Svjetski kabalistički kongres, listopad 2025. – „U jednoj molitvi“

Lekcija #3 "Uvjeti za molitvu iz dubine srca"

Odabrani odlomci iz izvora

1. Baal HaSulam, Shamati, članak br. 209, „Tri uvjeta u molitvi”

Postoje tri uvjeta u molitvi:
1.    Vjerovati da ga On može spasiti. Iako ima najgore uvjete od svih svojih suvremenika, ipak, ‘Zar će ruka Gospodnja biti prekratka da ga spasi?’ Ako nije tako, tada ‘Vlasnik ne može spasiti Svoje posude.’
2.    On više nema nikakav izbor jer je već učinio sve što je mogao, ali nije vidio lijeka svojoj nevolji.
3.    Ako mu On ne pomogne, bolje mu je da bude mrtav nego živ. Molitva znači ‘izgubljen u srcu.’ Što je čovjek izgubljeniji, tolika je mjera njegove molitve. Jasno je da onaj kome nedostaju luksuzi nije poput onoga koji je osuđen na smrt, a slijedi samo izvršenje, i već je vezan željeznim lancima te stoji i moli za svoj život. On se sigurno neće odmarati, spavati niti se na trenutak odvratiti od molitve za svoj život.

Prvi uvjet: Vjera i pouzdanje u Stvoritelja

2. RABASH, članak br. 6 (1984.), „Ljubav prijatelja – 2”
 

Također se moramo koristiti vjerom kako bismo imali pouzdanje da možemo dosegnuti cilj i ne očajavati na pola puta i pobjeći iz bitke. Naprotiv, trebamo vjerovati da Stvoritelj može pomoći čak i niskom i prezrenom čovjeku poput mene. To znači da će me Stvoritelj približiti Sebi i da ću moći postići prianjanje uz Njega.

3. Baal HaSulam, Pismo br. 34
Žurno uzdižemo naše molbe gore, udarac po udarac, neumorno, beskrajno, i nimalo ne slabimo kada nam On ne odgovara. Vjerujemo da On čuje našu molitvu, ali čeka trenutak da imamo kelim (posude) za primanje obećanog obilja, i tada ćemo primiti odgovor na svaku pojedinu molitvu odjednom, jer ‘ruka Gospodnja neće biti kratka’, ne daj Bože.

4. Baal HaSulam, Pismo br. 24
Već znaš da molitva i pouzdanje idu ruku pod ruku. Moramo vjerovati s potpunom vjerom da Stvoritelj čuje molitvu svakih usta, osobito u vezi sa Shechinom (Božanskim). S tom vjerom stječemo pouzdanje, a tada je njegova molitva potpuna, s pouzdanjem da će biti spašen, i nagrađen je pouzdanjem i radošću cijeli dan, kao da je već spašen.

5. RABASH, članak br. 17 (1984.), „Dnevni red okupljanja – 1”
Moramo započeti sa zahvalom Stvoritelju jer je prirodno da postoje dva uvjeta kada se od nekoga traži nešto:

1. Da taj ima ono što tražim od njega, poput bogatstva, moći i ugleda kao netko tko je bogat i imućan.
2. Da ima dobro srce, što znači želju da čini dobro drugima.

Od takve osobe možeš tražiti uslugu. Zato su rekli: ‘Čovjek uvijek treba prvo zahvaliti Stvoritelju, a zatim moliti.’ To znači da nakon što čovjek vjeruje u veličinu Stvoritelja, da On ima sve vrste užitaka za davanje stvorenjima i da želi činiti dobro, tada je smisleno reći da moli Stvoritelja, koji će mu sigurno pomoći jer On želi činiti dobro. I tada mu Stvoritelj može dati ono što želi. Tada i molitva može biti s pouzdanjem da će mu Stvoritelj to udijeliti.”

Drugi uvjet: Samo Stvoritelj može pomoći

6. RABASH, članak br. 16 (1984.), „O darivanju”
Kada počne dosezati stupanj darivanja u svome radu, vidi da je vrlo daleko od toga, da nema želje, misli, riječi ni djela koje bi mogao usmjeriti u namjeri davanja. Tada ne zna što učiniti da dobije moć davanja. I svaki put kada doda napor, vidi da mu je cijela ta stvar daleka. Na kraju shvaća da nije moguće doći do toga.

