<- Izvorni kabalistički tekstovi
Nastavi čitati ->
Početna stranica izvornih kabalističkih tekstova / Bnei Baruch / Svjetski kabalistički kongres, listopad 2025. - "U jednoj molitvi" / Svjetski kabalistički kongres, listopad 2025. – „U jednoj molitvi“ - Lekcija #5 "Molitva u desetki"

Svjetski kabalistički kongres, listopad 2025. – „U jednoj molitvi“ 

Lekcija 5 "Molitva u desetki"

Odabrani odlomci iz izvora


1. RABASH, Članak br. 15 (1986.), „Molitva mnogih“

Možemo razumjeti važnost molitve mnogih, kao što je zapisano: „Ja prebivam među svojim narodom.“ Zohar kaže: „Čovjek se nikada ne bi trebao odvojiti od drugih, jer je milost Stvoriteljeva uvijek nad cijelim narodom zajedno.“
To znači da ako čovjek moli Stvoritelja da mu dade posude davanja, kao što su rekli naši mudraci: „Kao što je On milostiv, tako budi i ti milostiv“, treba moliti za cijelu zajednicu.
To je zato što se tada vidi da mu je namjera da mu Stvoritelj podari posude čistog davanja, kao što je zapisano: „Milost Stvoriteljeva uvijek je nad cijelim narodom zajedno.“
Poznato je da se Odozgo ne daje pola stvari, što znači da kada se obilje daje odozgo prema dolje, ono je za cijelu zajednicu.
 


2. Zohar za Sve, VaJehi (Jakov živješe), „Skupite se da vam kažem“, stavci 514–516

Sve molitve na svijetu – molitve mnogih – jesu molitve.
Ali osamljena molitva ne ulazi pred Svetoga Kralja osim s velikom snagom.
To je zato što prije nego što molitva uđe i bude okrunjena na svome mjestu, Stvoritelj je promatra, ispituje je i razmatra grijehe i zasluge te osobe, što On ne čini s molitvom mnogih, gdje neke molitve nisu od pravednika, ali sve one zajedno ulaze pred Stvoritelja i On ne gleda njihove prijestupe.
 


3. RABASH, Članak br. 15 (1986.), „Molitva Mnogih“

„Ja prebivam među svojim narodom“ znači: ja molim za cijelu zajednicu, jer želim doći u stanje u kojem neću imati nikakvu brigu za samoga sebe, već samo za to da Stvoritelj ima zadovoljstvo.
Stoga mi nije važno prima li Stvoritelj užitak od mene ili može primiti isti užitak od drugih.
Drugim riječima, on moli Stvoritelja da nam podari takvo razumijevanje, koje se zove „potpuno za Stvoritelja“.
To znači da bude siguran da ne obmanjuje samoga sebe misleći da želi davati Stvoritelju, dok zapravo misli samo na vlastitu ljubav prema sebi – to jest, da on uživa i prima zadovoljstvo.
Zato se moli za zajednicu.
 


4. RABASH, Članak br. 15 (1986.), „Molitva Mnogih“

Ako u zajednici postoji nekoliko ljudi koji mogu postići cilj Dvekuta (sjedinjenja) sa Stvoriteljem, i ako će to Stvoritelju donijeti više zadovoljstva nego da se on sam približi Stvoritelju, on isključuje samoga sebe.
Umjesto toga, želi da Stvoritelj njima pomogne, jer će to donijeti više zadovoljstva Gore nego njegov vlastiti rad.
 


5. RABASH, Članak br. 17 (1984.), dio 2, „Dnevni Red Skupštine“

Na samom početku okupljanja, kada se sastajemo, trebali bismo uzdizati prijatelje – važnost svakog prijatelja.
U onoj mjeri u kojoj netko uzdiže veličinu društva, u toj mjeri može cijeniti društvo.
„I tada moli“ znači da svatko treba ispitati samoga sebe i vidjeti koliko truda ulaže za društvo.
Tada, kada vidi da je nemoćan učiniti bilo što za društvo, ima mjesta za molitvu Stvoritelju da mu pomogne i podari mu snagu i želju da se bavi ljubavlju prema bližnjemu.
 


