Svjetski kabalistički kongres, listopad 2025 - "U Jednoj Molitvi"
Lekcija 6: "Potpuna molitva"
Odabrani odlomci iz izvora
1. Rabash, Članak br. 9 (1984), "Čovjek bi uvijek trebao prodavati grede svoje kuće"
Moramo vjerovati da je sve što nam Stvoritelj daje za naše vlastito dobro, iako se ipak moramo moliti, za svaki slučaj, da nas Stvoritelj oslobodi tih nevolja. Međutim, moramo znati da su molitva i uslišavanje molitve dvije odvojene stvari. Drugim riječima, ako činimo ono što je na nama, tada će Stvoritelj učiniti ono što je za nas dobro, kao u gore navedenoj alegoriji. O tome je rečeno: "I Gospod će učiniti ono što je Njemu dobro u očima".
2. Rabash, Članak br. 10 (1988), "Koje su četiri osobine onih koji odlaze u sjemenište, u radu?"
Vrijeme uslišavanja molitve, da čovjek primi dopuštenje ući u palaču Kralja kako bi ga On približio Sebi i da bi bio nagrađen Dvekutom sa Stvoriteljem, jest upravo kada čovjek vidi da je izgubljen i nemoćan išta učiniti. Tada čovjek daje istinsku molitvu, jer vidi da je jednostavno zao. To jest, da nema nikakav oslonac u Kedushi (svetosti).
Zbog toga, kada čovjek dođe u stanje pada, ne treba se uplašiti niti pobjeći iz duhovnog napora. Naprotiv, to je vrijeme za iskrenu molitvu iz srca.
3. Rabash, Pismo br. 65
Kad se jednom odluči potpuno poništiti, osoba traži od Stvoritelja da joj pomogne to provesti. To znači da, iako umom i željom vidi da se tijelo protivi tome da poništi sve svoje želje pred Stvoriteljem umjesto za vlastitu korist, ipak se treba moliti Stvoritelju da mu pomogne da poželi poništiti se pred Njim svim željama, ne ostavljajući nijednu želju za sebe. To se naziva 'potpuna molitva,' što znači da želi da mu Stvoritelj podari potpunu želju bez ikakvih ustupaka sebi, i moli Stvoritelja da mu pomogne da uvijek bude s njegovom pravednošću.
4. Baal HaSulam, Shamati, Članak br. 50, "Dva stanja"
Ponekad, kada čovjeku dođe neka želja i buđenje za rad Stvoritelja, i on misli da mu to dolazi slučajno, treba znati da je i tu prethodio njegov trud. On se molio da mu se pomogne odozgo da bi mogao činiti čin s namjerom, i to se naziva uzdizanje MAN.
Ipak, već je to zaboravio i ne smatra to činom, budući da nije primio trenutni odgovor na molitvu, kao što je rečeno: 'Ti slušaš molitvu svakih usta.' Ipak, treba vjerovati da je red odozgo takav da odgovor na molitvu može doći nekoliko dana ili mjeseci nakon što se pomolio.
Ne treba misliti da je sada slučajno primio to buđenje.
5. Rabash, Članak br. 12 (1986), "Koji je glavni nedostatak za koji se treba moliti?"
Pravi nedostatak za koji se čovjek treba moliti Stvoritelju treba biti kli. Ovo slijedi pravilo: "Nema svjetlosti bez kli". Kada se moli za pravi nedostatak koji mu nedostaje, tada dolazi uslišanje molitve kada mu Stvoritelj daje novu kli, kao što je napisano: "I izvadit ću kameno srce iz tvoga tijela, i dat ću ti srce od mesa".
6. Rabash, Članak br. 25 (1991), "Što znači da se onaj koji se kaje treba radovati?"
Uslišavanje molitve je kad je čovjek u stanju radosti, kad je zadovoljan svojim dijelom i nema potrebu primiti viši stupanj. Nego je u stanju u kojem se nalazi zadovoljan i osjeća da ga je Stvoritelj blagoslovio. U tom trenutku, "Blagoslovljeni prianja uz Blagoslovljenog," i tada je vrijeme kada može biti nagrađen Dvekutom, jer već ima kelim za to s lijeve strane.
Tada, kada može reći da je zadovoljan svojim dijelom, iako je toliko manjkav da osjeća nedostatak i bol zbog udaljenosti od Stvoritelja, to se smatra da je sretan sa svojim dijelom. I budući da samo u stanju u kojem je u nedostatku možemo reći da je sretan sa svojim dijelom, dok kada nema nedostatka, to se ne smatra sretan sa svojim dijelom, jer sretan sa svojim dijelom znači da se zadovoljava s malim, a ako nema nedostatka, to se ne smatra zadovoljavanjem s malim, jer nema potrebu za više nego što ima.
