Lekcija 1: Desetka kao preduvjet za prianjanje
Članak za lekciju: Rabash, čl. 28, 1986. Zajednica nije manja od deset>>
Dodatni citati iz izvora kao priprema za Lekciju 1
1. RABASH, Članak 1 (1984), „Svrha društva – 2“
Potrebno nam je društvo koje će stvoriti veliku silu kako bismo zajedno mogli raditi prema poništavanju volje za primanjem, koja se naziva "zlo", utoliko što ometa (spriječava) postizanje svrhe za koju je čovjek stvoren.
Stoga grupa mora biti sačinjena od pojedinaca koji se jednoglasno slažu da volja za primanjem mora biti nadvladana. Tada će svi ti pojedinci postati jedna velika sila kojom će se moći boriti protiv sebe, jer je svaki uključen u sve i svi u svakome. Prema tome, svaki pojedinac ima temelj u velikoj želji za postizanjem cilja.
Kako bi se integrirali jedni s drugima, svaki pojedinac treba poništiti sebe ispred drugih. To se postiže kada svatko vidi dobre strane prijatelja, a zanemaruje njegove nedostatke. Onaj koji sebe smatra makar malo iznad svojih prijatelja, neće se moći ujediniti s njima.
2. Maor VaShemesh, odlomak Ekev
Poznato je da se u svakoj desetci nalazi Shechina [Božanska prisutnost], i to je cjelovit stupanj. U cjelovitom stupnju postoje glava, ruke, noge i pete. Iz toga slijedi da, kada se svaki čovjek u društvu smatra ništavnim, on sebe vidi kao petu u odnosu na društvo, dok su oni glava, tijelo i viši organi. Kada svatko o sebi razmišlja na taj način, tada im se otvaraju vrata obilja i svake punine u svijetu. A najvažnije je da se pravednikom smatra onaj koji može najbolje obuhvatiti razlučivanje koje je „ništavnije“ od svih ostalih. Kroz njega se izlijeva svo obilje.
3. RABASH, Članak br. 30 (1988), „Što treba tražiti na okupljanju prijatelja“
Prijatelji bi prije svega trebali međusobno govoriti o veličini Stvoritelja, jer prema veličini Stvoritelja kakvu čovjek pretpostavlja, u toj se mjeri prirodno poništava pred Stvoriteljem. […] Tako razgovori prijatelja o veličini Stvoritelja bude želju i čežnju za poništavanjem pred Stvoriteljem, jer čovjek počinje osjećati težnju i želju da se poveže sa Stvoriteljem. Također trebamo imati na umu da, koliko god prijatelji mogli cijeniti važnost i veličinu Stvoritelja, ipak moramo ići iznad razuma, što znači da je Stvoritelj uzvišeniji od svake veličine Stvoritelja koju čovjek može zamisliti.
Treba reći da vjerujemo iznad razuma da On upravlja svijetom dobronamjerno. Ako čovjek vjeruje da Stvoritelj želi samo čovjekovo dobro, to u njemu budi ljubav prema Stvoritelju, sve dok ne bude nagrađen stanjem: „I ljubi Gospodina, Boga svoga, svim srcem svojim i svom dušom svojom.“ I to je ono što čovjek treba primiti od prijatelja.
4. RABASH, Razne bilješke, br. 251, „O minjanu [desetorici u sinagogi]“
Naši su mudraci rekli: „Vi se nazivate ‘čovjek’, a ne nacije svijeta“, jer je njihov jedini cilj primati za sebe. To je značenje izreke: „Kad Stvoritelj dođe u sinagogu i ne nađe ondje deset ljudi“, odnosno da nema nikoga tko bi molio za svojstvo „deset“, koje je Shechina, kako bi se ona uzdigla iz svoga progonstva. Jer bavljenjem željom za davanjem uzdiže se Shechina iz prašine. No kada se svatko brine za svoje osobne potrebe, Stvoritelj se srdi.
On to potkrepljuje stihom: „Zašto sam došao, a nema čovjeka“, tj. nema nikoga tko bi se brinuo za potrebe koje pripadaju svojstvu „čovjeka“, nego se brine samo za ispunjenje potreba koje pripadaju svojstvu životinje. Stoga čovjek uvijek treba sebi odgovoriti za koga troši svoje vrijeme i za koga ulaže napor, jer treba brinuti isključivo o potrebama zajednice.
5. RABASH, Članak br. 28 (1986), „Zajednica nije manja od deset“
„U svakoj desetci postoji Shechina.“
Poznato je da se Malchut naziva „desetom“. Također je poznato da se Kli primanja naziva „sefira Malchut“, koja je deseta sefira i prima više obilje. Ona se naziva „volja za primanjem“, a sva stvorenja proizlaze samo iz nje. Zbog toga zajednica nije manja od deset, jer se sve tjelesne grane protežu iz viših korijena. Prema pravilu: „Nema svjetlosti koja nema deset sefirot“, u materijalnom se svijetu nešto ne smatra zajednicom od značaja ako ondje nema deset ljudi, poput viših stupnjeva.