6. Rabi Nachman iz Bresleva, Likutei Halachot

Kuća molitve naziva se „kuća okupljanja“, jer se sve duše ondje okupljaju kroz molitvu koju ondje mole, budući da se molitva smatra dušom.
Stoga je molitva ponajprije u kući okupljanja i u zajednici, jer uspon duše i njezina cjelovitost postoje prvenstveno kada se sve duše pomiješaju i postanu jedna – tada se uzdižu u svetost, jer je svetost jedno.
Zbog toga molitva, koja se smatra dušom, prvenstveno ovisi o jedinstvu duša.
Zato, prije molitve, čovjek mora prihvatiti zapovijed „Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe“, jer je nemoguće izgovarati riječi molitve osim kroz mir – kada se ujedini sa svim dušama Izraela.
Dakle, molitva je ponajprije u zajednici, a ne pojedinačno, kako čovjek ne bi bio odvojen, sam za sebe, jer je to suprotno svetosti.
Naprotiv, moramo se svi ujediniti u svetu zajednicu i postati jedno.
Takva molitva jest u javnosti, i to upravo u kući okupljanja, jer se ondje duše okupljaju i ujedinjuju.
To je cjelovitost molitve.
 


7. RABASH, Članak br. 7 (1986.), „Važnost Molitve Mnogih“

Kad se čovjek dolazi da pročistiti, kada želi da ga Stvoritelj približi i da mu posudu davanja kako bi bio nagrađen Dvekutom, tada će svo obilje odozgo koje se otkrije biti u svrhu davanja.
Drugim riječima, on želi da mu se podari snaga odozgo tako da uvijek može biti u Kedushi (svetosti), što je Dvekut.
Tada se od njegove molitve stvara kruna – Kraljeva kruna, jer se tada prepoznaje veličina Kralja.
I to je značenje onoga što kaže Zohar: da se molitva „pretvara u krunu i stavlja na glavu Pravednika koji živi zauvijek“, što znači Yesod, koji prenosi sva spasenja Nukvi, a od nje cijelom narodu.
To je zato što se nižima kroz molitvu daje obilje odozgo, i tada se otkrivaju užitak i zadovoljstvo.
To se zove „kruna“ (Keter) – Kraljeva kruna, veličina Kralja.
 


8. Baal HaSulam, Pismo br. 25

Zohar također govori da onaj tko je nagrađen pokajanjem – Shechina (Božansko) mu se pojavljuje poput majke blaga srca koja nije vidjela svoga sina mnogo dana.
I oni su oboje činili velike napore i prolazili nevolje kako bi se susreli, zbog čega su oboje bili u velikim opasnostima.
Ali naposljetku su došli do dugo iščekivane slobode i bili nagrađeni time da se vide.
Tada ga je majka zagrlila, poljubila ga, tješila ga i nježno s njim govorila danju i noću.
Pričala mu je o čežnji i opasnostima na putovima koje je proživjela do danas, kako je uvijek bila s njim i da se Shechina nikada nije odvojila, već je trpjela s njim na svim mjestima, ali on to nije mogao vidjeti.
To su riječi Zohara:
„Ona mu kaže: ‘Ovdje smo spavali; ovdje su nas napali razbojnici i spasili smo se od njih; ovdje smo se sakrili u dubokoj jami’, i tako dalje. Koja budala ne bi shvatila veliku ljubav, ugodu i slast koji izbijaju iz tih utješnih priča?“
 


9. Baal HaSulam, Plod Mudraca, „Davanje Molitve“

Uistinu, Stvoritelj čuje molitvu svakih usta, osim onoga koji traži nešto odvratno ili štetno, jer zbog svoje ludosti ne razlikuje između dobra i zla.
A Stvoritelj, kao milostivi otac, ne uslišava ga i ne sluša ga.
Umjesto toga, postupno ga uči mudrosti i etici, dok ne može razlikovati dobro od zla.
Tada će znati kako tražiti od svoga Stvoritelja dobre i lijepe stvari, i tada se svaka njegova želja doista ispunjava, bez iznimke, u skladu s voljom Dobroga koji želi činiti dobro.
 


10. RABASH, Članak br. 40 (1989.), „Što Znači: Svakoga Dana Bit će Ti Kao Novi, u Radu?“

Ne postoji ni jedna molitva od stvaranja svijeta do njegova kraja koja je poput druge, i ne postoji čovjek koji je kao drugi, i svatko ispravlja ono što drugi ne ispravlja (...)
Svaki dan, svaka pojedina molitva pročišćuje nove iskre.