25. Stvari koje dolaze iz srca

Čuo sam 25. srpnja 1944., tijekom svečanog objeda povodom dovršetka dijela Zohara

Glede "stvari koje dolaze iz srca ulaze u srce" - ako je tako, zašto vidimo da čak i kada riječi već uđu u srce, čovjek ipak pada sa svoje duhovne razine?

Stvar je u tome da kada čovjek sluša riječi Tore od svog učitelja, odmah se složi s mišljenjem učitelja i prihvaća na sebe da će ih provoditi svim srcem i dušom. No, kasnije, kada izađe u svijet, vidi, želi i biva inficiran brojnim željama koje lutaju svijetom. Tada on, njegovo mišljenje, srce i želje bivaju poništeni u mnoštvu.

Sve dok nema snage prevagnuti cijeli svijet na stranu dobra, oni pokoravaju njega i on se miješa s njihovim željama. Tada postaje „poput ovce koja se vodi na klanje“. Više nema izbora i prisiljen je misliti, željeti, čeznuti i tražiti sve ono što traži mnoštvo. Tada bira njihove strane misli, njihove čežnje i odvratne požude, koje su strane duhu Tore. U takvom stanju više nema snage da prevagne mnoštvo na stranu svetosti.

Jedini savjet koji mu tada preostaje jest da se poveže sa svojim učiteljem i svetim knjigama, što se naziva „iz usta knjiga i iz usta pisaca“. Samo kroz povezanost s njima može promijeniti svoje mišljenje i želju na bolje. No, rasprave i oštra logika mu neće pomoći da promijeni svoje mišljenje, već samo moć povezanosti (Dvekut), jer ona ima čudesno svojstvo – Dvekut ga vraća na pravi put.

Samo dok je unutar svetosti, može raspravljati sa sobom i donositi lijepe zaključke o tome kako um nalaže da uvijek hoda putem Stvoritelja. No, mora znati i ovo: čak i sa svom mudrošću i uvjerenošću koje ima, i koje bi mu mogle omogućiti da razumom pobijedi svoju zlu inklinaciju, ipak mora utisnuti u sebe misao da sve to ne vrijedi ništa, jer to nije oružje kojim može pobijediti u ratu protiv svoje inklinacije, budući da je sva ta mudrost samo posljedica koju je stekao nakon gore spomenutog Dvekuta.

Drugim riječima, sva mudrost na kojoj gradi čitavu svoju strukturu, koja ga uči da uvijek treba hodati putevima Stvoritelja, temelji se na Dvekutu s učiteljem. Samim time, ako izgubi taj temelj, tada sva mudrost više nema nikakvu moć, jer mu sada nedostaje temelj.

Zato se ne treba oslanjati na vlastiti razum, već se ponovno povezati s knjigama i učiteljima. Samo to može pomoći, a ne nikakva mudrost ni intelekt, jer u njima nema duha života.