Pismo 13

10. shevata, 5685. (25. siječnja 1926.), Varšava

Mom dragom … neka mu svijeća gori zauvijek:

Primio sam tvoje riječi sa srcem punim čežnje, jer se skrivaš od mene, a možeš mi napisati pismo.

Ono što si napisao da mi javiš o egipatskom izgnanstvu — čudim se, to je poznata stvar: „I zavapili su; i njihov je vapaj uzdignut Bogu od rada“ — i tada „Bog je znao“ (pogledaj to pažljivo). Ako nema spoznaje Stvoritelja u izgnanstvu, nema ni otkupljenja. A poznavanje samog izgnanstva je razlog otkupljenja, pa kako možeš reći da ćeš mi javiti u vrijeme otkupljenja?

Istina će pokazati svoj put — onaj koji žali, pokazuje svoju žalost i ne može se sakriti ni suzdržati. Doista osjećam sve vas zajedno, da vam je danas postalo sutra, i umjesto „sada“ govorite „kasnije“. Za to nema lijeka osim da se trudimo razumjeti tu pogrešku i iskrivljenje — da onaj koji je spašen od Stvoritelja spašen je samo ako danas treba spas, a tko može čekati sutra, dobit će svoju spasenje poslije svojih godina, Bože sačuvaj.

To vam se dogodilo zbog nemara prema mojoj molbi da se trudite u ljubavi prema prijateljima, što sam vam objasnio na sve moguće načine, da je taj lijek dovoljan da nadoknadi sve vaše nedostatke. Ako se ne možete uzdići na nebo, dao sam vam korake na zemlji. Pa zašto niste dodali ništa u tom radu?

Osim moćnog lijeka koji je u tome, a koji ne mogu tumačiti, trebate znati da postoji mnogo iskrica svetosti u svakome članu  grupe, i kad sakupite sve iskrice svetosti na jedno mjesto, u bratstvu, u ljubavi i prijateljstvu, zasigurno ćete imati vrlo visoku razinu svetosti na određeno vrijeme, iz svjetlosti života. O tome sam već naširoko pisao u svim svojim pismima prijateljima.

Također sam zamolio da svatko pokaže svoje pismo prijatelju, i ti to učini, i molim te od danas testiraj to što govorim, da bi me čuo i razumio, barem u onome što možeš učiniti, jer tada „Gospodin će ti otvoriti svoje dobro blago“.

Reci ... neka razmisli sam za sebe — što bi izgubio da se dopisivao sa mnom? Zašto se skriva od mene? Molim ga da se trudi vidjeti zasluge prijatelja, a ne njihove mane, i da se poveže u istinskoj ljubavi, dokle god „ljubav ne prekrije sve grijehe“. Neka pazi i uči iz svih pisama koja šaljem prijateljima: „I neka više ne jede kruh lijenosti“.

Gdje su ... i ...? Do danas nisam od njih čuo ni riječi. Reci im da ipak drže haljine svojih prijatelja, da proučavaju njihova pisma koliko im treba, i da ne zaborave da je prvo pitanje: „Jesi li očekivao spasenje?“

Ako očekuju spasenje, može li se dogoditi da kažu: „Je li ovo rad koji Stvoritelj od njih traži?“ Da mogu spasiti život nekoga od prijatelja, sigurno bih se trudio i mučio da radim više nego vi, a kamoli da se radi o životu Kralja, da tako kažem.

Zato udijelite mnogo dara i poklona Kralju svijeta, i bit ćete nagrađeni Kraljevom kćeri, a spasenje Gospodina doći će za treptaj oka.

Yehuda