26. Čovjekova budućnost ovisi i vezana je uz zahvalnost za prošlost
 

Čuo sam 1943.

Pisano je: "Gospodin je uzvišen i ponizni će vidjeti", što znači da samo ponizni mogu vidjeti uzvišenost. Slova riječi yakar [dragocjeno] su slova riječi yakir [znat će]. To znači da čovjek uviđa uzvišenost nečega u mjeri u kojoj mu je to dragocjeno.

Bivamo impresionirani u skladu s važnosti nečega. Impresija dovodi do osjećaja u srcu i u mjeri u kojoj čovjek prepoznaje važnost toga, u toj se mjeri u njemu rađa radost.

Dakle, ako je čovjek svjestan svoje niskosti, da nije privilegiraniji od svojih suvremenika, što znači da vidi da postoje mnogi ljudi na svijetu kojima nije dana snaga da izvršavaju svetu službu čak ni na najjednostavniji način, čak i bez namjere, u Lo Lishma [ne za Njezino ime], čak u Lo Lishma od Lo Lishma, pa čak i u pripremi za pripremu odjeće Kedushe [Svetost], dok je njemu dano da barem povremeno izvršava svetu službu, čak i na najjednostavniji mogući način; ako može cijeniti važnost toga, prema važnosti koju pripisuje svetom radu, u toj mjeri treba veličati i biti zahvalan na tome..

To je zato što je istina da ne možemo cijeniti važnost mogućnosti da se ponekad pridržavamo mitzvot [zapovijedi] Stvoritelja, čak i bez ikakve namjere. U tom stanju, čovjek dolazi do osjećaja uzvišenosti i radosti u srcu.

Veličanje  i zahvalnost koju za to daje šire osjećaje, i čovjek je uzvišen zbog svake pojedine točke u svetom radu, zna Čiji je sluga, i na taj se način uzdiže sve više. To je značenje onoga što je pisano: "Zahvaljujem Ti za milost koju Si mi podario", što se odnosi na prošlost, i time čovjek može pouzdano reći, što i kaže: "i koju Si mi namijenio podariti."