21. Kad pojedinac osjeća stanje uzdignuća

Čuo sam na 23. Heshvana, 9. studenog 1944.

Kada se čovjek osjeća u stanju uspona, da je uzdignuta duha, i da nema želje nego samo za duhovnošću, dobro je tada upustiti se u tajne Tore radi stjecanja njezine unutrašnjosti. Čak i ako osoba vidi da, premda se trudi išta razumjeti,  još uvijek ništa ne zna, i dalje je vrijedno upustiti se u tajne Tore, čak i stotinu puta u jednu stvar.

Osoba ne treba očajavati, odnosno reći da je beskorisno, jer ništa ne razumije, i to iz dva razloga:

A) Kada osoba proučava neku stvar i žudi je razumjeti, ta se žudnja naziva “molitvom”, jer molitva je nedostatak. To znači da pojedinac žudi za onim što nema, da mu Stvoritelj ispuni njegovu želju.

Molitva se mjeri prema želji. Ono što pojedinac najviše treba, želja za tim je veća. Sukladno mjeri potrebe, tolika je mjera žudnje.

Postoji pravilo da u stvari u kojoj čovjek ulaže najviše truda, napor uvećava nedostatak, i on želi primiti ispunjenje svog nedostatka. Također, želja se naziva "molitvom", koja se smatra “radom u srcu”, jer "Milostivi želi srca".

Ispostavlja se da osoba tada može dati istinsku molitvu, jer kada proučava riječi Tore, srce mora biti oslobođeno od drugih želja i dati umu snagu da misli i razjašnjava. Ako u srcu nema želje, um ne može razjasniti, kao što naši mudri rekoše: “Osoba uvijek uči tamo gdje joj srce želi.”

Da bi nečija molitva mogla biti prihvaćena, mora biti cjelovita. Stoga, kada promišlja u punom jeku, iz toga razvija cjelovitu molitvu i tada njegova molitva može biti prihvaćena, jer Stvoritelj čuje molitvu. No, postoji uvjet: molitva mora biti cjelovita i ne može biti drugih stvari umiješanih usred molitve.

B) Drugi je razlog, budući da je osoba tada u određenoj mjeri razdvojena od materijalnosti i bliža je svojstvu davanja, to vrijeme je pogodnije za povezivanje s unutrašnjošću Tore, koja se ukazuje onima koji imaju jednakost sa Stvoriteljem, jer su Tora, Stvoritelj i Izrael jedno. Međutim, kada je pojedinac u stanju primanja u vlastitu korist, on pripada izvanjskomu, a ne unutarnjemu.