Odabrani ulomci iz izvora

Svjetski kabalistički kongres - 'Povezivanje s "ne postoji ništa osim Njega"' -Svibanj 2025.

Lekcija 1: "Ne postoji ništa osim Njega"

Odabrani citati iz izvora

1. Baal HaSulam, Shamati 1: Ne postoji ništa osim Njega
Pisano je da “ne postoji ništa osim Njega.” To znači da ne postoji niti jedna druga sila na svijetu koja može učiniti išta protiv Njega. I ono što čovjek vidi, naime, da na svijetu postoje stvari koje niječu vlast odozgo; tako je, jer On to želi.
To se smatra korekcijom, zvanom “lijeva odbacuje, desna prihvaća”, znači da se ono što lijeva odbacuje smatra korekcijom. To znači da na svijetu postoje stvari koje od početka osobu odvraćaju s pravoga puta i odbijaju ga od Svetosti.
Korist je tih odbacivanja da čovjek kroz njih prima potrebu i potpunu želju za Stvoriteljevom pomoći, jer vidi da je bez nje izgubljen. Ne samo da ne napreduje u svojemu radu, nego izgleda kao da nazaduje; to jest, nedostaje mu snage da primjenjuje Toru i mitzvot čak i u Lo Lishma (ne za Njeno ime), jer se samo s iskrenim nadilaženjem svih problema iznad razuma može primjenjivati Tora i mitzvot. No, on nema uvijek snagu za prevladati ponad razuma; pa je primoran skrenuti, ne daj Bože, s puta Stvoriteljeva, čak i s Lo Lishma.”
I onaj, koji uvijek osjeća da je razbijeno veće nego čitavo, da ima mnogo više padova nego uzdizanja, i ne vidi kraja ovim poteškoćama, i zauvijek će ostati izvan Svetosti, jer vidi da je preteško za njega da štuje koliko je crnoga pod noktom, osim kroz prevladavanje ponad razuma. No, on nije uvijek sposoban prevladati, pa što će biti kraj svega toga?
Tada dolazi do odluke da mu nitko ne može pomoći, osim Stvoritelja samoga. To ga potiče da načini zahtjev iz srca prema Stvoritelju, da mu otvori oči i srce, da ga dovede bliže vječnom prianjanju s Bogom. Slijedi tada, da sva odbijanja koja je iskusio... sve je došlo od Stvoritelja.
To znači da se odbijanja koja je iskusio nisu događala uslijed toga što je on bio u krivu, zbog nedostatka sposobnosti za prevladavanje, već zato što su odbijanja za one ljude koji se žele primaći bliže Stvoritelju. I kako se takva osoba ne bi zadovoljila samo s malim, točnije, da ne bi ostala poput maloga djeteta bez znanja, prima pomoć odozgora na način da neće moći reći da "hvala Bogu, on štuje Toru i čini dobra djela (mitzvot) i što bi više mogao tražiti?
I samo ako ta osoba ima istinsku želju, primit će pomoć odozgora. I neprestano mu se  pokazuje koliko je u krivu u svojem sadašnjem stanju. Naime, poslane su mu misli i gledišta, koji rade protiv njegovih nastojanja. To je zbog toga da bi uvidio kako nije jedno sa Stvoriteljem. Koliko god prevladavao, uvijek sebe vidi u sve udaljenijoj poziciji od svetosti nego drugi, koji osjećaju da su jedno sa Stvoriteljem.
Ali on, u drugu ruku, uvijek ima svoje prigovore i zahtjeve, i ne može opravdati ponašanje Stvoritelja, i kako se On postavlja prema njemu. Boli ga. Zašto nije jedno sa Stvoriteljem? Najzad, počne osjećati da uopće nema udjela u svetosti.
Premda je povremeno probuđen odozgora, što ga trenutačno oživi; no ubrzo nakon toga pada u mjesto niskosti. Ipak, to je ono što rezultira shvaćanjem da mu samo Bog može pomoći i stvarno ga približiti Sebi.
Čovjek mora stalno pokušavati ostajati blizu Stvoritelja, naime, tako da su mu sve misli usmjerene k Njemu. To znači, čak i ako se nalazi u najgorem stanju, iz kojega nije moguće veće propadanje, ne smije ostavljati Njegovo domenu, odnosno, da misli kako postoji drugi autoritet koji ga spriječava da uđe u svetost, i koji ima snagu činiti dobro ili naštetiti.
Znači, ne smije misliti da postoji sila Sitra Achra (druga strana), koja ne dopušta čovjeku da čini dobra djela i slijedi Božje puteve. Radije, sve je učinjeno od strane Stvoritelja.
Ba’al Shem Tov je rekao da onaj koji kaže da postoji neka druga sila (osim Stvoritelja), tj. Klipot (ljuske), nalazi se u stanju gdje ˝služi drugim bogovima˝. Nije nužno misao hereze ta koja je grijeh, ali ako misli da postoji neki drugi autoritet i sila odvojena od Stvoritelja, tada čini grijeh.
Nadalje, onaj koji kaže da čovjek ima vlastiti autoritet, tj. ako kaže da je on jučer svojevoljno odlučio ne slijediti Božje puteve, tada se i to smatra grijehom hereze. Znači da ne vjeruje da jedino Stvoritelj upravlja svijetom.