U tom trenutku shvaća da mu samo Stvoritelj može pomoći, i tek tada razumije da se mora baviti Torom i mitzvot kako bi primio nagradu. A nagrada za njegov trud bit će da mu Stvoritelj podari moć davanja. To je nagrada koju očekuje, jer želi postići Dvekut sa Stvoriteljem, što je jednakost forme, odnosno davanje.

7. Baal HaSulam, Shamati, članak br. 1, „Ne postoji ništa osim Njega”

Pisano je da “ne postoji ništa osim Njega.” To znači da ne postoji niti jedna druga sila na svijetu koja može učiniti išta protiv Njega. I ono što čovjek vidi, naime, da na svijetu postoje stvari koje niječu vlast odozgo; tako je, jer On to želi.

To se smatra korekcijom, zvanom “lijeva odbacuje, desna prihvaća”, znači da se ono što lijeva odbacuje smatra korekcijom. To znači da na svijetu postoje stvari koje od početka osobu odvraćaju s pravoga puta i odbijaju ga od Svetosti.

Korist je tih odbacivanja da čovjek kroz njih prima potrebu i potpunu želju za Stvoriteljevom pomoći, jer vidi da je bez nje izgubljen.

8. Baal HaSulam, Shamati, članak br. 5, „Lishma je buđenje odozgora, pa zašto trebamo buđenje odozdola?”

Molitva mora biti potpuna, iz dubine srca. To znači da pojedinac sto posto zna da ne postoji nitko na svijetu tko mu može pomoći, osim samoga Stvoritelja.

Pa ipak, kako će netko to znati - da ne postoji nitko tko će mu pomoći osim samoga Stvoritelja? Takvu svjesnost pojedinac može steći samo ako je upotrijebio sve moći koje su mu na raspolaganju, i nije mu uopće pomoglo. Stoga, on mora učiniti sve moguće što postoji u svijetu kako bi postigao „za dobrobit Stvoritelja“. Tada se može moliti iz dubine srca i tada Stvoritelj čuje njegovu molitvu.

Treći uvjet: Bolje mi je umrijeti nego živjeti

9. RABASH, Pismo br. 9
Onaj koji je navikao na rad i želi vidjeti istinu kako bi hodio u njoj, i njegova je želja samo da ispravi svoja djela, tada se prema njegovoj želji za istinom upravo u toj mjeri njemu odozgo pokazuje njegova prava razina — koliko je daleko od rada Lishma. Iz toga je prisiljen biti u niskosti jer vidi (loše) u sebi više nego svi njegovi suvremenici, jer cijeli svijet ne vidi istinu, kako su pod vlašću zla i nisu ni započeli rad za Stvoritelja. Ali on vidi da ne može ništa učiniti za Stvoritelja i stoga osjeća da je odvojen od Stvoritelja.

Osjeća se kao da je mrtav jer je odvojen od Života nad životima. I budući da osjeća okus smrti, on je u potpunoj niskosti, jer nema nižega od mrtvog. U tom trenutku viče: ‘Bolje mi je umrijeti nego živjeti,’ jer barem ne bi ukaljao Toru i mitzvot, što znači koristio svete stvari za svoje dobro, kao što tada osjeća da koristi sveta imena za svjetovne potrebe.

10. RABASH, članak br. 5 (1989.), „Što znači da je stvaranje svijeta bilo iz velikodušnosti?”
 

Ponekad patnja postane takva da čovjek kaže: "Radije bih umro nego živio", ako ne može zadovoljiti svoj nedostatak. Ali to je zbog patnje koju trpi zbog svog nedostatka. Prirodno, kada primi ispunjenje svoje potrebe, za koju je rekao "Radije bih umro nego živio", koliku radost osjeća kada primi to ispunjenje!

Kad govorimo o radu, čovjek mora doći do takvog nedostatka za Dvekutom (prianjanjem) sa Stvoriteljem da kaže: ‘Ako ne mogu postići Dvekut sa Stvoriteljem, taj nedostatak mi uzrokuje takve muke da kažem: "Radije bih umro nego živio".

To se zove ‘prava želja, "i ta je želja dostojna ispunjenja”.