<- Izvorni kabalistički tekstovi
Nastavi čitati ->

Lekcija 5: Molitva iz desetke

Članak: Rabash. Članak br. 15, 1986. Molitva mnogih > >

 

1. RABASH, članak 17 (1984), 2. dio, „Dnevni red okupljanja“

Na samom početku okupljanja, kada se okupimo, trebali bismo veličati prijatelje, važnost svakog prijatelja. U mjeri u kojoj prihvatimo veličinu udruženja, možemo cijeniti udruženje.

˝A zatim moliti˝, znači da bi svako trebao preispitati sebe i vidjeti koliko truda ulaže u udruženje. Kada vide da je bespomoćan išta učiniti za udruženje, tada postoji prostor za molitvu Stvoritelju da mu pomogne i pruži snagu i želju da počne voljeti druge.

 

2. Rabbi Nachman iz Bresleva, Likutei Halachot

Kuća molitve naziva se „kuća okupljanja“, jer se ondje sve duše okupljaju kroz molitvu koju ondje mole, budući da se molitva smatra dušom. Stoga je molitva prvenstveno u kući okupljanja i u javnosti, jer se uzdizanje duše i njezina cjelovitost događaju uglavnom kad se sve duše izmiješaju i postanu jedno, jer se tada uzdižu u svetost, a svetost je jedna.

Zbog toga molitva, koja se smatra dušom, uvelike ovisi o jedinstvu duša. Stoga prije molitve čovjek mora preuzeti na sebe mitzvu „Ljubi bližnjega svoga kao sebe“, jer je nemoguće izgovoriti riječi molitve osim kroz mir, kada se čovjek ujedini sa svim dušama Izraela. Zato je molitva prvenstveno u javnosti, a ne nasamo, kako čovjek ne bi ostao izoliran, sam, jer je to suprotno svetosti. Naprotiv, moramo se samo ujediniti zajedno kao sveta zajednica i postati jedno. Ta je molitva u javnosti i posebno u kući okupljanja, jer se ondje duše sabiru i sjedinjuju. To je potpunost molitve.

 

3. Rav Chaim Vital, Shaar HaGilgulim, Uvod, 38

Moj učitelj upozorio je mene i sve prijatelje koji su bili s njim u toj skupini da preuzmemo na sebe mitzvu „Ljubi bližnjega svoga kao sebe“ i da nastojimo voljeti svakoga iz Izraela kao vlastitu dušu, jer će se time njegova molitva uzdići uključujući cijeli Izrael te će se moći uzdići i izvršiti ispravak Gore.

Posebice u našoj ljubavi prema prijateljima, svatko od nas treba uključiti sebe kao da je organ tih prijatelja. Moj učitelj me strogo upozorio na ovu stvar.

 

4. Rav Menachem Mendel iz Kosova (UKR), Ljubav mira

Onaj tko moli za svog prijatelja postaje kanal davanja kako bi davao svom prijatelju. A budući da obilje teče kroz njega, njemu se prvome odgovara. Time možemo razumjeti stih: „Onaj koji blagoslivlja biva blagoslovljen“, jer onaj koji blagoslivlja postaje kanal davanja i zato je blagoslovljen.

To je zato što bracha (blagoslov) dolazi od riječi brecha (bazen), odnosno kanal dobrog davanja. A to vrijedi upravo kada onaj koji blagoslivlja i onaj koji je blagoslovljen vole jedan drugoga i imaju istinsko jedinstvo te su u cjelovitosti. Tada bude viši kanal koji može prenositi kroz pravednika, koji je provodnik.

 

5. RABASH, članak br. 15 (1986), „Molitva mnogih“

Možemo razumjeti važnost molitve mnogih, kao što je napisano: „Prebivam među svojim narodom.“ Zohar kaže: „Čovjek se nikada ne smije odvojiti od naroda, jer je milosrđe Stvoritelja uvijek nad cijelim narodom zajedno.“

To znači da ako netko traži od Stvoritelja da mu da kelim davanja, kao što su naši mudraci rekli: „Kao što je On milosrdan, budi i ti milosrdan“, on treba moliti za cijeli kolektiv. Jer tada je očito da je njegova namjera da mu Stvoritelj da kelim čistog davanja, kao što je napisano: „Milosrđe Stvoritelja uvijek je nad cijelim narodom zajedno.“

Poznato je da Odozgo nema davanja polovice stvari. To znači da kada se obilje daje Odozgo prema dolje, daje se cijelom kolektivu.

