Film "24 sata u životu kabaliste"

<- Natrag Videi

March 06

06:05 PM

24 sata u životu kabalista: Rav Michael Laitman

SAŽETAK FEEDBACK TRANSKRIPT VREMENSKA CRTA PREUZIMANJE

Bili smo u teškoj nesreći. Ja sam bio vozač. Potpuno mi je uništilo pluća i jetru. Doveli su mene i moju sestru, i vidjeli smo ga kako leži tamo, krv mu je još bila zgrušana na tijelu. Sestra je briznula u histeričan plač, a njene suze pale su na tijelo tate koji je ležao tamo. Tada sam shvatio koliko je ozbiljno. Bio sam zajedno s Ravom u istom autu. Probudio sam se u bolnici, teško ozlijeđen. Prijatelji nisu prepoznali moje lice. Rekli su mi, "Rav je isto u bolnici, još je bez svijesti. Ne znamo što učiniti. Što će biti s nama odsad? Što slijedi?" Oko nesreće sam shvatio snagu grupe koju je moj otac gradio. Odjednom sam shvatio da on nije samo moj otac. Pluća su bila ispunjena krvlju, nisam mogao disati, stalno sam se gušio, kao da si pod vodom. I tada sam čuo liječnike kako razgovaraju: "Dobro, sada ćemo mu ovo napraviti, pa onda ono, pa ćemo vidjeti. Ako preživi, preživi." Sjedim na ulazu u bolnicu, sa stegnutim grlom i suzama u očima. Ovaj trenutak mi nikada neće izaći iz glave. I stalno me prožimalo mišljenje i osjećaj da sam cijeli život tražio osobu koja će me naučiti najvažniju stvar u životu, i sada će otići? To ne može biti. Nema šanse. Prošao sam kroz kliničku smrt. Bile su vizije kao da sve vidiš izdaleka, kao da vidiš stvari izvana, svašta nešto. Ovo je ono što ljudi koji prolaze kroz kliničku smrt malo osjećaju na kraju puta. To jest, što ih tamo čeka. Sve je to laž. Nije slično duhovnom stanju. Želimo napraviti film o tebi. Želimo malo podignuti tu zavjesu koja nas odvaja od znanosti Kabbale da pobijemo mitove o njoj. Kabbalu proučavaš skoro 50 godina. Učio si od velikih mudraca. Imaš i tisuće učenika. Mislimo da ćemo predstavljanjem filma s tobom uspjeti pričati o duhovnom svijetu, dat ćemo odgovor ljudima koji se pitaju: "Zašto mi je dan ovaj život?" Razumijem, ali to mi ne odgovara. Mnoge godine bio sam uz velikog kabbalistu, Rabasha, i to njemu nikako ne bi odgovaralo da se bavi sobom na bilo koji način. Moglo se vidjeti da je velik, a ja, prema svojoj naravi, nemam ništa u čemu bih sebe uzvisio. Razumijem da to nije ono što želite za film, ali takav je moj put. Prije nego što ustanem ujutro i probudim se, ovaj film lekcije, ono što ću vam prenijeti, već se odvija u meni. Dan za danom ustanem i otkrijem koliko mi je teško pravilno se probuditi za lekciju, želim joj pristupiti svom snagom, umom i srcem, a ne ide. Svako jutro - novo, inače neće biti novi dan. Moram se stalno iznova buditi, probuditi sebe i povezati se s grupom. A ta veza mora biti nova, ne kao jučer. Teža i hrabrija. Čitam i tražim razne isječke, ali osjećam se kao da sam mrtav, dan za danom. S vremena na vrijeme čujemo od Rava da prolazi periode nedostatka snage. No svejedno, sigurno mogu reći da ga nitko od nas nije vidio u takvom stanju. Mi ga poznajemo drugačije. Ne predviđam budućnost, niti činim bilo kakva natprirodna djela. Učim svoje učenike kako polako, malim koracima doći do istine i usvojiti je. Naša mudrost Kabbale je znanstvenog, didaktičkog oblika. To je metoda kako čovjek mijenja sebe i time spozna višu silu. I kako Kabbalisti pišu, to može potrajati 10 ili 20 godina. Samo posebni ljudi koji imaju točku u srcu shvaćaju da drugog puta nema. A ostali će otići negdje drugdje, u misticizam. Važno mi je da obični ljudi iz zemlje Izraela, posebno, čuju što govorim i shvate