Ali, kada počini grijeh, zasigurno mora požaliti što ga je počinio. No ovdje također moramo smjestiti bol i patnju u pravi poredak: gdje smješta razlog grijehu, jer je to točka zbog koje treba zažaliti.
I čovjek treba zažaliti i reći: “Ja sam učinio taj grijeh jer me Stvoritelj srozao dolje iz svetosti, u mjesto prljavštine, u otpadnu kaljužu, gdje je prljavština." Drugim riječima, Stvoritelj mu dade želju i stremljenje da zabavlja samoga sebe i diše zrak u mjestu smrada.
(I možete reći, kako je rečeno u knjigama, da se ponekad čovjek inkarnira u tijelu svinje. To moramo protumačiti kao da, kako veli, prima želju i težnju da uzme životnost od stvari koje je već prepoznao kao otpad, no sada želi da ga te stvari uzdržavaju).
I jednako tako, kada se čovjek osjeća u stanju uzdizanja, i osjeti nešto dobroga okusa u radu, ne smije reći: “Sada sam u stanju u kojem osjećam da je vrijedno štovati Stvoritelja.” Radije, trebao bi znati da se sada sviđa Stvoritelju, da ga je Stvoritelj doveo bliže, i da zbog toga sada osjeća dobar okus u radu. I trebao bi biti oprezan da nikada ne napusti domenu Svetosti, i kaže da postoji drugi koji upravlja osim Stvoritelja.
(No to znači da stvar favoriziranja od strane Stvoritelja, ili suprotno, ne ovisi o samoj osobi nego samo o Stvoritelju. I čovjek, sa svojim izvanjskim umom, ne može shvatiti zašto ga je sada Stvoritelj favorizirao, a zatim nije.)
Isto tako, kada žali što ga Stvoritelj ne približava Sebi, treba biti oprezan da isto tako ne brine o sebi, dakle, da je odvojen od Stvoritelja, jer time postaje primatelj u vlastitu korist, a onaj tko prima razdvojen je od Stvoritelja. Radije treba žaliti zbog progonstva Shechine (Božanske Prisutnosti); znači, zbog uzrokovanja tuge u Božanskoj Prisutnosti.
To je kao kad osobu boli neki mali organ. Bol se i dalje najviše osjeća u srcu i umu, koji su glavnina čovjeka, i zasigurno osjećaj jednoga organa ne može odražavati osjećaj čovjekove ukupnosti, gdje se osjeća najveći dio boli.
Slična je bol koju osoba osjeća kada je razdvojena od Stvoritelja. Jer je čovjek samo jedan organ  Shechine, jer je Shechina (Božanska Prisutnost) duša Izraela uopće. Stoga, osjećaj jednog organa ne odražava osjećaj bola općenito. Hoće reći da Shechina žali što postoje njezini dijelovi koji su razdvojeni od nje, za koje ne može brinuti.
(I to može biti značenje riječi: "Kad čovjek požali, Shechina kaže: “Lakše je to od moje glave"). I ako čovjek ne pripiše tugu zbog razdvojenosti od Stvoritelja samome sebi, spašen je od padanja u stupicu želje da primi za sebe samoga, što je razdvajanje od svetosti.
Isto se primjenjuje kada se osoba osjeća nešto bliže svetosti, kada je sretan jer je postigao zasluge u očima Stvoritelja. Tada također mora reći da je srž njegove radosti zbog toga što sada postoji radost gore, u Shechini, jer sada može dovesti svoj privatni organ bliže sebi, i  ne mora ga otjerati od sebe.
I čovjek se raduje zbog toga što je nagrađen sa sposobnošću da zadovolji Božansku Prisutnost. Jer, radost koju osoba osjeća samo je dio radosti koju osjeća cjelina. I kroz ove kalkulacije on gubi svoju individualnost i izbjegava zarobljavanje od strane Sitre Achre, koja je volja za primanjem u vlastitu korist.
Iako je volja za primanjem neophodna, jer ona čini čitavog čovjeka, s obzirom da se sve što postoji u osobi osim volje za primanjem ustvari pripisuje Stvoritelju, no volja za primanjem užitka mora biti korigirana u formu davanja.
Što će reći da užitak i radost koje volja za primanjem uzima trebaju biti usmjereni prema donošenju zadovoljstva onomu što je gore time što postoji užitak dolje; jer je to bila svrha stvaranja - činiti dobro Njegovim stvorenjima. I to se zove radost Božanske Prisutnosti odozgo.
Iz toga razloga, čovjek mora potražiti savjet o tome kako može uzrokovati zadovoljstvo gore. Zasigurno, ako primi užitak, zadovoljstvo će se osjetiti iznad. Stoga, trebao bi žudjeti za tim da uvijek bude u Kraljevoj palači, i da ima mogućnost igrati se Kraljevim blagom. I to će zasigurno uzrokovati zadovoljstvo Gore. Slijedi da čitavo njegovo stremljenje treba biti samo u korist Stvoritelja.

