13. A stvar je u tome da, kao što se materijalni objekti međusobno razdvajaju udaljenošću mjesta, tako se duhovni razdvajaju međusobno razlikom u formi koja je u njima. To se može vidjeti i u ovom svijetu: na primjer, dvoje ljudi koji su bliski u svojim stavovima vole jedno drugo, i udaljenost mjesta ne djeluje na njih da se udalje jedno od drugoga.

Suprotno tome, kada su udaljeni u svojim mišljenjima, oni mrze jedno drugo, i blizina mjesta ih nimalo ne približava. Dakle, razlika u formi njihovih mišljenja ih udaljava jedno od drugoga, a sličnost forme u njihovim mišljenjima ih približava jedno drugome. Ako je, na primjer, priroda jednoga potpuno suprotna prirodi drugoga u svim svojim aspektima, oni su udaljeni jedno od drugoga kao istok od zapada.

Na isti način razumjet ćeš i u duhovnosti, da su sva pitanja udaljavanja i približavanja, kao i spajanja i jedinstva koja se u njima razlikuju, samo mjere razlike u formi: prema mjeri razlike u formi oni se razdvajaju, a prema mjeri jednakosti forme oni se spajaju jedno s drugim.

Uz to, razumjet ćeš da, iako je želja za primanjem obavezan zakon u stvorenom biću, jer je to sama suština stvorenog bića i prikladna posuda za primanje cilja misli stvaranja, ipak se time potpuno odvaja od Izvora, jer postoji razlika u formi do potpune suprotnosti između njega i Izvora. To je zato što je Izvor u potpunosti davanje, bez ijedne iskre primanja, a ono (stvoreno biće) je u potpunosti primanje, bez ijedne iskre davanja. Dakle, nema veće suprotnosti forme od ove, i stoga nužno slijedi da ova suprotnost forme odvaja stvoreno biće od Izvora.

14. I kako bi se stvorena bića spasila od ove velike udaljenosti razdvajanja, dogodila se tajna prvog ograničenja (Tzimtzum Aleph), čija je suština da je gore spomenuta četvrta faza (Bechina Dalet) odvojena od svih Partzufim svetosti, tako da je ta velika mjera primanja ostala kao prazan prostor, lišen svake svjetlosti.

Jer svi Partzufim svetosti izašli su sa ispravljenim zaslonom (Masach) u svojoj posudi Malchut, kako ne bi primali svjetlost u toj četvrtoj fazi. Zatim, kada se gornja svjetlost proteže i širi prema emaniranom biću, taj zaslon je odbija unazad. To se smatra kao udar između gornje svjetlosti i zaslona, koji podiže reflektiranu svjetlost odozdo prema gore i oblači deset Sefirot gornje svjetlosti.

Jer taj dio svjetlosti koji je odbijen unazad naziva se reflektirana svjetlost, i njenim oblačenjem na gornju svjetlost ona kasnije postaje posuda za primanje gornje svjetlosti umjesto četvrte faze. Nakon toga, posuda Malchut se proširila u mjeri te reflektirane svjetlosti — koja je odbijena svjetlost što se podigla i obukla gornju svjetlost odozdo prema gore — i proširila se i odozgo prema dolje. Time su se svjetlosti obukle u posude, to jest unutar te reflektirane svjetlosti.

To je značenje „Rosh“ (glava) i „Guf“ (tijelo) u svakoj razini. Jer spajanje udarom (Zivug de Hakaa) gornje svjetlosti na zaslonu podiže reflektiranu svjetlost odozdo prema gore i oblači deset Sefirot gornje svjetlosti u obliku deset Sefirot Rosh, što znači korijene posuda, jer tamo još ne može biti stvarnog oblačenja.

Nakon toga, kada se Malchut proširi s tom reflektiranom svjetlošću odozgo prema dolje, reflektirana svjetlost se dovršava i postaje posude za gornju svjetlost. Tada dolazi do oblačenja svjetlosti u posude, i to se naziva Guf te razine, što znači potpune posude.