7. Baal HaSulam, Šamati, Članak br. 5, "Lišma je buđenje odozgo, i zašto nam je potrebno buđenje odozdo?"
Kada se trudi postići Lishma, pojedinac mora znati preuzeti želju da posve upražnjava davanje, u potpunosti, znači samo davati i ništa ne primiti. Jedino tada počinje vidjeti da njegovi organi ne pristaju na tu ideju.
Iz toga pojedinac može doći do jasne svijesti da nema drugoga savjeta, osim da izlije svoje žalbe pred Stvoritelja da mu pomogne, kako bi tijelo pristalo bezuvjetno se podjarmiti Stvoritelju, jer vidi da ne može nagovoriti svoje tijelo da potpuno poništi vlastito ja. Proizlazi da upravo kada pojedinac vidi da nema razloga vjerovati da će njegovo tijelo samo pristati raditi za Stvoritelja, njegova molitva može biti iz dubine srca, i tada je njegova molitva prihvaćena.
8. Baal HaSulam, Pismo br. 52
"Dok oni govore, Ja slušam", što znači da mjera Stvoriteljevog slušanja ovisi upravo o mjeri čežnje koja se pojavljuje tijekom izgovaranja molitve. Kada čovjek osjeti preveliku čežnju, treba znati da u tom trenutku Stvoritelj pažljivo sluša.
Jasno je da, kada to zna, još jače izlijeva svoje srce, jer nema veće povlastice nego da ga Kralj svijeta pažljivo sluša. Ovo je sasvim slično onome što su naši mudraci rekli: 'Stvoritelj čezne za molitvom pravednika,' jer Stvoriteljeva želja da čovjeka približi Sebi budi veliku snagu i čežnju u čovjeku da žudi za Stvoriteljem, jer "Kao što odraz lica na površini vode, tako je i srce čovjeka prema čovjeku."
Iz toga proizlazi da izgovaranje molitve i slušanje molitve idu ruku pod ruku dok se ne nagomilaju do pune mjere i čovjek ne postigne sve.
9. Rabash, Članak br. 17, Dio 2 (1984), "Dnevni red okupljanja"
U ljubavi prema prijateljima trebamo se ponašati isto: Nakon što ispitamo sami sebe i slijedimo poznati savjet o molitvi, trebamo misliti kao da je naša molitva uslišena i radovati se s prijateljima, kao da su svi prijatelji jedno tijelo. I kao što tijelo želi da svi njegovi organi uživaju, tako i mi želimo da svi naši prijatelji sada uživaju.
Stoga, nakon svih obračuna dolazi vrijeme radosti i ljubavi prijatelja. U tom trenutku, svatko treba osjećati radost, kao da je upravo zaključio vrlo dobar posao koji će mu donijeti mnogo novca. I običaj je da u takvom trenutku daje piće prijateljima.
Slično tome, ovdje svatko treba svoje prijatelje počastiti da piju i jedu kolače, itd. Jer sada je on radostan, i želi da se i njegovi prijatelji osjećaju dobro. Stoga, po svom završetku okupljanje treba biti u stanju radosti i uznesenosti.
10. Baal HaSulam, Pismo br. 57
Nema sretnijeg stanja u čovjekovu svijetu nego kada se nađe u očaju od vlastite snage. To jest, kada je već radio i učinio sve što je mogao zamisliti da može učiniti, ali nije našao nikakav lijek. Tada je sposoban za potpunu molitvu iz srca za Njegovom pomoći, jer zna sa sigurnošću da mu njegov vlastiti rad neće pomoći.
Sve dok osjeća neku vlastitu snagu, njegova molitva neće biti potpuna jer zli nagon uvijek prvi nahrupi i kaže mu: 'Prvo moraš učiniti što možeš, a tek onda ćeš biti dostojan Stvoritelja.'
O tome je rečeno: 'Gospod je uzvišen, a ponizni će vidjeti.' Jer kada je čovjek radio u svim vrstama rada i postao razočaran, ulazi u stvarnu poniznost, znajući da je najniži od svih ljudi, jer nema ničega dobrog u strukturi njegova tijela. U tom trenutku, njegova molitva je potpuna i biva nagrađen Njegovom darežljivom rukom.