24. Od ruke zlih On će ih izbaviti

Čuo sam 5. Av-a, 25. srpnja 1944., po dovršetku Zohara

Pisano je: "Oni koji ljube Gospodina, mrze zlo... Od ruke zlih On će ih izbaviti." Postavlja se pitanje: "Koja je veza između 'mrze zlo' i 'od ruke zlih On će ih izbaviti'?

Kako bismo to razumjeli, moramo se prvo osvrnuti na riječi naših mudraca: "Svijet je stvoren ili za potpune pravednike ili za potpune grešnike." Postavlja se pitanje: "Zar vrijedi stvoriti svijet za potpune grešnike, a ne vrijedi za nepotpune pravednike?"

Odgovor je da iz Stvoriteljeve perspektive ne postoji ništa na svijetu što ima dva značenja. Sve ovisi o perspektivi primatelja, odnosno o osjećaju primatelja. To znači da primatelji osjećaju da je svijet dobar ili osjećaju da je užasno gorak,  jer svaka radnja koju netko čini prethodno ima svrhu - nitko ne djeluje bez cilja. Ili želi poboljšati svoje sadašnje stanje ili želi naškoditi nekome. No djelovanje bez cilja ne priliči svrhovitom operateru.

Stoga, način na koji pojedinac doživljava Stvoriteljevo upravljanje svijetom ovisi o njegovom osjećaju - i prema tome odlučuje je li ono dobro ili loše. Iz tog razloga, "oni koji ljube Gospodina", koji razumiju da je svrha stvaranja činiti dobro Njegovim stvorenjima, a da bi mogli to osjetiti, znaju da to mogu postići samo kroz Dvekut (sjedinjenje) i približavanje Stvoritelju.

Stoga, kad osjete bilo kakvu udaljenost od Stvoritelja, nazivaju to "lošim". U tom stanju, pojedinac se smatra grešnikom, budući da u stvarnosti ne postoji srednje stanje. Drugim riječima, čovjek ili osjeća Stvoriteljevu prisutnost i providnost, ili zamišlja da je "zemlja dana u ruke zlikovaca".

Budući da se smatra čovjekom istine, tj., da se ne može zavaravati i reći da osjeća nešto što ne osjeća, stoga smjesta počne vapiti Stvoritelju da mu se smiluje i izbavi ga iz vlasti Sitre Achre (druge strane) te od svih stranih misli. Obzirom da je njegov vapaj iskren, Stvoritelj čuje njegovu molitvu. (Možda je to značenje stiha "Gospodin je blizu onima koji Ga istinski zazivaju".) Tada ih "izbavlja iz ruke zlih."

Sve dok čovjek ne spozna pravog sebe, odnosno vlastitu zloću do te mjere da zavapi Stvoritelju zbog patnje koju mu izaziva otkrivenje vlastitog zla, nije dostojan iskupljenja, jer još uvijek nije otkrio posudu (kli)  za primanje uslišane molitve, koja se naziva "iz dubine srca".

To je zato što još uvijek misli da u njemu ima nešto dobra, odnosno, nije se još spustio do dubine srca. U dubini srca još uvijek misli da u njemu postoji nešto dobra, i ne obraća pažnju s kakvom ljubavlju i strahopoštovanjem pristupa Tori i mitzvot (zapovijedima). Zbog toga ne vidi istinu.