15. Tako su se pojavile nove posude (kelim) u Partzufima svetosti na mjestu četvrte faze (Bechina Dalet) nakon prvog ograničenja (Tzimtzum Aleph), koje su nastale iz reflektirane svjetlosti (Or Hozer) od spajanja udarom (Zivug de Hakaa) na zaslonu (Masach).

Ipak, treba razumjeti tu reflektiranu svjetlost — kako ona postaje posuda za primanje, budući da je u svom početku samo svjetlost odbijena od primanja, i čini se da vrši suprotnu funkciju od svoje vlastite prirode. To ću ti objasniti primjerom iz ovog svijeta.

Jer priroda čovjeka je da cijeni i poštuje svojstvo davanja, a da mu je odbojno i nisko svojstvo primanja od bližnjega. Stoga, kada čovjek dođe u kuću svoga prijatelja, a ovaj ga moli da jede kod njega, čak i ako je vrlo gladan, on će odbiti jesti, jer mu je ponižavajuće primiti dar od prijatelja.

Međutim, kada ga prijatelj dovoljno dugo i snažno nagovara, tako da mu postane očigledno da će učiniti veliku uslugu prijatelju time što će jesti, tada pristaje i jede kod njega. Jer tada više ne osjeća sebe kao onoga koji prima dar, niti prijatelja kao onoga koji daje, nego naprotiv — on je taj koji daje i čini dobro prijatelju time što prima od njega tu dobrobit.

I tako vidiš da, iako su glad i apetit prirodne posude primanja za jelo, i taj čovjek je imao dovoljno gladi i apetita da primi obrok od prijatelja, ipak nije mogao okusiti ništa zbog srama. Tek kada ga prijatelj počne nagovarati, a on ga odbija, tada se u njemu počinju oblikovati nove posude primanja za jelo.

Jer snage nagovaranja prijatelja i snage njegovog odbijanja, kako rastu i umnožavaju se, na kraju se spajaju u dovoljnu mjeru koja preobražava njegovu osobinu primanja u osobinu davanja — dok ne može jasno zamisliti da će učiniti veliko dobro i zadovoljstvo prijatelju time što jede.

Tada se u njemu rađaju posude primanja za obrok njegova prijatelja. I sada se smatra da je upravo snaga njegovog odbijanja postala glavna posuda primanja za taj obrok, a ne glad i apetit, iako su oni zapravo uobičajene posude primanja.

16. Iz gore navedenog primjera između čovjeka i njegovog prijatelja može se razumjeti pitanje spajanja udarom (Zivug de Hakaa) i reflektirane svjetlosti (Or Hozer) koja se podiže njime, i koja postaje nove posude za primanje gornje svjetlosti umjesto četvrte faze (Bechina Dalet).

Jer udar gornje svjetlosti koja udara u zaslon i želi se proširiti u četvrtu fazu može se usporediti s nagovaranjem da se jede kod prijatelja, jer kao što on silno želi da njegov prijatelj primi njegov obrok, tako i gornja svjetlost želi da se proširi prema primatelju.

A zaslon koji udara u svjetlost i odbija je unazad može se usporediti s odbijanjem i protivljenjem prijatelja da primi obrok, jer odbija njegovu dobrobit.

Kao što vidiš u tom primjeru, upravo su odbijanje i protivljenje preobraženi i postali prikladne posude za primanje obroka prijatelja, tako možeš razumjeti da reflektirana svjetlost, koja se podiže putem udara zaslona i njegovog odbijanja gornje svjetlosti, postaje nove posude za primanje gornje svjetlosti umjesto četvrte faze, koja je služila kao posuda za primanje prije prvog ograničenja (Tzimtzum Aleph).

Međutim, ovo je ispravljeno samo u Partzufima svetosti u svjetovima ABYA (Acilut, Berija, Jecira i Asija), ali ne i u Partzufima klipot (ljuski) i u ovom svijetu, gdje sama četvrta faza služi kao posuda za primanje.

