1. RABASH, Članak br. 29 (1986), "Lishma i Lo Lishma"
Kad vidi da je daleko od duhovnosti, počinje razmišljati: „Što se zapravo traži od mene? Što trebam učiniti? Koja je svrha koju trebam postići?“ Shvaća da nema snage za rad i nalazi se u stanju „između neba i zemlje“. Tada je jedina snaga čovjeka vjera da mu samo Stvoritelj može pomoći, jer je sam osuđen na propast.
O tome je rečeno (Izaija 4:31): „Ali oni koji se uzdaju u Gospoda dobit će novu snagu“, što znači da oni koji vjeruju da im jedino Stvoritelj može pomoći, dobivaju novu snagu iznova.

2. RABASH, Članak br. 12 (1988), "Što su Tora i rad na Putu Stvoritelja?"
Da bi osjetio vitalnost u Tori, to zahtijeva veliku pripremu kako bi se tijelo moglo prilagoditi osjećaju života u Tori. Zato su naši mudraci rekli da moramo početi s Lo Lishma, jer kroz svjetlost Tore koju primi dok je još u Lo Lishma, dolazi do Lishma, budući da ga svjetlost Tore ispravlja. Tada može učiti Lishma, to jest radi Tore, koja se naziva „Tora života“, jer je već uspio osjetiti život u Tori.

3. RABASH, Članak br. 19 (1985), "Dođi k Faraonu – 1"
Treba obratiti pažnju (...) i vjerovati čak i u najtežim stanjima, ne napuštati borbu, već uvijek imati povjerenje da Stvoritelj može pomoći, bilo da je potrebna mala ili velika pomoć.
Uistinu, onaj tko razumije da mu treba mnogo pomoći od Stvoritelja jer se osjeća gorim od drugih, prikladniji je da mu se molitva usliši, kako je napisano: „Gospodin je blizu onima koji su slomljena srca i spašava one koji su skršeni duhom.“

4. RABASH, Članak br. 42 (1991), "Što Znači: 'Vol poznaje svoga vlasnika itd., a Izrael ne poznaje...' u Radu?"
Čovjek vjeruje da sve dolazi od Stvoritelja i da je sve za njegovo dobro, pa i padovi koje doživljava.
To mu daje snagu da ne pobjegne iz borbe, čak i kad ne osjeća Stvoriteljevu prisutnost niti vidi napredak, već čak nazaduje. Ipak, ako vjeruje da mu Stvoritelj pomaže kroz te padove, neće odustati.
Kaže: Stvoritelj mi pomaže, ali ne onako kako ja shvaćam, ne kroz uzdizanja, već kroz padove. Ta ga vjera jača, da ostane u borbi i moli Stvoritelja za snagu dok mu se ne otvore oči i ne postigne Dvekut sa Stvoriteljem.

5. RABASH, Članak br. 19 (1985), "Dođi k Faraonu – 1"
Kako ne bi izgubio ono što mu je dano, čovjek mora ulagati veliki trud, jer ono što dolazi kroz trud čuva se bolje. No, tijekom napora, kad vidi koliko je još daleko do cilja, može pasti u očaj i napustiti borbu. Tada treba veliko ojačanje, vjerujući da će mu Stvoritelj pomoći.
Ako pomoć još nije stigla, to je zato što nije dao potrebnu količinu i kvalitetu truda kako bi pripremio posudu za primanje ispunjenja, kao što je rečeno (Uvod u Učenje Deset Sefirot, točka 18): „Ako netko uči Toru, a ne uklanja zlo iznutra, ili nije dao dovoljno truda ili je bio nemaran u kvaliteti truda.“

6. RABASH, Članak br. 924, "I Bog reče Mojsiju"
Nemoguće je primiti nešto iznad prirode dok čovjek ne prizna da to ne može postići svojim prirodnim snagama. Tek kad se potpuno razočara u ono što mu je prirođeno, može tražiti pomoć odozgo i primiti pomoć iznad prirode.

7. RABASH, Članak br. 10 (1986), "O molitvi"
Prije nego što čovjek shvati da sam ne može steći posude davanja, ne traži ih od Stvoritelja. Stoga nema pravu želju da mu Stvoritelj usliši molitvu.
Zato mora uložiti veliki trud kako bi ih stekao sam, a tek nakon što iscrpi sve napore bez uspjeha, dolazi prava molitva iz dubine srca. Tada može primiti pomoć odozgo, kako su rekli mudraci: „Tko dolazi pročistiti se, dobija pomoć.“
Budući da je ta molitva protivna prirodi, jer je čovjek stvoren sa željom za primanjem i samoljubljem, kako može moliti Stvoritelja da mu da snagu za davanje, dok mu sve u tijelu to odbija? Zato se taj rad naziva „molitva“ – jer čovjek mora uložiti velike napore da bi se mogao moliti za snagu davanja i poništenje vlastite želje za primanjem.

8. Baal HaSulam, Shamati, Članak br. 5, "Lishma je buđenje Odozgo i zašto je potrebno buđenje odozdo?"
Treba vjerovati da Stvoritelj prihvaća trud nižih, bez obzira na oblik i količinu njihova rada. Stvoritelj uvijek gleda namjeru, i to mu donosi zadovoljstvo. Tada čovjek biva nagrađen s „uživanjem u Gospodu“.
Čak i tijekom rada za Stvoritelja, osjeća užitak i radost, jer ga trud kroz prisilni rad osposobljava da istinski radi za Stvoritelja. Tako se i užitak koji prima odnosi na Stvoritelja, dakle specifično za Stvoritelja.