Tako je oblik želje za primanjem potpuno utvrđen, jer se posuda određuje nakon širenja svjetlosti i njezina povlačenja. Kasnije, kada se svjetlost vrati, ona će je ponovno primiti. Ispada da posuda prethodi svjetlosti, zbog čega se ova četvrta faza smatra dovršenjem posude, a naziva se Malchut [Kraljevstvo].