Stoga su oni odvojeni od gornje svjetlosti, jer razlika u formi četvrte faze ih odvaja. Zato se klipot, kao i zli (grešnici), smatraju mrtvima, jer su odvojeni od Života života zbog želje za primanjem koja je u njima, kao što je objašnjeno gore u stavku 13 — prouči to pažljivo, jer se ne može više objasniti.

Pet faza u zaslonu (Masach)

18. Sada ćemo objasniti pet faza koje postoje u zaslonu (Masach), prema kojima se mijenjaju stupnjevi (visine) koji nastaju u spajanju udarom (Zivug de Hakaa) s gornjom svjetlošću.

Najprije treba dobro razumjeti da, iako je nakon ograničenja (Tzimtzum) četvrta faza (Bechina Dalet) postala nepodobna da bude posuda za primanje deset Sefirot, i reflektirana svjetlost (Or Hozer) koja se podiže iz zaslona putem Zivug de Hakaa postaje posuda za primanje umjesto nje, ipak je nužno da se sila primanja koja je u njoj pridruži toj reflektiranoj svjetlosti. Bez toga, reflektirana svjetlost uopće ne bi bila sposobna biti posuda za primanje.

To se također može razumjeti iz gore navedenog primjera u stavku 15. Tamo smo pokazali da su snage odbijanja i odbijanja primanja obroka postale posude za primanje umjesto gladi i apetita. Jer glad i apetit, koji su uobičajene posude primanja, ovdje su postali nepodobni zbog srama i poniženja da se primi dar od prijatelja. Samo su snage odbijanja i protivljenja postale posude za primanje na njihovom mjestu, jer se kroz odbijanje i protivljenje primanje preobrazilo u davanje, i time je stekao prikladne posude za primanje obroka svog prijatelja.

Ipak, ne može se reći da mu više nisu potrebne uobičajene posude primanja — glad i apetit — jer je jasno da bez želje za jelom ne može ispuniti želju prijatelja i donijeti mu zadovoljstvo time što jede kod njega.

Stvar je u tome da su glad i apetit, koji su postali nepodobni u svom izvornom obliku, sada kroz snagu odbijanja i protivljenja dobili novi oblik — primanje radi davanja — i time se poniženje pretvorilo u čast.

Dakle, uobičajene posude primanja i dalje djeluju kao i uvijek, ali su dobile novi oblik. Isto se može primijeniti i na naš slučaj: istina je da je četvrta faza postala nepodobna da bude posuda za primanje deset Sefirot zbog svoje grubosti (Aviut), što znači razliku u formi u odnosu na onoga koji daje, koja uzrokuje razdvajanje, kao što je ranije objašnjeno.

Međutim, kroz ispravak zaslona u četvrtoj fazi, koji udara u gornju svjetlost i odbija je, njezin prethodni nepodoban oblik se preobrazio i dobio novi oblik nazvan reflektirana svjetlost (Or Hozer), slično kao što se u primjeru oblik primanja preobrazio u oblik davanja. Suština prvog oblika se nije promijenila, jer i sada ne jede bez apetita.

I ovdje također, sva grubost (Aviut), koja je sila primanja u četvrtoj fazi, prešla je u reflektiranu svjetlost, i zato je reflektirana svjetlost postala sposobna biti posuda za primanje. Razmisli o tome dobro.

Stoga uvijek treba razlikovati u zaslonu dvije sile:

1. Tvrdoća (Kašijut) — sila odbijanja prema gornjoj svjetlosti.
2. Grubost (Aviut) — mjera želje za primanjem iz četvrte faze uključene u zaslon, koja se kroz Zivug de Hakaa, snagom tvrdoće, preobražava u čistoću (Zakhut), odnosno pretvaranje primanja u davanje.

Ove dvije sile u zaslonu djeluju u pet faza: četiri faze — Hohma, Bina, Tiferet i Malchut — i njihov korijen, nazvan Keter.