6. RABASH, Članak br. 21 (1986), „O iznad razuma“
Isto se može dobiti prianjanjem uz prijatelja - uz nove osobine kojima će biti osposobljeni za postizanje dvekuta sa Stvoriteljem. I sve se to može reći dok osoba vidi zasluge prijatelja. U to je vrijeme važno reći da bi trebao učiti iz njihovih djela. Ali kad vidi da je bolji od njih, ništa ne može dobiti od prijatelja.
Zbog toga su govorili da kad dođe zla inklinacija i pokaže mu niskost prijatelja, trebao bi ići iznad razuma. Ali sigurno, bilo bi bolje i uspješnije kad bi u razumu vidio da su prijatelji na višem stupnju od njegova vlastitog. Uz to možemo razumjeti molitvu koju nam je napisao rabin Elimelech, "Neka naša srca vide vrline naših prijatelja, a ne njihove mane."
7. Maor VaShemesh, VaYechi
Bit okupljanja jest da svi budu u jednom jedinstvu i da svi traže samo jedan cilj: pronaći Stvoritelja. U svakoj desetci nalazi se Shechina [Božanska prisutnost]. Jasno je da, ako ih je više od deset, postoji veće otkrivenje Shechine.
Stoga se svaki treba okupiti sa svojim prijateljem i doći k njemu kako bi od njega čuo riječ o radu Stvoritelja i o tome kako pronaći Stvoritelja. Treba se poništiti pred prijateljem, a i prijatelj treba učiniti isto prema njemu, i tako svi. Tada, kada je okupljanje s tom nakanom, Stvoritelj im se približava i On je s njima, a nad zborom Izraela šire se velika milosrđa te dobrota, dobra i otkrivena.
8. RABASH, Pismo br. 40
Trenjem srca, čak i onih najtvrđih, svaki izvlači toplinu iz zidova svoga srca, a ta toplina zapali iskre ljubavi sve dok se ne oblikuje odjeća ljubavi. Tada su obojica obavijena jednim pokrivačem, što znači da ih okružuje i obavija jedna ljubav, jer je poznato da dvekut [prianjanje] sjedinjuje dvoje u jedno.
A kada čovjek počne osjećati ljubav svoga prijatelja, u njemu se odmah bude radost i zadovoljstvo, jer vrijedi pravilo da novost donosi užitak. Ljubav prijatelja prema njemu za njega je novost, jer je uvijek znao da se samo on sam brine za vlastitu dobrobit. No u trenutku kada otkrije da se njegov prijatelj brine za njega, u njemu se budi nemjerljiva radost i on se više ne može brinuti za sebe.
9. Degel Machaneh Ephraim, VaEtchanan
Napisano je: „Gospodin je jedan i Izrael je jedan“; stoga su prionuli uz Stvoritelja, jer dolikuje Jednome da prione uz jedno. A kada je to tako? Kada su Izraelci povezani i svezani zajedno u potpunom jedinstvu. Tada se smatraju jednim i Stvoritelj je nad njima, jer je On jedan.
No kada im se srca razdvoje i oni se udalje jedni od drugih, ne mogu prionuti uz Jednoga i Stvoritelj nije nad njima. Naprotiv, drugi bog je nad njima. Na to upućuje stih: „A vi koji ste prionuli uz Gospodina, Boga svoga, živi ste svi vi danas“, što znači da, kada ste prionuli i ujedinjeni jedni s drugima, „živi ste svi vi“. Kada su u jedinstvu, tada dolikuje Jednome da prione uz jedno i jedan Stvoritelj je nad njima.
10. Baal HaSulam, „Govor povodom završetka Zohara“
Budući da Stvoritelj ne misli o Sebi – postoji li On ili nadgleda li Svoja stvorenja, i slične sumnje – tako ni onaj koji želi postići jednakost oblika ne smije razmišljati o tim stvarima. Jer mu je jasno da Stvoritelj o njima ne misli, a nema veće nejednakosti forme od toga. Stoga je svatko tko razmišlja o takvim pitanjima zasigurno odvojen od Njega i nikada neće postići jednakost forma.
To je značenje riječi naših mudraca: „Neka sva tvoja djela budu radi Stvoritelja“, to jest radi dvekuta sa Stvoriteljem. Ne činite ništa što ne vodi tom cilju dvekuta. To znači da će sva tvoja djela biti usmjerena na davanje i na dobrobit bližnjega. Tada ćete postići jednakost forme sa Stvoriteljem – jer kao što su sva Njegova djela davanje i dobrobit drugima, tako će i sva tvoja djela biti samo davanje i dobrobit drugima. To je potpuni dvekut.