Lekcija 3: Što nas sprječava da se istinski povežemo
Članak za lekciju: Rabash, Članak br. 9 (1984.), „Čovjek uvijek treba prodati grede svoje kuće”
Dodatni citati iz izvora kao priprema za Lekciju 3
1. Baal HaSulam, Shamati, Članak br. 172, „O pitanju prepreka i zastoja”
Sve prepreke i zastoji koji se pojavljuju pred našim očima samo su oblik približavanja — Stvoritelj nas želi približiti Sebi, i sve te prepreke donose nam samo približavanje, jer bez njih ne bismo imali mogućnost da Mu se približimo. To je zato što po prirodi ne postoji veća udaljenost: mi smo sazdani od čiste tvari, dok je Stvoritelj uzvišen iznad svega. Tek kada se čovjek počne približavati, počinje osjećati udaljenost između nas. A svaka prepreka koju čovjek savlada približava mu put.
(To je zato što se čovjek navikava kretati se linijom sve većeg udaljavanja. Stoga, svaki put kad osjeti da je daleko, to ne izaziva nikakvu promjenu u procesu, jer je unaprijed znao da se kreće linijom sve većeg udaljavanja, budući da je to istina — da nema dovoljno riječi kojima bi se opisala udaljenost između nas i Stvoritelja. Stoga, svaki put kad osjeti tu udaljenost u većoj mjeri nego što je mislio, to kod njega ne izaziva nikakavo protivljenje.
2. Likutey Moharan, posljednje izdanje, Oznaka 48
Kada čovjek započne rad Stvoritelja, put je takav da mu se pokazuje udaljavanje i čini mu se kao da je odozgo odgurnut i da mu uopće nije dopušteno ući u rad Stvoritelja. No uistinu, čitavo to udaljavanje zapravo je približavanje. Čovjek se mora vrlo, vrlo snažno ojačati kako ne bi pao u mislima kada vidi da su prošli dani i godine, da ulaže velike napore u radu Stvoritelja, a ipak je još uvijek vrlo daleko i čak nije ni započeo ulaziti u vrata svetosti. Jer vidi na sebi da je još uvijek pun grubosti i tjelesnosti, raznih misli i velike zbunjenosti, i da mu nije dopušteno činiti ništa od svetosti što bi želio činiti u radu Stvoritelja. I čini mu se kao da ga Stvoritelj uopće ne gleda i da ne želi njegov rad, jer vidi da svaki put viče, moli i preklinje Ga da mu pomogne u radu, a ipak je još uvijek vrlo, vrlo daleko. Stoga mu se čini kao da Stvoritelj uopće ne gleda na njega i nimalo mu se ne obraća, kao da Ga uopće ne želi. Sve to i slično tome zahtijeva veliko jačanje — da se čovjek vrlo, vrlo snažno ojača i uopće ne obazire na sve to, jer uistinu, cijelo to udaljavanje zapravo je približavanje, i svi su pravednici prošli sve navedeno.
3. Baal HaSulam, Shamati, Članak br. 15, „Što su ‘drugi bogovi’ u radu?”
Otpor tijela pojavljuje se u čovjeku u obliku stranih misli. One dolaze i postavljaju pitanja „tko” i „što”. Putem tih pitanja čovjek kaže da su sva ta pitanja zasigurno poslana od Sitre Achra [druge strane] kako bi ga omela u radu.
No kaže se da, ako u tom trenutku čovjek kaže da dolaze od Sitre Achre, on krši ono što je napisano: „Nemoj imati drugih bogova osim Mene.” Razlog je taj što čovjek mora vjerovati da mu to dolazi od Shechine [Božanske prisutnosti], jer „nema nikoga osim Njega”. Međutim, Shechina čovjeku pokazuje njegovo pravo stanje — kako hoda putevima Stvoritelja.
To znači da mu, slanjem tih pitanja, koja se nazivaju „strane misli”, Shechina pokazuje kako odgovara na pitanja koja se smatraju „stranim mislima”. I sve to čovjek treba znati kako bi spoznao svoje pravo stanje u radu, da bi znao što mu je činiti.
4. RABASH, Članak br. 29 (1986.), „Lishma i Lo Lishma”
Sada, kada vidi da je daleko od duhovnosti, počinje misliti: „Što se zapravo traži od mene? Što trebam učiniti? Koju svrhu trebam postići?” Vidi da nema snage za rad i nalazi se u stanju „između neba i zemlje”. Tada se može ojačati samo u tome da mu jedino Stvoritelj može pomoći, a sam po sebi je izgubljen.
O tome je rečeno (Izaija 40:31): „A oni koji se uzdaju u Gospodina obnovit će snagu”, to jest oni koji se uzdaju u Stvoritelja. To znači da vide da na svijetu nema nikoga drugoga tko bi im mogao pomoći da svaki put iznova dobiju snagu. Iz toga slijedi da je taj pad zapravo uspon, jer im taj osjećaj pada omogućuje da se uzdignu na viši stupanj, budući da „nema svjetlosti bez kli”.