što je pred njima u nekoj formi. Ne od mene, kroz nekoga, ali najvažnije je da te vanjske promjene dođu svim stanovnicima svijeta. Čitamo iz uvoda u Knjigu Zohar, stavka 14. Dakle, nužno je da, u cjelini, postoje tri stanja za dušu. Znanost koju sada želimo otkriti je koliko veza ili udaljenost među nama utječe na cijelu prirodu, neživu, biljnu, životinjsku pa čak i na odnose među ljudima. Vidjet ćemo to vlastitim očima, da se približavamo jedni drugima i odjednom svi virusi nestaju, uragani, hladni i topli valovi, svi problemi, sve. Malo se približimo jedni drugima i iznenada se sve loše sile smiruju na raznim mjestima i u državama. Ovo je stvarno vrlo zanimljiva znanost, koliko su fenomeni u nama, kad ih umirimo, približavamo se nad mržnjom, tada će biti ljubavi. Ne uništavamo mržnju, prirodne sile minusa i plusa, opozicija između njih ostaje. Samo znamo raditi s oboje zajedno i dati Stvoritelju mjesto za upravljanje. To se zove, "Onaj koji stvara mir na nebesima, donijet će mir na nas", dopuna između minusa i plusa. Kako primaš informacije koje daješ na lekciji? Možeš li objasniti kako to doživljavaš? Kao znanstvenik koji osjeća pojave iz svijeta ili koji gleda u nebo ako se bavi astronomijom, ili u planetu Zemlju ako se bavi geologijom. Ali to je njegova profesija, pa vidi prije svih i više od svih. Tako je i sa mnom. Moja laboratorija je čovječanstvo. Kad gledam što se događa u čovječanstvu i nakon onoga što se dogodi, razumijem iz toga da je ono na nižem stupnju nego što bi trebalo biti. Moramo požuriti s našom ispravkom. Za vrijeme tog stanja, ispravak neće doći tijelima, već samo dušama. Uvod u Knjigu Zohar. Volja za davanjem Bina miješa se s Malkutom. Ulazi u volju za primanjem i tada volja za primanjem postaje još okrutnija. Zlo u svijetu, da svi ti nitkovi koji nas napadaju i tobože dobrim, lijepim djelima izvlače iz nas sve moguće. Oni nam upravljaju, zbunjuju nas, sve vlade, svi ti menadžeri. Faza dva i četiri pomiješane su zajedno i uzrokovale su drugo ograničenje, predfaza mudrosti Kabbale. Ispada da dolazimo u stanje da iste stvari koje bi trebale biti za ispravak, rade za kvarenje, za iskvarenu Binu, i to se zove, "Progutao je bogatstva, i povratit će ih". Pitanja: "Rav, možemo li sad, u ovoj lekciji, doći do kraja ispravka?" U svakom trenutku, ne samo u ovoj lekciji. Kako treba pristupiti javnosti? Zašto je korporalni narod Izraela kažnjen za nepoštivanje međusobnog jamstva? Što je rad uma i srca? Vidiš li da napredujemo i radimo li to ispravno? Što je korist od uništenja hrama? Kako ne skrenuti s ovog puta? Kako možemo povezati ovako podijeljene duše u jednu dušu? Na što trebamo paziti da ne nanesemo štetu javnosti? Nedostaje nam vatre. Kad god osjećam uspon i pad, zovem prijatelje da mi pokažu put kako se podići odozdo. En la elevación sentiré ya la luz. Mis amigos vendrán junto a mí y subirán por encima del yo. Svaki korak koji učinimo, svaki zid koji srušimo, dižemo se visoko iznad sebe prema svjetlu koje nikad ne prestaje. Uzdići ćemo se iznad sebe. Svaki korak koji učinimo. Michael Leitman rođen je 1946. godine u Vitebsku, u obitelji preživjelih iz Holokausta. Roditelji su mu bili liječnici, a u djetinjstvu se zanimao za glazbu i fotografiju. Godine 1964. primljen je na Elektrotehnički institut u Lenjingradu i ima diplomu iz računalnih znanosti. Studirao je biologiju i medicinsku kibernetiku. Tijekom studija bio je ton majstor u glazbenoj grupi Nomadi. Nakon završetka studija radio je u laboratoriju Kronstadt