Svjetski kabalistički kongres, listopad 2025. – „U jednoj molitvi“
Lekcija 4 "Molitva iznad razuma"
Odabrani odlomci iz izvora
1. RABASH, Članak br. 12 (1991.), „Ove su svijeće svete“
Najvažnija je – molitva. To jest, čovjek se mora moliti Stvoritelju da mu pomogne ići iznad razuma, što znači da rad treba biti s radošću, kao da je već bio nagrađen razumom Kedushe (svetosti) i kakvu bi tada radost osjećao. Isto tako, treba moliti Stvoritelja da mu da tu snagu, kako bi mogao ići iznad razuma tijela.
Drugim riječima, iako se tijelo ne slaže s tim radom u svrhu davanja, on moli Stvoritelja da mu omogući da radi s radošću, kako i priliči onome koji služi velikom Kralju. On ne moli Stvoritelja da mu pokaže Svoju veličinu, pa će tada raditi s radošću. Naprotiv, on želi da mu Stvoritelj dade radost u radu iznad razuma, da mu to bude jednako važno kao da već ima razum.
2. RABASH, Članak br. 13 (1985.), „Moćna stijeno mog spasenja“
Što čovjek može učiniti ako želi započeti sa zahvalom, ali mu je srce zatvoreno i osjeća da je pun mana te ne može otvoriti usta i pjevati i zahvaljivati? Savjet je da ide iznad razuma i kaže da je sve „prekriveni Hassadim (milosrđe)“. Drugim riječima, treba reći da je sve Hessed (milost), samo što je toskriveno od njega jer još nije sposoban vidjeti užitak i zadovoljstvo koje je Stvoritelj pripremio za svoja stvorenja.
A nakon što uspostavi zahvalu Stvoritelju – što znači da vjeruje iznad razuma da je sve dobro i milostivo – treba moliti da Stvoritelj ispravi njegovo srce kako bi ono postalo „Moj dom molitve“, to jest, da se u njemu pojave milosti Stvoriteljeva. To se zove „otkriveni Hassadim“.
3. RABASH, Članak br. 25 (1987.), „Što znači težina glave u radu?“
Treba protumačiti ono što je zapisano: „Čovjek ne moli osim s težinom glave.“ Drugim riječima, naši mudraci nas savjetuju kako treba moliti. Kažu nam: „samo s težinom glave“. To znači da čovjek treba vidjeti što mu nedostaje prije nego što se moli, i za taj nedostatak moli da ga Stvoritelj ispuni.
Stoga, čovjek bi najprije trebao ispitati samoga sebe može li na sebe preuzeti da hodi u vjeri iznad razuma, što se zove „težina glave“, i tek tada moliti Stvoritelja da uspostavi vjeru u njegovom srcu. Jer ako postoji vjera iznad razuma, tada on ima sve – kao što je rečeno, mali se poništava pred velikim.
4. RABASH, Članak br. 638, „Čovjekova sklonost“
Stvar je u tome da se vjera naziva iznad razuma, što znači iznad prirode, jer sve što je unutar razuma naziva se „unutar prirode i razuma“, jer ono što čovjek razumije, može učiniti – osim ako je lijen. Ali ono što je iznad razuma, to ne može učiniti. Stoga se sve što je iznad prirode smatra čudom.
Sva se čuda pripisuju Stvoritelju, to jest, smatraju se pobuđivanjem odozgo, a ne pobuđivanjem odozdo, jer niži ne može učiniti ništa što je iznad prirode. No da bi mu se učinilo čudo, čovjek se mora moliti da mu se dogodi čudo.
5. RABASH, Članak br. 5 (1990.), „Što znači da 'zemlja nije rađala plodove prije nego što je čovjek stvoren' u ardu“
Moramo vjerovati da „Ti čuješ molitvu svakih usta“, kao što govorimo u molitvi: „Jer Ti čuješ molitvu svakih usta.“ Dakle, Stvoritelj je trebao čuti i tvoju molitvu. Štoviše, ako On ne čuje molitvu svakih usta, zašto se onda uopće moliti?
Tada, kada čovjek dođe u takvo stanje, može reći da ide iznad razuma. To jest, iako je razum vrlo važan i vidi da tijelo govori razumno, čovjek mora reći da trebamo ići iznad razuma. To znači da, iako vidimo proturječja – primjerice, da se mnogo puta molio, ali nije primio odgovor – kada ipak nadvlada i ide iznad razuma, to se naziva „vjera iznad razuma“.
