8. Koja je razlika između sjene Kedushe i sjene Sitre Ahre?

Čuo sam u srpnju 1944.

Napisano je (Pjesma nad pjesmama, 2): „Dok dan ne dahne i sjene ne iščeznu.“ Moramo razumjeti što su sjene u duhovnom radu i što znače dvije sjene. Stvar je u tome da kada netko ne osjeća Njegovo vodstvo, to jest da On vodi svijet na način „Dobrog koji čini dobro“, to se smatra sjenom koja skriva sunce.

Drugim riječima, kao što tjelesna sjena koja skriva sunce ne mijenja sunce ni na koji način, i sunce sja svom svojom snagom, tako ni onaj tko ne osjeća postojanje Njegova vodstva ne uzrokuje nikakvu promjenu Gore. Zapravo, Gore nema nikakve promjene, kao što je napisano: „Ja, Gospodin, ne mijenjam se.“

Umjesto toga, sve se promjene događaju u primateljima. Moramo promatrati dvije razine ove sjene, odnosno ovog skrivanja:

1. Kada netko još uvijek ima sposobnost nadvladati tamu i skrivanja koja osjeća, opravdati Stvoritelja i moliti se Stvoritelju da mu otvori oči kako bi vidio da sva skrivanja koja osjeća dolaze od Stvoritelja. To znači da mu Stvoritelj sve to čini kako bi pronašao svoju molitvu i žudio da prione uz Njega.

   To je zato što jedino kroz patnju koju prima od Njega, želeći se osloboditi nevolje i pobjeći od muka, čovjek tada čini sve što može. Dakle, kad primi skrivanja i patnje, sigurno uzima poznati lijek – upućuje mnoge molitve Stvoritelju da mu pomogne izaći iz stanja u kojem se nalazi. U tom stanju još uvijek vjeruje u Njegovu providnost.

2. Kada dođe do stanja u kojem više ne može nadvladati i reći da su sva patnja i bol koje osjeća zato što mu ih je Stvoritelj poslao kako bi imao razlog za duhovni uspon, dolazi do stanja hereze, jer ne može vjerovati u Njegovo vodstvo. Naravno, tada se ne može ni moliti.

Iz toga slijedi da postoje dvije vrste sjena, i to je značenje izraza „i sjene će pobjeći“, što znači da će sjene nestati iz svijeta.

Sjena klipe (ljuske, nečistoće) naziva se: „Drugi bog je sterilan i ne donosi plodove.“ Međutim, u Kedushi (svetosti) ona se naziva: „Pod njegovom sjenom žudjeh sjediti, i plod njegov bijaše sladak mom nepcu.“ Drugim riječima, čovjek kaže da sva skrivanja i patnje osjeća zbog toga što mu je Stvoritelj poslao ta stanja kako bi imao priliku raditi iznad razuma.

Kada netko ima snagu reći da mu sve to uzrokuje Stvoritelj, to mu ide u korist. To znači da kroz to može doći do rada u cilju davanja, a ne za vlastitu korist. Tada shvaća, odnosno vjeruje da Stvoritelj uživa upravo u takvom radu, koji se u potpunosti temelji na vjeri iznad razuma.

Iz toga proizlazi da tada ne moli Stvoritelja da sjene nestanu iz svijeta. Umjesto toga, kaže: „Vidim da Stvoritelj želi da Mu služim na ovaj način, potpuno iznad razuma.“ Stoga, u svemu što radi, kaže: „Stvoritelj zasigurno uživa u ovom radu, pa zašto bi mi bilo važno radim li u stanju skrivanja Njegova lica?“

Budući da želi raditi u cilju davanja, odnosno da Stvoritelj uživa, on ne osjeća nikakvu niskost u tom radu, odnosno ne osjeća da je u stanju skrivenosti lica, gdje Stvoritelj ne uživa u tom radu. Umjesto toga, on prihvaća Stvoriteljevo vodstvo, to jest kako god Stvoritelj želi da ovaj osjeća Njegovo postojanje tijekom rada, on to prihvaća svim srcem. To je zato što ne razmišlja o tome čime može sebi ugoditi, već čime može ugoditi Stvoritelju. Stoga mu ova sjena donosi život.

To se naziva: „Pod njegovom sjenom žudjeh sjediti“, što znači da žudi za takvim stanjem u kojem može uložiti napor iznad razuma. Iz toga proizlazi da ako se netko ne trudi u stanju skrivanja, kada još uvijek postoji prilika moliti se Stvoritelju da ga približi, i ako je u tome nemaran, iz tog razloga mu se šalje druga (dvostruka, op. prev.) skrivenost, u kojem se više ne može ni moliti. To je zbog grijeha neulaganja truda sa svom svojom snagom u molitvu Stvoritelju. Zbog toga dolazi do stanja takve niskosti.

Međutim, nakon što dođe u to stanje, biva mu iskazana milost odozgo i dobije novo buđenje Odozgo. Isti se redoslijed tada ponavlja iznova, sve dok se konačno ne osnaži u molitvi, Stvoritelj ne usliši njegovu molitvu, ne približi ga Sebi i ne ispravi ga.