Akademije vojne medicine na svemirskoj medicini. Godine 1974., nakon dugog protivljenja sovjetskih vlasti, emigrirao je u Izrael. Radio je u IDF-u, imao privatni posao, obitelj mu se proširila u Izraelu, i otac je troje djece. Ne znamo kada je Michael Leitman počeo tražiti svog duhovnog učitelja, ali znamo da ga je pronašao 1979. To je Rav Baruch Shalom Halevi Ashlag, sin velikog kabbalista, Rava Yehude Ashlaga, Baal HaSulama. Michael mu je bio vjerni sluga i nastavlja put Rava Barucha. Godine 1997. osnovao je udrugu Bnei Baruch Kabbalah za narod, nazvanu po svom učitelju. Ima doktorat. Nekoliko milijuna ljudi na planetu smatra ga svojim učiteljem. Tata. Da. Toliko strahova i briga, osobito kad pomislim na njega. Što će biti? Bit će dobro. Odrast će i zauzeti svoje mjesto. Mnogo je nesigurnosti. Da. Kamo ide svijet? Svijet sigurno ide u lošem smjeru. Sve možemo vidjeti prema vrstama ega koji se otkrivaju. Zašto se baš naš iskvareni oblik u odnosima među nama otkriva u ovom ili onom obliku bolesti i revolucija i ratova i tako dalje. Prema onome što se sada otkriva, ne želim puno ni govoriti o tome, ali pred nama je više udaraca pošasti. Rav, više si puta predvidio budućnost i to vrlo točno. Možeš li objasniti kako to funkcionira? Kako taj mehanizam djeluje? Možda baš preko ovog grafikona kao primjer. I ovaj grafikon, gdje se pojavljuje? Taj grafikon? Da. Osjećam ga ispred sebe. Pojavljuje se u cijelom čovječanstvu na svijetu. Prirodne katastrofe, hladno, toplo, pošasti, ratovi. To osjećam. Možeš li reći odakle znaš to? Pa, kako da objasnim? Što vidim? Vidim proces koji se događa u cijelom svijetu i iz toga govorim. Viša sila nam se približava po svom vremenu, a mi se s njom ne slažemo. I prema jaz između nas i više sile, koja je u potpunosti sila davanja, a mi smo sila primanja, njezino približavanje bi nam trebalo donijeti sve vrste nesreća. Vrijeme prolazi, a čovječanstvo ne čini ništa da se uskladi s tokom vremena. Gilad, služio si neko vrijeme u mornarici. Da, bio sam časnik za elektroniku na raketnom brodu. Jesi li ikad ratovao? Da, sudjelovao sam u Prvom libanonskom ratu. Tada se to zvalo Operacija Mir za Galileju. Sjećam se da je bila artiljerijska bitka ispred obala Bejruta; pucali su na nas. Mi smo pucali na njih, i bilo je poput dvoboja na Divljem zapadu. Tko će prvi pogoditi? A gledaš granate kako padaju u vodu 300 metara od tebe, pa 200, pa 100, pa na 50 metara od tebe, i jasno ti je da će sljedeća granata pasti na brod. I ta misao mi je prošla kroz glavu. Premlad si. Što si postigao? Ništa nisi napravio. Moraš ovdje pobijediti. To je bio jedan od formativnih događaja koji me naveo razmišljati: za što ja živim? I tražiti odgovor na pitanje. Pozdrav, nalazimo se na Raiders sastanku s Ravom Dr. Michaelom Leitmanom. Pozdrav, Rav. Pozdrav svima. Oko tjedan dana prije 9. av. Koja je to snažna i posebna sila koja ovih dana djeluje na nas? Negativna sila, sila odvajanja, udaljavanja, mržnje. Kakva je naša veza, današnjih Židova s ondašnjim Židovima, prije 2000 godina? Mi smo isti narod, isti karakter. Razdvojenost među nama je uvijek prisutna. Time izazivamo mržnju kod svih naroda oko nas i dajemo im moć da nas razbiju. Što sada možemo učiniti da spriječimo sljedeće udarce? Moramo napraviti ispravak koji je zadan nama i ovisi samo o nama. Zato cijelo čovječanstvo ovisi o nama, i podsvjesno to osjeća, a mi ne želimo prepoznati tu ovisnost. Dolaze nam i vrše pritisak i kažu: "Dosta, to želimo, ne teritorije, ne mir, ne sve moguće stvari