6. RABASH, Članak br. 23 (1989.), „Što znači 'Ako proguta gorku travu, neće izaći' u radu?“
Kada spozna da mu Stvoritelj može pomoći i razumije da je pravi savjet samo – molitva – tijelo mu dolazi i pokazuje: „Vidiš koliko si se već puta molio, ali nisi dobio odgovor odozgo. Zašto se onda truditi i moliti da ti Stvoritelj pomogne? Vidiš da ne dobivaš nikakvu pomoć.“
U tom trenutku čovjek se ne može moliti. Tada moramo ponovno nadvladati vjerom i vjerovati da Stvoritelj doista čuje molitvu svakih usta, bez obzira je li osoba sposobna i ima li dobre osobine, ili suprotno. Mora se nadvladati i vjerovati iznad razuma, iako mu razum govori da, budući da se već mnogo puta molio, a nije dobio odgovor, kako sada može ponovno moliti? To također zahtijeva prevladavanje – uložiti napor iznad razuma i moliti da mu Stvoritelj pomogne nadvladati svoje gledište i moliti.
7. RABASH, Članak br. 236, „Sva je zemlja puna njegove slave“
Ako čovjek pazi da hoda u vjeri iznad razuma, time je osposobljava i učvršćuje kako bi postigao otkrivenje lica, kao što je predstavljeno u Zoharu, gdje je Shechina (Božansko) rekla ravu Shimonu bar Yochaiju: „Nema mjesta na koje se mogu sakriti od tebe“, što znači da je u svim skrivenostima koje je osjećao vjerovao da se upravo tu nalazi svjetlost Stvoritelja. To ga je osposobilo da postigne otkrivanje lica Njegove svjetlosti.
To znači mjeru vjere koja čovjeka izvlači iz svake niskosti i skrivenosti, ako se čovjek u tome ojača i zamoli Stvoritelja da mu se otkrije.
8. RABASH, Članak br. 6 (1989.), „Što znači iznad razuma u radu?“
Rad „vjera iznad razuma“ znači da moramo vjerovati iako um ne vidi da je to tako, i ima mnogo dokaza da nije onako kako čovjek želi vjerovati. To se zove „vjera iznad razuma“, što znači da kaže da vjeruje kao da to vidi unutar razuma. To se u radu naziva „vjerom iznad razuma“.
Drugim riječima, potrebno je mnogo rada da čovjek to na sebe preuzme, jer je to protiv razuma. To znači da se tijelo s tim ne slaže, ali on to ipak prihvaća kao da je unutar razuma. Takva vjera zahtijeva pomoć Stvoritelja. Zbog toga čovjek mora moliti Stvoritelja da mu da snagu da bude sličan Njemu, kao da je to već postigao unutar razuma.
Drugim riječima, čovjek ne bi trebao moliti Stvoritelja da mu pomogne sve razumjeti unutar razuma, nego da mu da snagu da prihvati vjeru iznad razuma kao da je unutar razuma.
9. RABASH, Članak br. 266, „Onaj koji je postojan u svome vinu“
Onaj koji vjeruje u Stvoritelja, da On čuje molitvu – iako se svakoga dana moli i ne vidi da Stvoritelj čuje molitvu – ipak vjeruje da Stvoritelj čuje molitvu. Ali kada bude nagrađen time da Stvoritelj usliši sve njegove molitve, tada mu više nije potrebna vjera da Stvoritelj čuje molitvu, jer vidi vlastitim očima da mu Stvoritelj daje ono što želi.
Stoga se mjesto gdje mora vjerovati naziva „tajna“, a mjesto otkrivenja naziva se „vino Tore“. Čovjek se mora učvrstiti u vjeri čak i na mjestu gdje može primiti otkrivenje da Stvoritelj čuje molitvu.
10. RABASH, Članak br. 28 (1987.), „Što znači 'ne dodaj i ne oduzimaj' u radu?“
On mora vjerovati iznad razuma i zamišljati da je već bio nagrađen vjerom u Stvoritelja koja se osjeća u organima, te da vidi i osjeća da Stvoritelj vodi cijeli svijet kao Dobri koji čini dobro. Iako, kada pogleda unutar razuma, vidi suprotno, ipak treba raditi iznad razuma i zamišljati kao da već osjeća u svojim organima da je to doista tako – da Stvoritelj vodi svijet kao Dobri koji čini dobro.
Tada stječe važnost cilja, i iz toga crpi život, tj. radost zbog blizine Stvoritelju. Tada čovjek može reći da je Stvoritelj dobar i da čini dobro, te osjetiti da ima snage zahvaliti Stvoritelju riječima: „Ti si nas izabrao između svih naroda, Ti si nas ljubio i poželio“, jer ima razlog zahvaliti Stvoritelju. I u mjeri u kojoj osjeća važnost duhovnosti, u toj mjeri uspostavlja zahvalu Stvoritelju.