1. RABASH, Članak br. 508, "Uspon Malchut u Bina"

Prije nego što bude nagrađen vjerom, čovjek mora raditi u stanju Lo Lishma [ne radi Nje], što dolazi miješanjem Malchut s Bina, kako je prethodno rečeno.

Stoga, osoba ne može raditi Lishma [radi Nje] dok ne stekne vjeru. Zbog toga, ako želi raditi Lishma, treba usmjeriti svu svoju energiju na ovu točku: prema molitvi Stvoritelju da joj pošalje svjetlost vjere, jer će tek tada biti nagrađena radom u Tori i mitzvot Lishma.

2. Baal HaSulam, Shamati, Članak br. 5, "Lishma je buđenje Odozgo, pa zašto onda trebamo buđenje odozdo?"

Čovjekova potreba za radom u cilju primanja Lishma od Stvoritelja samo je u obliku nedostatka i kli (posude). Međutim, ispunjenje se ne može postići vlastitim snagama; ono dolazi kao dar od Stvoritelja.

Ipak, molitva mora biti potpuna, iz dubine srca. To znači da osoba sa stopostotnom sigurnošću zna da joj nitko osim Stvoritelja ne može pomoći.

A opet, kako znaš da ti nitko neće pomoći osim samoga Stvoritelja? Tu svjesnost čovjek može postići upravo ako je iscrpio sve snage koje su mu na raspolaganju i to mu nije pomoglo. Stoga, čovjek može učiniti svaku moguću stvar u svijetu da bi postigao “u korist Stvoritelja”. Tada se može moliti iz dubine srca, i tada Stvoritelj čuje njegovu molitvu.

3. Baal HaSulam, Shamati, Članak br. 20, "Lishma"

Što se tiče Lishma [radi Nje same]; da bi je čovjek postigao, potreban je poticaj Odozgo, jer je to svjetlost/iluminacija koja dolazi odozgo i nadilazi ljudsko razumijevanje. Kaže se: „Okusi i vidi da je Gospodin dobar.”

Zbog toga, pri prihvaćanju jarma nebeskog kraljevstva, osoba mora biti potpuno posvećena, dakle djelovati isključivo radi davanja, potpuno bez želje za primanjem. Ako uvidi da se njezini organi ne slaže s tim gledištem, nema drugog izbora osim molitve — da izlije srce pred Stvoriteljem i zamoli Ga da joj pomogne podčiniti tijelo služenju Stvoritelju.

4. Baal HaSulam, Shamati, Članak br. 79, "Atzilut i BYA"

Osoba treba učiti Lishma [radi Nje same], što znači da će ga Tora poučiti putevima Stvoritelja. I tada prvo treba „zasladiti Malchut u Bina” — što znači uzdići Malchut, volju za primanjem, do razine Bina, koja označava davanje. Time će sav njezin rad postati isključivo radi davanja.

A tada joj svijet postaje taman. Osjeća da ju je obavila tama, jer tijelo daje snagu samo za rad u obliku primanja, a ne u obliku davanja. U tom stanju osobi preostaje samo jedno: moliti Stvoritelja da joj otvori oči i podari snagu za rad u duhu davanja.

Izraz „Tko stoji za pitanje?” odnosi se na Bina, nazvanu Mi [voda], i aludira na stih „pitati za kiše” — što označava molitvu. Kada dosegne stanje „voda Bine”, tada postoji prostor za molitvu.

5. RABASH, Članak br. 24 (1991) “Što znači da moraš dobiti sina i kćer, u radu?”

Kad čovjek prevlada i zatraži pomoć od Stvoritelja, nakon što je odlučio da ima štetočinu u svom srcu koja se naziva “volja za primanjem”, i da ne može izaći iz nje, dakle nakon što prođe kroz nekoliko uspona i padova najzad vidi da je ostao prazan i prazan i siromašan. U to vrijeme, njegova je molitva iz dubine srca. To jest,  vidi da, ako mu Stvoritelj ne pomogne, on ne može prevladati.

6. Baal HaSulam, Shamati, Članak br. 19, "Što znači ‘Stvoritelj mrzi tijela’, u radu?"

Postoji prostor za rad upravo kada se probudi volja za primanjem.

Tada osoba dolazi u blizak kontakt sa Stvoriteljem, tražeći Njegovu pomoć kako bi volju za primanjem preobrazila u rad radi davanja. Potrebno je vjerovati da time donosi zadovoljstvo Stvoritelju, jer se kroz molitvu približava Njemu u stanju Dvekut [prianjanje], što označava jednakost oblika — poništenje volje za primanjem radi davanja.

Stvoritelj tada kaže: „Pobijedili su Me moji sinovi.” Drugim riječima, On kaže: „Dao sam vam volju za primanjem, a vi od Mene tražite volju za davanjem.”

7. RABASH, Članak br. 40 (1990) “Što znači: ‘jer vi ste najmanji od svih naroda’, u radu?”

Osoba vidi da nema šanse djelovati iz želje za davanjem umjesto u vlastitu korist. Tako nešto može se dogoditi samo ako se dogodi čudo Odozgo. I uistinu, to se naziva “izlaskom iz Egipta” — izlaskom iz prirođenog mu uma, gdje je nemoguće pokrenuti se osim kroz vlastiti užitak. Umjesto toga, ovdje on moli Stvoritelja za snagu da radi bez osjećanja ikakvog okusa, ali vjerujući da Stvoritelj uživa u tom radu jer je čitav usmjeren na davanje.

Zato je takva molitva iskrena, jer osoba shvaća da sama nema nade ikada postići rad radi davanja. Slijedi da osoba osjeća kako je izgubljena. U to vrijeme ima blizak kontakt sa Stvoriteljem, i to je nešto što čovjek treba cijeniti – da traži od Stvoritelja pomoć i ne postoji nitko drugi na svijetu tko bi ga mogao spasiti.

8. RABASH, Pismo br. 9

Onaj tko vidi svoju niskost, vidi da kroči putem koji vodi do rada Lishma. To mu oslobađa prostor za  pravu molitvu iz dubine srca, kada vidi da mu nitko neće pomoći osim samog Stvoritelja, kako je Baal HaSulam protumačio u vezi s otkupljenjem iz Egipta, „Ja, a ne poslanik“, jer su svi vidjeli da ih je sam Stvoritelj oslobodio od vladavine zla.

I kada je nagrađen radom Lishma, sigurno nema razloga za ponos, jer tada vidi da je to samo Božji dar, a ne „moja snaga i moć moje ruke“.