i ne uspjeh u svemu mogućem. Ne želimo ništa od vas osim jednog – metodu ispravka svijeta, jer svijet ide prema potpunom kaosu." Ali što je u prirodi Židova da ih vraća opet i opet u isto uništenje? Što ne naučimo iz prošlosti? To se zove tvrdovratan narod. Što bi napravio da imaš takvog tvrdoglavog sina koji ne želi to činiti? To je problem Stvoritelja. Dobro, a kako on rješava svoje probleme? Svake godine stavlja sve veći i veći pritisak, dok ne prepoznamo našu obvezu. Kako to da drugi narodi svijeta bolje shvaćaju tu poruku nego mi? Nemaju isti ego kao mi. Nisu povezani sa Stvoriteljem izravno. Nisu tvrdovrati poput nas. Rav je prve knjige i članke pisao sam, ali danas, s količinom medija koja izlazi iz zidova ove zgrade, to je nemoguće. Na ovim Raiders sastancima Rav otkriva uzroke, duhovne korijene svega što se događa u Izraelu i svijetu. A mi? Kucamo po tipkovnici i šaljemo njegove poruke svijetu. Pa tko je kriv? Ja sam razlog što im se to događa i moram biti razlog da se stvarno povežu i govore kao jedan čovjek s jednim srcem. Onda ćemo izgraditi vezu među nama, baš iznad sve mržnje, vezu ljubavi. I to će biti pravi treći hram, kako kaže Stvoritelj. Moja kuća će se zvati kuća molitve za sve narode. Još jedno pitanje. Ti si kabbalist. U duhovnim si svjetovima. Zašto osjećaš potrebu baviti se stvarima našeg svijeta, svim ovim promjenjivim događajima? Sjećam se Rabasha kad je bio rat u Libanonu i neki Hesed došao vidjeti Rava kako trči upaliti radio. Pa ga pita što je. Kažem mu to su vijesti. Želi čuti vijesti, što se događa u Libanonu. אז se Rabash vrati i kaže mu: "Što su vijesti? Što je to? Je li to prikladno za nas, vjerne Židove? Što su vijesti?" Rabash pita: "Imaš li tamo djecu?" Istina. Bilo je to zaista vrlo dirljivo. Rav Baruch Ashlag, Rabash, rođen je u židovskoj četvrti Varšave 1907. godine. Bio je prvo dijete u svojoj obitelji poznatog kabbalista, Jehude Halevija Ashlaga. Zauvijek je ostao njegov dobar učenik i vjerni nasljednik. Godine 1921. Rabash se s roditeljima preselio u zemlju Izrael i ušao u jeruzalemsku ješivu Torah Temit. Tamo je 16 sati dnevno učio Toru i Kabbalu. Oženio se 1925. godine. Iz tog braka rođeno je šestero djece. Sve te godine nastavio je učiti Kabbalu pod očevim vodstvom te je istodobno radio kao građevinski radnik, kasnije kao radnik na armaturi, uključujući na cesti Jeruzalem-Hebron, te kao postolar. Uz to je bio i inspektor poreza na dohodak. Rabash je posvetio život objašnjavanju i širenju metoda proučavanja Kabbale na način pristupačan učenju i shvaćanju suvremene generacije. Rabash je preminuo 1991. i pokopan je na Hal Haminchut pored svog oca u Jeruzalemu. Teško je bez Rabasha. To je zid. To je život bez pitanja. Znamo da u ovo doba obično radiš sam iza zatvorenih vrata, i ne znamo što tamo radiš. Sjećam se da sam jednom skupila hrabrosti i pitala te o tome. Rekao si mi: "To je rad kabbalista." Sada želimo pitati, tko je kabbalist? Kabbalist je osoba povezana sa Stvoriteljem i posvećuje sav svoj život kako napredovati prema tome. Je li moguće riječima izraziti što kabbalist osjeća? Vidim višu silu koja djeluje unutar čovječanstva, i zato imam svoj pogled, svoje mišljenje iz toga. Rav Amos nikad ne govori o svojim duhovnim dostignućima. Očito želi da sami dosegnemo te stupnjeve. Također učimo da je teško prenijeti riječima dojmove iz višeg svijeta, bogatog, raznovrsnog. Ali postoji kratak, vrlo poseban segment u našem arhivu. Kada si prvi put osjetio svjetlost? To mogu reći jer su mnogi moji