2. Baal HaSulam, “Značenje Njegovih imena”
 Dođi i nauči istinsku mudrost, razlog cijele ove zbrke. U samom Stvoritelju nema nikakve misli niti percepcije, a razlog je jednostavan: Sve misli koje dolaze čovjeku u um upravo su  djela Stvoritelja. To jest, nije kako čovjek osjeća, da ih on izvlači iz nekog mjesta ili da se one rađaju u njemu na licu mjesta. To je laž, laž broj jedan.
 Naprotiv, svaku misao, pa i onu najtananiju, šalje Stvoritelj u um čovjeka, i to je snaga pokreta čovjeka, životinje i svakog živog bića. To jest, kada Stvoritelj želi pokrenuti živo biće, djeluje u njemu slanjem određene misli, i ta misao ga pokreće u svojoj mjeri. To je kao kad netko pošalje kišu na zemlju, ali zemlja ne može osjetiti tko joj je poslao kišu. Isto tako, čovjek uopće ne može osjetiti tko mu je poslao misao, jer je neće osjetiti prije nego što dođe u područje njegova maštovitog uma. A jednom kad uđe u njegovo područje, čini mu se kao dio njegova vlastitog bića. Po tome ćeš razumjeti da nema misli niti shvaćanja Njega, iz jednostavnog razloga što nam  Stvoritelj nije želio poslati takvu misao koja bi mogla dokučiti Njega.
 Međutim,  uredio je za nas niz misli kroz koje, ako ih se pravilno slijedi, čovjek na kraju može otkriti Njega u stvarnoj mjeri.

