20. Lishma (za Njezino ime)

Čuo sam 1945.

Glede Lishma (za Njezino ime). Kako bi čovjek postigao Lishma, potrebno mu je buđenje odozgora, budući da je to iluminacija odozgora i ljudski je um ne može razumjeti. Umjesto toga, onaj tko kuša, zna. O tome je rečeno: "Kušaj i vidi da je Gospodin dobar:"

Zbog toga, prilikom preuzimanja jarma kraljevstva nebeskog na sebe, čovjek treba biti krajnje cjelovit, odnosno usmjeren samo ka davanju i nimalo ka primanju Ako vidi da se njegovi organi ne slažu s tim, nema mu druge nego moliti - izliti srce Stvoritelju da mu pomogne natjerati tijelo da se pristane podjarmiti Stvoritelju.

Nemojte reći da ako je Lishma (za Njezino ime) dar odozgora, čemu onda čovjekov trud i nadvladavanje, i svi lijekovi i korekcije koje čini kako bi postigao Lishma, ako sve ovisi o Stvoritelju? Naši mudraci rekoše o tome: "Nisi slobodan da se od toga oslobodiš." Umjesto toga, čovjek mora dati poticaj odozdo, i to se smatra molitvom. Ipak, to ne može biti prava molitva ako se prethodno ne uvjeri da to ne može steći bez molitve.

Prema tome, postupci i tretmani koje čini kako bi postigao Lishma stvaraju ispravne kelim (posude) u njemu koje žele postići Lishma. Tada, nakon svih postupaka i tretmana može iskreno moliti, jer je uvidio da mu ništa od toga nije pomoglo. Tek tada može iskreno moliti iz dubine srca i tada Stvoritelj čuje njegovu molitvu i daje mu dar Lishma.

Također trebamo znati da postizanjem Lishma osoba usmrćuje zlu inklinaciju. Zlom inklinacijom naziva se "primanje u vlastitu korist". Kada postigne usmjerenje ka davanju, čovjek poništava vlastitu korist. Usmrćivanje znači da čovjek više ne koristi posude primanja radi sebe. A budući da više nisu aktivne, smatra ih se mrtvima.

Kad bi čovjek razmotrio što dobiva za svoj rad pod suncem, otkrio bi da nije tako teško predati se Stvoritelju, iz dva razloga:

1. Čovjek se mora mučiti u ovom svijetu u svakom slučaju, htio on to ili ne.
2. Tijekom rada, također, ako radi Lishma, čovjek prima užitak iz samog rada.

Kao što je rekao propovjednik iz Dubne o stihu: "Nisi Me zazvao, Jakove, niti si radio za Mene, Izraele." To znači da onaj tko radi za Stvoritelja ne osjeća da radi. Upravo suprotno, osjeća užitak i ushićenje.

No onaj tko ne radi za Stvoritelja, već za druge ciljeve, ne može se žaliti Stvoritelju što mu ne daje životnosti u radu, jer radi za drugi cilj. Može se žaliti samo onome za koga radi da mu da životnost i užitak u radu. O takvome je rečeno: "Njima slični bit će oni koji ih prave, svi koji se u njih uzdaju."

Nemojte se iznenaditi kad čovjek preuzme na sebe jaram kraljevstva nebeskog, kad želi raditi radi davanja Stvoritelju, što još uvijek ne osjeća životnost i (misliti, op. prev.) da će ta životnost nagnati čovjeka da preuzme na se jaram kraljevstva nebeskog. Umjesto toga, čovjek ga treba preuzeti prisilno, protiv zdravog razuma. To jest, tijelo se ne slaže s tim porobljavanjem, što ga Stvoritelj ne obasipa životnošću i užitkom.

Razlog tomu je što je to velika korekcija. Da nije toga, kad bi volja za primanjem pristala na rad, čovjek nikad ne bi mogao postići Lishma. Umjesto toga, vječito bi radio za vlastitu korist, kako bi zadovoljio svoje želje. Kao što ljudi kažu da lopov sam viče: "Uhvatite lopova!", i onda ne možete razaznati tko je pravi lopov i oduzeti mu ukradeni plijen.

No kad lopov, odnosno volja za primanjem, ne osjeća okus u radu prihvaćanja jarma kraljevstva nebeskoga, budući da se tijelo navikne raditi protiv svoje volje, osoba ima način pomoću kojeg može učiniti zadovoljstvo Stvoritelju, budući da njezina jedina namjera treba biti radi Stvoritelja, kao što je pisano: "Tada ćeš uživati u Gospodinu." Prema tome, kada je služio Stvoritelju u prošlosti, nije osjetio nikakv užitak u radu, već je njegov rad bio prisilan.

No sad kad se navikao raditi radi davanja, biva nagrađen uživanjem u Stvoritelju i sam mu rad pruža užitak i životnost. Pritom se smatra da i užitak prima isključivo zbog Stvoritelja.