učenici već prošli kroz to i moguće je. Osoba prvi put osjeti svjetlost kad počne učiti Kabbalu i iznenada, baš iznenada, dolazi mu neko otkrivenje, osjeti da je u moru ili oblaku, ne znam, u nečem gustome tako, toplini i ljubavi koja ga obasjava sa svih strana. I kao da ovaj svijet ne postoji. Svijet postoji i sve, ali osim toga osjeća kako je zrak ispunjen dobrom naravi, lijepo, diše. I taj osjećaj je obično prvi susret osobe sa svjetlom. Kako možemo znati da je netko pravi kabbalist? Postoji li dokaz za to? Ne možemo suditi kabbaliste prema njihovim djelima, prema njihovom odnosu, prema ponašanju, prema ničemu. Ništa od toga nije shvatljivo, i svatko se može sakriti tako da ga nitko ne vidi. Čekaj, kako to uskladiti s činjenicom da postoji kabbalist poput tebe s milijunima učenika širom svijeta? Ako osjeća u svojoj vezi sa Stvoriteljem da mora obaviti neki posao i da se nalazi u razdoblju – recimo kao kod nas – da mora raditi s čovječanstvom i sve te vrste djela, duhovnih ili materijalnih, onda to čini. Tijekom rata s Irakom i Saddamom Husseinom, odjednom sam pročitala u novinama da je neki Michael Leitman napisao knjigu o Kabbali. Sutradan sam otišla u knjižaru i kupila tu knjigu. Na kraju knjige je pisalo da tko pročita cijelu knjigu ima pozivnicu i broj telefona. Nazvala sam i pitao me: "Jesi pročitala do kraja?" Rekla sam: "Da." "Zaista?" rekao je. "Jesi li razumjela sve što si pročitala?" Rekla sam: "Ne, ne, ne, ne, ne. Imam mnogo pitanja." Rekao je: "Dođi, dođi, razgovarat ćemo." Došla sam k njemu i od tada sam s njim već 33 godine. Počeli smo učiti u Michael Leitmanovom stanu, a s vremenom je dolazilo sve više ljudi dok više nije bilo mjesta u dnevnoj sobi. Našli smo neku malu kolibu u Rain ulici. To je za nas bio ogroman prostor. Tamo su bile jutarnje lekcije, praznici. Bilo je to nezaboravno vrijeme. I onda je grupa opet narasla. Osjećali smo se stiješnjeno u staroj i ugodnoj zgradi pa smo unajmili industrijsku zgradu, renovirali je, stvorili vlastitu televizijsku stanicu i tisuće ljudi iz cijelog svijeta slušalo je s napetošću jutarnju lekciju. I opet smo se osjećali stiješnjeno. 3.000 ljudi, svi odjednom, svatko koliko je mogao, i kupili smo zgradu. Svojim smo rukama gradili ove zidove. Ovdje je učiona, učionice, studio, čak i mala i veća dvorana. Dakle, ovdje je sve da bi bilo poticajno okruženje za svakog tko želi duhovni razvoj. I izvor života, pokretačka snaga, je Rav Leitman. To je kabbalist. Dovoljno sam putovao po SAD-u i Južnoj Americi, Rusiji i Europi i svim mogućim mjestima i držao predavanja i sve. Smatram se osobom koja radi s onim tko želi slušati. Ali reklame, to nisam ja. Bio sam s Ravom u inozemstvu desetke puta, na konferencijama i privatnim putovanjima. I što ga karakterizira je da se stvarno zadovoljava s malo. Nikad nije pristao letjeti business klasom. Na aerodromu, kad stignu koferi, prvi skače i svima donese kofer. Nikako ne dopušta da mu netko nosi kofer. Da sam sam bez učenika, nitko ne bi čuo za mene. Tako bi svaki kabbalist učinio, siguran sam. Što ja imam od toga? Ne primam važnost iz toga. Ne trebam od njih ni novac ni čast ni išta. Radiš li sam ili ti netko pomaže? Ne govorimo, naravno, o tehničkom radu, nego duhovnom radu. Radim sam prema Stvoritelju. Ima i drugih ljudi, ali ne uz mene, sa strane, prema metodama bliskim Baal HaSulamu, ali drugačijim. U povijesti Kabbale postoje tisuće poznatih i tisuće nepoznatih imena. Ali samo su neki od njih povezani s ključnim promjenama i sustavom razumijevanja