23. Vi koji volite Gospoda, mrzite zlo
Čuo sam 17. sivana 5691. (2. lipnja 1931.)
U stihu: „Vi koji ljubite Gospoda, mrzite zlo; On čuva duše svojih pobožnika, izbavit će ih iz ruke zlih.”
Tumači da nije dovoljno da čovjek voli Stvoritelja, da želi zadobiti dvekut (prianjanje) uz Stvoritelja, već mora također mrziti zlo.
Značenje mržnje izražava se u tome da čovjek mrzi zlo, koje se naziva „želja za primanjem”. On vidi da nema nikakav savjet kako da se oslobodi te želje, i ujedno ne želi pristati na takvo stanje. Osjeća gubitke koje mu zlo uzrokuje, i također vidi istinu – da čovjek svojim snagama ne može poništiti zlo, budući da je to prirodna sila od strane Stvoritelja, koji je utisnuo u čovjeka želju za primanjem.
Tada nam stih kazuje što je u čovjekovoj moći učiniti – mrziti zlo. I preko toga će ga Stvoritelj sačuvati od toga zla, kao što je rečeno: „On čuva duše svojih pobožnika.” Što znači čuvanje? „I izbavit će ih iz ruke zlih.” Tada, budući da ima ikakav kontakt sa Stvoriteljem, makar i najmanji, već se smatra uspješnim čovjekom.
Uistinu, zlo ostaje i služi kao achoraim (stražnja strana) partzufu. A to je moguće samo kroz čovjekov ispravak: time što iskreno mrzi zlo, ono se ispravlja u oblik stražnje strane (achoraim).
Mržnja proizlazi iz razloga da, ako čovjek želi zadobiti dvekut sa Stvoriteljem, tada vrijedi pravilo među prijateljima i bliskim osobama: ako dvoje ljudi dođu do spoznaje da svaki od njih mrzi ono što i drugi mrzi, i voli ono što i drugi voli, tada dolaze do stalnog povezivanja, kao klin koji se nikada ne izvlači.
Stoga, budući da Stvoritelj voli davati, tako se i niži (stvorenja) trebaju prilagoditi i željeti samo davati. Isto tako, Stvoritelj mrzi primanje, jer je On potpuno savršen i ne treba ništa — tako i čovjek mora mrziti čin primanja za sebe.
Iz svega navedenog proizlazi da čovjek mora mrziti želju za primanjem do krajnje mjere mržnje, jer sva razaranja u svijetu dolaze samo iz želje za primanjem.
I putem te mržnje, čovjek ispravlja želju i pokorava je svetosti.