3. Baal HaSulam, Talmud Eser Sefirot (“Učenje deset Sefirot”), "Histaklut pnimit", Poglavlje 1, br. 8
 Cijela ova stvarnost, viši i niži svjetovi kao jedno, u svom završnom stanju nakon korekcije, emanirani su i stvoreni jednom jedinom mišlju. Ta jedina misao izvodi sva djela; ona je suština svih djela, svrha i bit truda. Ona je sama po sebi savršenstvo i tražena nagrada.

4. RABASH, Pismo br. 76
 Poznato je da je “čitava zemlja puna Njegove slave.” To je ono u što bi svaka osoba trebala vjerovati, kao što je pisano: „Ja ispunjavam nebesa i zemlju.” Međutim, Stvoritelj je napravio skrivenost kako Ga ne bismo mogli vidjeti, kako bi postojao prostor za izbor, a time i prostor za vjeru — vjerovati da Stvoritelj „ispunjava sve svjetove i obuhvaća sve svjetove.”
 A kada se osoba bavi Torom i mitzvot i ispunjava zapovijed izbora, Stvoritelj joj se otkriva, i tada vidi da je Stvoritelj vladar svijeta.
 Tada osoba postavlja Kralja da vlada nad njom. To jest, osoba osjeća da je Stvoritelj vladar svijeta, i to se smatra da je osoba postavila Stvoritelja za kralja nad sobom. Dok osoba ne dosegne takav osjećaj, kraljevstvo Stvoritelja ostaje skriveno.
 

5. Baal HaSulam, Shamati, članak br. 67, "Odstupi od zla"
 Osim čovjekova tijela postoji samo Stvoritelj. Jer suština stvaranja je da se čovjeka naziva „stvorenjem” samo u odnosu na njega samog. Stvoritelj želi da čovjek osjeća da je zasebna stvarnost od Njega; ali osim toga, „čitava je zemlja puna Njegove slave.”

6. Zohar za sve, Lech Lecha, “I dogodi se kad Abraham dođe u Egipat”, stavak 116
 Sve što postoji na svijetu je od Stvoritelja, jer On je taj koji je učinio, čini i činit će sva djela na svijetu. On unaprijed zna sve što će se dogoditi na kraju, kao što je pisano: „On objavljuje kraj od početka.” I On nadgleda i čini stvari na početku da bi ih ponovio i učinio savršenima nakon nekog vremena.

7. Baal HaSulam, Pismo 18
 Čovjek nema drugog izbora nego usmjeriti sve sadašnje i buduće trenutke da budu ponuđeni kao prinos Njegovu velikom imenu. Onaj tko odbaci trenutak pred Njim jer mu je težak, otvoreno pokazuje svoju ludost, jer svi svjetovi i sva vremena nisu za njega vrijedni, jer svjetlost Njegova lica ne mijenja se s promjenama vremena i prilika, iako se čovjekov rad zasigurno mijenja zbog njih.
 Zato su nam, zahvaljujući našim svetim precima, dani vjera i pouzdanje iznad razuma, koje čovjek koristi u najtežim trenucima bez truda i umora.

8. Baal HaSulam, članak br. 13, „Uvod u Knjigu Zohar”
 Samom mišlju da stvori duše, Njegova je misao sve dovršila, jer Njemu nije potreban čin, kao nama. Istog trenutka su sve duše i svjetovi koji su trebali biti stvoreni izišli ispunjeni svim užitkom i zadovoljstvom i nježnošću koju je za njih pripremio, u savršenstvu koje su duše trebale primiti na kraju korekcije, nakon što volja za primanjem u dušama bude potpuno ispravljena i pretvorena u čisto davanje, u potpunoj jednakosti forme s Emanatorom.