višeg svijeta. Jedan od njih je Jehuda Leib Halevi Ashlag, nama poznat kao Baal HaSulam. Rođen je 1884. godine u Lukovu, 100 kilometara od Varšave, glavnog grada Kraljevine Poljske. Od malih nogu zadivljivao je učitelje svojim briljantnim poznavanjem temeljnih židovskih knjiga. Također je postao učenik istaknutih kabbalista svoga doba, admora iz Kalisza i admora iz Persova. Zanimao se i za djela poznatih zapadnih filozofa. Kasnije je u svojim člancima uspoređivao njihova stajališta sa stavovima znanosti Kabbale. Budući da je predvidio približavanje Holokausta, Baal HaSulam s obitelji seli u Izrael. To je bila jesen 1921. tijekom Hol Hamoed Sukkot. U Jeruzalemu, Baal HaSulam bio je razočaran. Mještani Židovi dočekali su ga s otvorenim neprijateljstvom. Njegova ideja da širi Kabbalu masama nije im bila shvatljiva. Štoviše, odbacili su mudrost Kabbale. Tako je, unatoč progonima, Baal HaSulam okupio skupinu vjernih učenika kroz sljedećih 30 godina i stvorio tehniku kakvu čovječanstvo nije poznavalo, znanstveni prijevod drevne mudrosti prilagođene modernim generacijama. Napisao je komentare na sve klasične knjige Kabbale, uključujući Drvo života Arija i Knjigu Zohar rabina Shimon Bar Yochai. Prevedene su na mnoge jezike. Baal HaSulam umro je 1954. i ostavio svoje učenike i metodu u rukama svog najstarijeg sina, Barucha Shaloma Ashlaga, poznatog kao Rabash. Vozio sam Nebrakom. Bilo je kišovito i mračno. Ultrareligiozni čovjek stajao je na uglu Rabbi Akive i Kassonisha, otvorio sam malo prozor i pitao: "Gdje ovdje proučavaju Kabbalu?" "Razumiješ, to je kao pitati Bnei Barak to." Kaže on: "Skreneš desno i voziš do kraja, zadnja kuća lijevo, preko puta voćnjaka. Tamo proučavaju Kabbalu." Kad sam to ispričao Rabashu, rekao je: "To je bio anđeo." Kada sam stigao Rabashu, vidio sam stol i za stolom je sjedilo pet staraca. Nakon dan-dva otkad sam tamo bila, to okruženje postalo mi je od pet staraca najvažnije na cijelom svijetu. Stvarno su bili veliki. Tvoj učitelj, Rabash, je li znao tvoju budućnost? Inače se ne bi toliko bavio mnome. Bilo je to 12 godina, dan za danom, mnogo sati dnevno. Je li odmah vidio iskru u tebi? Vidio je. Vidio je. Rav Dr. Michael Leitman učio je kod Rava Barucha Shaloma Halevija Ashlaga, Rabasha. Rabash je bio učenik i sin Rava Jehude Leiba Halevija Ashlaga, poznatog po nadimku Baal HaSulam. Baal HaSulam bio je učenik Rava Yehoshue Rabinovicha iz Persova. Tako je, poput svježe vode, lanac kabbalista protjecao iz generacije u generaciju sve do osnivača hasidizma, Baal Shem Tova. Kakav je osjećaj davanja? Imaš 7 milijardi ljudi na svijetu. Skupi sva njihova zadovoljstva. Recimo da je to iskra u odnosu na svjetlo koje se postiže na najvišem duhovnom stupnju. To su narodi svijeta koji žele izbrisati Izrael, ukloniti ih sa svijeta. A Izrael ne puca, već se valovi lome i ne mogu preliti preko svijeta. Ne mogu zamisliti život u inozemstvu. Nema drugog mjesta osim ovdje. Ako donesemo toplinu, uzajamnost među nama iznad svih razlika, stvorit ćemo novu stvarnost. I sve što Stvoritelj radi Izraelu kad ih izbavlja, malo po malo, a ne odjednom. To je kao čovjek koji je u tami i uvijek je bio u tami. Kad mu želiš dati svjetlo, najprije mu moraš otvoriti malo svjetla, poput iglene uši, puis malo veće i svaki put više dok mu sva svjetlost ne zasja kako treba. Ne težimo otkrivanju duhovnog svijeta. Istina je: nema što da se otkrije. Nema što otkriti jer ne postoji. Trebamo ga izgraditi iz naših odnosa, iz naših ispravljenih svojstava.