"Čuda se događaju kad se ujedinimo"

1. RABASH, Pismo br. 68

Hanuka je bila duhovno čudo, a u duhovnosti moramo pitati „Što?“ ili ne osjećamo čudo. Zato su rekli: „Što je Hanuka?“, kako bi svatko postavio pitanje o čudu duhovnosti, što znači kako bi prvo spoznali značenje duhovnog izgnanstva, a zatim mogli biti obdareni duhovnim otkupljenjem.

I zbog toga bismo ga trebali javno objaviti, kako bismo sve zainteresirali. U suprotnom, ne osjećamo izgnanstvo ili otkupljenje.

2. RABASH, Članak br. 638, "Čovjekova sklonost"

Sve što je iznad prirode smatra se čudom.

Sva se čuda pripisuju Stvoritelju, što znači da se smatraju buđenjem odozgo, a ne buđenjem odozdo, budući da niži ne može napraviti nešto što je iznad prirode. Ali kako bi mu se dogodilo čudo, osoba treba moliti da mu se dogodi čudo.

3. RABASH, Članak br. 11 (1990), "Što znači postavljanje svijeće Hanuke na lijevu stranu u radu"

"Čudo" implicira nešto što osoba ne može postići. To jest, nemoguće je da ga netko dobije osim putem čuda odozgo. Samo se na taj način  naziva "čudom."

4. RABASH, Pismo br. 68

Duhovnost je u izgnanstvu pred tjelesnosti.

Osoba ne može izaći iz tog izgnanstva, i samo je Stvoritelj može izbaviti, kako su naši mudraci rekli, “čovjekova inklinacija ga obuzima svakog dana i nastoji ga usmrtiti. Da nije bilo pomoći Stvoritelja, on ne bi nadvladao.” Iz ovoga vidimo da samo Stvoritelj može pomoći, i zato se to naziva "čudom."

5. RABASH, Članak br. 24 (1988), "Što znači 'Skrivene stvari pripadaju Gospodu, a otkrivene stvari nama pripadaju', u radu?"

Osoba mora "osvjetljavati," raditi stvari "dok plamen ne poraste sam od sebe," i ne vlastitom snagom osobe. Dakle, "sam od sebe" znači snagom Stvoritelja.

6. RABASH, Članak br. 9 (1984), "Čovjek bi uvijek trebao prodati grede svoje kuće"

Svaki od njih imao je iskru ljubavi prema drugima, ali iskra nije mogla zapaliti svjetlost ljubavi da zasja u svakome, pa su se dogovorili da će se ujedinjenjem iskre pretvoriti u veliki plamen.

7. RABASH, Članak br. 15 (1991), "Što je blagoslov, 'koji je učinio čudo za mene na ovom mjestu', u radu?"

Čovjek bi se u svemu trebao naviknuti da uspoređuje vrijeme patnje i vrijeme užitka, te blagosloviti čudo koje ga je izbavilo iz patnje u stanje užitka. Na taj će način moći zahvaliti Stvoritelju i uživati u novim kelim koje su mu sada dodane kada uspoređuje ta dva vremena jedno s drugim. Iz toga, čovjek može napredovati u radu.

To je kao što je rekao Baal HaSulam, da nije važno prima li osoba od Stvoritelja nešto veliko ili malo. Ono što je važno jest koliko osoba zahvaljuje Stvoritelju. U mjeri njegove zahvalnosti raste i davanje koje Stvoritelj daje. Stoga, trebamo obratiti pažnju na to da budemo zahvalni, da cijenimo Njegov dar, kako bismo se mogli približiti Stvoritelju.

8. RABASH, Članak br. 13 (1985), "Moćna stijena mog spasenja"

Kaže se: "Užitak je Slaviti Te," što znači da Ti zahvaljujemo i slavimo Te za dobro koje smo primili od Tebe. Kao što su naši mudraci rekli, "Uvijek treba najprije hvaliti Stvoritelja, a zatim se moliti" (Berachot [Blagoslovi], 32).

Razlog je taj što onaj tko vjeruje da je Stvoritelj milostiv i velikodušan, i da želi činiti dobro stvorenjima, ima prostora za molitvu. Zato najprije moramo uspostaviti hvalu Stvoritelja, što znači da osoba sama treba uspostaviti hvalu za Stvoritelja. To ne znači da Stvoritelj treba vidjeti da Ga osoba hvali, jer Stvoritelj ne treba ljude. Umjesto toga, osoba sama treba vidjeti hvalu Stvoritelja, a zatim može tražiti od Njega da joj pomogne, jer je On djeluje tako da čini dobro svojim stvorenjima.

9. Rav Kook

Svaki treba znati i razumjeti da u njemu gori svijeća, da njegova svijeća nije kao svijeća njegovog prijatelja, te da nema osobe koja nema svijeću. Svako treba znati i razumjeti da mora raditi kako bi otkrio svijeću svima i pretvoriti je u veliku baklju koja će osvijetliti cijeli svijet.

10. Zohar za Sve, Aharei Mot [Nakon Smrti], "Gle, kako je dobro i kako je ugodno", Stavci 65-66

"Gle, kako je dobro i kako je ugodno kad braća također sjede zajedno." Ovo su prijatelji dok sjede zajedno i nisu razdvojeni jedan od drugoga. Isprva izgledaju kao ljudi u ratu, želeći se međusobno ubiti. Zatim se vraćaju u bratsku ljubav.

Stvoritelj kaže o njima: "Gle, kako je dobro i kako je ugodno kad braća također sjede zajedno." Riječ "također" uključuje Shechinu s njima. Štoviše, Stvoritelj sluša njihove riječi te uživa i zadovoljan je s njima, kao što je pisano: "Tada su oni koji su se bojali Gospodina razgovarali jedni s drugima, i Gospodin je slušao i čuo, i knjiga sjećanja bila je napisana pred Njim."

A vi, prijatelji koji ste ovdje, kako ste bili u ljubavi i naklonosti prije, od sada se nećete odvajati sve dok se Stvoritelj ne bude radovao s vama i ne prizove mir na vas. Po vašoj zasluzi bit će mir u svijetu, kao što je pisano, "Zbog mojih braća i mojih prijatelja reći ću: 'Neka mir bude u tebi.'"