 

6. RABASH, članak br. 15 (1986), „Molitva mnogih“

Savjet je tražiti za cijeli kolektiv. Drugim riječima, sve što čovjek osjeća da mu nedostaje i za što traži ispunjenje, ne smije reći da je on iznimka ili da zaslužuje više od onoga što ima kolektiv. Naprotiv, „Prebivam među svojim narodom“, što znači da tražim za cijeli kolektiv, jer želim doći u stanje u kojem se uopće neću brinuti za sebe, već samo da Stvoritelj ima zadovoljstvo.

 

7. Baal HaSulam, „Nije vrijeme da se stoka okuplja“

To je značenje molitve u javnosti: čovjek se ne smije izdvajati iz javnosti i moliti za sebe, čak ni da bi donio zadovoljstvo svom Stvoritelju, nego samo za cijelu javnost (…)

Onaj tko se odvaja od javnosti kako bi tražio posebno za svoju vlastitu dušu, ne gradi. Naprotiv, on nanosi razaranje svojoj duši, kao što je napisano: „Svatko tko je ohol“, itd., jer ne može biti onoga tko se odvaja od javnosti osim u odjeći oholosti. Teško njemu, jer nanosi razaranje svojoj duši.

 

8. RABASH, članak br. 7 (1986), „Važnost molitve mnogih“

Molitva mnogih uzdiže se pred Stvoritelja i Stvoritelj se tom molitvom kruni, jer se ona uzdiže na više načina: jedan traži Hassadim (milost), drugi Gevurot (snagu), a treći Rachamim (milosrđe). Ona se sastoji od nekoliko strana — desne, lijeve i srednje.

Budući da se sastoji od nekoliko strana i načina, postaje kruna i polaže se na glavu Pravednika koji živi zauvijek, to jest Yesod, koji prenosi sva spasenja Nukvi, a od nje cijeloj javnosti.

 

9. Zohar za sve, Uvod u Knjigu Zohar, „Tora i molitva“, stavka 183

Molitva koju molimo jest ispravak svete Shechine, kako bi se na nju privuklo obilje i ispunili svi njezini nedostaci. Stoga su sve molbe u množini, poput: „I podaj nam znanje od Tebe“ ili „Vrati nas, Oče naš, u Svoj zakon“.

To je zato što je molitva za cijeli Israel, jer sve što postoji u svetoj Shechini postoji u cijelom Izraelu. A ono što nedostaje njoj, nedostaje cijelom Izraelu. Slijedi da kada molimo za cijeli Izrael, molimo za svetu Shechinu, jer su oni isto.

Zato prije molitve moramo sagledati nedostatke u Shechini, kako bismo znali što se u njoj treba ispraviti i ispuniti.

 

10. RABASH, članak br. 7 (1986), „Važnost molitve mnogih“

Kada čovjek dolazi da se očisti, kada želi da ga Stvoritelj približi i da mu kli davanja, kojim će biti nagrađen Dvekut, sve više obilje koje će se otkriti bit će radi davanja. Drugim riječima, on želi da mu se odozgo da snaga kako bi uvijek mogao biti u Kedushi, što je Dvekut.

Tada se od njegove molitve pravi kruna, Kraljeva kruna, jer se tada prepoznaje važnost Kralja. To je značenje onoga što Zohar kaže, da molitva „postaje kruna i polaže se na glavu Pravednika koji živi zauvijek, to jest Yesod, koji prenosi sva spasenja Nukvi, a od nje cijeloj javnosti.“

To je zato što se kroz molitvu Više obilje daje nižima, u kojem se trenutku otkrivaju užitak i zadovoljstvo. To se naziva „kruna“, Kraljeva kruna — važnost Kralja.