36. Što su tri vrste tijela u čovjeku?

Čuo sam na 24. Adara, 19. ožujka 1944., Jeruzalem

Čovjek se sastoji od tri vrste tijela:

A. Unutarnje tijelo, koje je odjeća (posuda) za nefesh od Kedusha (duša svetosti);
B. Od klipot noga (mješovite ljuske, koje sadrže i dobro i zlo);
3. Od zmijske kože.

Kako bi čovjek bio spašen od ova dva vanjska tijela (koja ometaju svetost) i imao mogućnost služiti samo s unutarnjim tijelom, savjet za to je da postoji lijek– da koristi moć misli, usmjeravajući ih samo na ono što se tiče unutarnjeg tijela.

Drugim riječima, njegova misao mora stalno biti pod jednom vlašću, tj. pod vjerom u to da "ne postoji ništa osim Njega" – kao što piše: "On čini i učinit će sva djela". Ne postoji nijedno drugo biće na svijetu koje ga može odvojiti od svetosti (Kedusha).

A budući da ne razmišlja o ona dva spomenuta tijela – ona umiru, jer nemaju hranu, tj. nema im što dati život, jer se one hrane mislima koje se usmjeravaju na njih. To je i značenje stiha "U znoju lica svoga jest ćeš kruh". Prije grijeha sa Stablom spoznaje, život nije bio ovisan o kruhu, tj. nije bilo potrebno privlačiti svjetlost i život, već je svjetlost sjala sama od sebe.

Međutim, nakon grijeha, kada se Adam HaRishon priklonio tijelu zmijske kože, život se vezao za kruh, tj. za sredstva za život, koje je potrebno stalno iznova privlačiti – i ako ih ne dobije, ta tijela umiru.
To je ujedno i velika korekcija – kako bi se spasio od dva spomenuta tijela.

Zato je na čovjeku da se trudi i ulaže napor da ne misli misli koje ih hrane. Možda je to značenje onoga što su rekli naši mudraci: "Misli o grijehu teže su od samog grijeha", jer misli su njihova hrana, i one ih održavaju na životu.

Zato čovjek mora misliti samo na unutarnje tijelo, jer ono je odjeća za dušu svetosti. Odnosno, neka misli na ono što dolazi “iza kože”, tj. izvan vlastitog tijela, što znači izvan osobne koristi, a samo na korist drugoga.
To se zove "izvan njegove kože".

To je zbog toga što izvan kože klipot (nečiste sile) nemaju nikakvo uporište. One se mogu vezati samo na ono što je unutar kože, tj. ono što pripada njegovom tijelu – ali ne na ono što je izvan tijela, tj. "izvan njegove kože" (sebičnosti). To znači da one posjeduju sve što je odjeveno u tijelo, ali ne mogu zahvatiti ništa što nije odjeveno u tijelo.

A kad čovjek ustrajno usmjerava svoje misli na ono “iza kože”, tada zaslužuje ono što je napisano: „I nakon moje kože, to je proklijalo (nastalo), i iz moga tijela vidjet ću Boga“ (Job 19, 26). „To“ označava aspekt svete Shechine (Božanskog Prisustva), i ona stoji iza njegove kože. „Proklijalo“ znači da je popravljeno, da bi stajalo iza moje kože. Tada čovjek zaslužuje razinu „iz moga tijela vidjet ću Boga“.

To znači da svetost dolazi i odijeva unutarnji dio tijela, a to se događa upravo u trenutku kada je čovjek spreman raditi izvan svoje kože, tj. bez ikakve odjeće (osobne koristi). Suprotno tome, zli žele raditi samo kada postoji odjeća u tijelu, tj. kada je unutarnja korist prisutna, tj. "unutar kože" – i zato "umiru bez mudrosti", jer nema za njih prave odjeće i ništa ne zaslužuju. Ali pravednici – upravo oni zaslužuju odjeću u tijelu.