5. Baal HaSulam, Shamati, Članak br. 1, „Ne postoji ništa osim Njega”
To je kao kad osobu boli neki mali organ. Bol se i dalje najviše osjeća u srcu i umu, koji su glavnina čovjeka, i zasigurno osjećaj jednoga organa ne može odražavati osjećaj čovjekove ukupnosti, gdje se osjeća najveći dio boli.
Slična je bol koju osoba osjeća kada je razdvojena od Stvoritelja. Jer je čovjek samo jedan organ Shechine, jer je Shechina (Božanska Prisutnost) duša Izraela uopće. Stoga, osjećaj jednog organa ne odražava osjećaj bola općenito. Hoće reći da Shechina žali što postoje njezini dijelovi koji su razdvojeni od nje, za koje ne može brinuti.
(I to može biti značenje riječi: "Kad čovjek požali, Shechina kaže: “Lakše je to od moje glave"). I ako čovjek ne pripiše tugu zbog razdvojenosti od Stvoritelja samome sebi, spašen je od padanja u stupicu želje da primi za sebe samoga, što je razdvajanje od svetosti.
6. Baal HaSulam, Pismo br. 4
Ne nedostaje ti ništa drugo osim da izađeš na polje koje je Gospodin blagoslovio i sabereš sve one mlohave organe koji su klonuli iz tvoje duše, te ih sjediniš u jedno tijelo.
U tom potpunom tijelu Stvoritelj će neprestano nastaniti Svoju Shechinu, a izvor razuma i uzvišeni potoci svjetlosti bit će poput nepresušnog izvora.
7. Zohar za sve, Tetzaveh [Zapovjedi], „I u pustinji koju si vidio”, stavak 86
Nema svjetlosti osim one koja proizlazi iz tame. To je zato što, kada se ta strana pokori, Stvoritelj se uzdiže i Njegova se slava povećava. Također, rad Stvoritelja postoji samo iz tame, i nema dobra osim onoga koje proizlazi iz zla. A kada čovjek uđe na zao put i napusti ga, Stvoritelj se uzdiže u Svojoj slavi. Stoga je savršenstvo svega u dobru i zlu zajedno, a potom u odlasku prema dobru. I nema dobra osim onoga koje izlazi iz zla. I u tom dobru slava Stvoritelja se povećava, i to je potpun rad.
8. Baal HaSulam, „Uvod u Učenje deset Sefirot”, stavak 133
Samo su se snažni među njima, čije je strpljenje izdržalo, izborili s čuvarima i otvorili vrata. I odmah su bili nagrađeni gledanjem lica kralja, koji je svakoga od njih postavio na njegovo pravo mjesto.
Naravno, od tog trenutka nadalje nisu više imali nikakva posla s tim čuvarima koji su ih odvraćali, zavaravali i zagorčavali im život danima i godinama, trčeći amo-tamo oko vrata. To je zato što su bili nagrađeni radom i služenjem pred slavom kraljeva lica unutar njegove palače.
9. RABASH, Članak br. 9 (1984.), „Čovjek uvijek treba prodati grede svoje kuće”
Moramo vjerovati da je sve što nam Stvoritelj daje za naše vlastito dobro, iako se, za svaki slučaj, moramo moliti da Stvoritelj ukloni te nevolje s nas. Međutim, moramo znati da su molitva i ispunjenje molitve dvije odvojene stvari. Drugim riječima, ako mi činimo ono što je na nama, tada će Stvoritelj učiniti ono što je dobro za nas, kao u navedenoj prispodobi. O tome je rečeno: „I Gospodin će učiniti ono što Mu se čini dobrim.”
10. RABASH, Članak br. 337, „Blago čovjeku”
„Blago čovjeku kojega Gospodin muči.” Trebamo pitati: zar svrha stvaranja nije činiti dobro Njegovim stvorenjima? To je, dakle, suprotno cilju.
Možemo to protumačiti tako da je poznato da svaka grana želi nalikovati svom korijenu, kao što je napisano u „Uvodu u knjigu Zohar”, da cijeli svijet voli mir. Međutim, to je poput čovjeka koji drži štap u ruci i tuče sve kako bi ih natjerao na rad. Stoga se svatko mora odreći svoga mira kako bi bio spašen od patnji udaraca štapom.
Štap su patnje, kada čovjek osjeća da mu nešto nedostaje. Stoga, kada čovjek ima manjak, primjerice nema što jesti, mora se truditi kako bi umirio patnju gladi. Što je veći nedostatak, to se više mora truditi, sve dok ne bude prisiljen postići predmet svoje čežnje.
Stoga, ako Stvoritelj muči čovjeka time što nema duhovnost, patnja ga prisiljava da uloži velike napore sve dok ne mora postići duhovnost za koju osjeća da mu nedostaje.