Djelatni um

Pisano je da je svaka osoba obvezna doseći korijen vlastite duše. Znači da je željena svrha stvorenja dvekut (povezivanje/sjedinjenje) sa Stvoriteljem, kao u stihu: „I povezati se s Njim“. Mudraci to tumače kao dvekut (povezivanje) s Njegovim osobinama, kao što je On milosrdan, tako i vi... i tako dalje. I zna se da su građa Njegovih osobina svete Sefirot; i one čine djelatni um koji upravlja Njegovim svijetom i pomoću njih On im prenosi Svoj utjecaj i Svoju dobrotu.

Moramo razumjeti zašto se to zove „dvekut (povezivanje) sa Stvoriteljem", jer se čini da se radi o običnom učenju. Objasnit ću putem primjera: vidimo da svako djelo na svijetu sadrži um svog počinitelja. U stolu osjetimo um i umijeće drvodjelje, bilo ono veliko ili malo, jer ga je u vrijeme svog rada izrađivao vlastitim znanjem i umom. Pojedinac koji promatra to djelo i razmišlja o umu skrivenom u njemu, na taj se način spaja s umom koji je izradio to djelo, tj., oni postaju ujedinjeni.

Uistinu, ne postoji udaljenost niti podjela duhovnih entiteta čak i ako se pojavljuju u različitim tijelima. Ali um u njima ne može se razaznati, jer s kojim ćeš nožem razdvojiti duhovno kako bi ostalo razdvojeno? Radije, osnovno što razdvaja duhovne entitete jedan od drugoga su osobine (razlika u osobinama) - hvalevrijedne  ili sramotne osobine - te sastav duhovnih entiteta, jer um  koji razmatra astronomiju neće se spojiti s onim koji razmatra prirodne znanosti.

Čak i unutar istog polja učenja postoji velika raznolikost, jer ako jedan nadmaši drugoga u samo jednom elementu, to razdvaja duhovne entitete jednog od drugoga. Ali kada dvoje mudrih ljudi razmišljaju o istom učenju i imaju jednaku razinu znanja, tada su sjedinjeni, jer što ondje postoji da ih razlikuje?

Stoga, kada netko razmišlja o tuđem postupku i postigne um mudraca koji ga je izvršio, oni imaju isti um i moć. Sada su uistinu ujedinjeni, poput čovjeka koji na tržnici naiđe na voljenog prijatelja, pa ga zagrli i poljubi, i zbog velike povezanosti među njima, nemoguće ih je razdvojiti.

Prema tome, pravilo je da je na govornoj razini um najbolje prilagođena sila između Stvoritelja i Njegovih stvorenja. Um se smatra posrednikom, znači, On je odaslao iskru te sile i kroz tu se iskru sve vraća Njemu.

Pisano je: „Sve Si ih načinio u svojoj mudrosti“, to jest, On je stvorio čitav svemir Svojom mudrošću. Prema tome, onaj koji biva nagrađen razumijevanjem načina na koje je On stvorio svemir i red u njemu, sjedinjuje se s Umom koji ih je stvorio. Iz toga slijedi da se sjedinjuje sa Stvoriteljem.

To je značenje tvrdnje da su Tora nazivi Stvoritelja, koji pripadaju stvorenjima. Kroz svoje zasluge, stvorenja postižu Um koji upravlja svime, jer je Stvoritelj gledao u Toru kad je stvarao svijet, i čovjek prima svjetlost iz te kreacije te se uvijek nastoji spojiti s tim Umom; time se spaja sa Stvoriteljem. 

Sada razumijemo zašto nam je Stvoritelj pokazao oruđe Svoga umijeća; zar mi trebamo stvarati svjetove? No  iz gore navedenoga, jasno da nam je Stvoritelj pokazao Svoje postupke kako bismo znali kako se povezati s Njim, što je ispunjenje stiha „povezati se s Njegovim osobinama“.