LEKCIJA #13

Molitva

„...Zahtev – to je kada čovek oseti šta mu nedostaje. To je posebno u srcu, što znači da nije važno šta on kaže ustima, jer „zahtev“ znači da čovek traži ono što mu treba, a sve čovekove potrebe nisu u ustima, već u srcu. Dakle, nije važno šta čovek govori svojim ustima. Naprotiv, Stvoritelj zna misli. Dakle, ono što se gore čuje je samo ono što traži srce, a ne ono što zahtevaju usta, jer usta nemaju nedostatak koji se mora zadovoljiti.”

-- Rabaš, članak #27, 1991

„Zato se mora pripremiti za molitvu, naviknuti se na molitvu, kao da su mu usta i srce isto. A srce može da se složi kroz navikavanje, pa bi shvatilo da primanje znači razdvajanje, a da je najvažnije prianjanje sa Životom života, što je davanje.”

-- Baal HaSulam, Šamati, član # 122

„Dakle, kada čovek dođe da se moli, treba da se pripremi za molitvu. Šta je ovo priprema?"

Treba da protumačimo da što se tiče pripreme koju svako radi, to je da bi se znalo šta da traži, pošto se mora znati šta da se traži. To jest, čovek mora da zna šta mu treba.

-- Rabaš, članak #27, 1991

“Jedini savjet za dobivanje manjka, da nam nedostaje želja za davanjem, je putem molitve, koja je 'posrednik' između čovjeka i nedostatka. To jest, moli se Stvoritelju da mu da nešto za što nema manjak, da će mu to nedostajati. Slijedi da je Kli koji se zove 'manjak' manjak u odnosu na osjećaj, što znači da ne osjeća njegov nedostatak, i molitva je da Stvoritelj da svjetlost, koja je ispunjenje njegovog nedostatka. Stoga, slijedi da je ispunjenje manjak. Dakle, nema drugu opciju nego moliti Stvoritelja da mu da manjak, i to je ono što povezuje Kli sa svjetlošću.”

-- Rabash, članak 22, 1986

“...Grijeh čovjeka je što nije tražio pomoć od Stvoritelja. Da je tražio pomoć, sigurno bi dobio pomoć od Stvoritelja. Ali ako osoba kaže da je tražila pomoć i Stvoritelj mu nije pomogao, na to dolazi odgovor da osoba treba vjerovati da Stvoritelj sluša molitve, kao što je napisano, 'Jer Ti čuješ molitvu svakog usta.' Ako je istinski vjerovao, njegova bi molitva bila potpuna, i Stvoritelj sluša potpunu molitvu kada osoba čezne cijelim srcem da će mu Stvoritelj pomoći.
Ali ako mu molitva nije stalno na usnama, to znači da nema istinsku vjeru da mu Stvoritelj može pomoći i da Stvoritelj čuje svakoga tko Ga moli, i da su mali i veliki jednaki pred Njim, što znači da odgovara svima. Slijedi da molitva nije potpuna.”

-- Rabash, članak 4, 1988

„Molitva mora biti potpuna molitva, iz dna srca. To znači da čovek sto posto zna da nema nikog na svetu ko mu može pomoći osim samog Stvoritelja.

Ali, otkud neko to zna, da mu niko neće pomoći osim samog Stvoritelja? Tu svest čovek može da stekne upravo ako je upotrebio sve mogućnosti koje su mu na raspolaganju, a to mu nije pomoglo. Dakle, čovek mora učiniti sve što je moguće na svetu da bi se to postiglo „zbog Stvoritelja“. Tada se može moliti iz dna srca, i tada Tvorac čuje njegovu molitvu.”

-- Baal HaSulam, Šamati #5 „Lišma je buđenje odozgo“

„Nemojte reći da ako je Lišma [zbog Nje] dar odozgo, ako jeste, kakva je korist od nečijeg prevazilaženja i napora, i svih lekova i korekcija koje on čini da bi postigao Lišma, ako to zavisi od Stvoritelja?

Naši mudraci su o tome rekli: „Nisi slobodan da se oslobodiš toga.” Umesto toga, čovek mora da pruži buđenje odozdo, a to se smatra „molitvom“.

Pa ipak, ne može biti prave molitve ako prvo ne zna da se bez molitve ne može postići.

Stoga, postupci i lekovi koje on čini da bi dobio Lišma stvaraju u njemu ispravljene posude koje će želeti da prime Lišma...

-- (Baal HaSulam, Shamati #20 „Lishma“)

…Onda, posle svih postupaka i lekova, može se ozbiljno moliti jer je video da mu sve njegove radnje nisu ništa pomogle. Tek tada on može da uputi iskrenu molitvu iz dna svog srca, a onda Stvoritelj čuje njegovu molitvu i daje mu dar Lišma.”

-- Baal HaSulam, Šamati #20 „Lišma“

„...Čovek ne može sam izaći iz kontrole samoprimanja, jer je priroda u kojoj je Stvoritelj stvorio čoveka, koju samo Stvoritelj sam može da promeni. Drugim rečima, pošto je stvorenim bićima dao želju da primaju, može im kasnije dati želju da daju.

Međutim, po pravilu „Nema svetlosti bez kli, nema punjenja bez nedostatka“, prvo treba da se dobije nedostatak. To jest, on mora da oseća da mu nedostaje ovaj kli koji se zove „želja za davanjem“. …

-- (Rabash, član 29. 1987)

…A glede osjećaja, nemoguće je osjećati bilo kakav manjak ako osoba ne zna što gubi time što nema Kli nazvan 'želja za davanjem.' Iz tog razloga, čovjek mora introspektirati na ono što ga sprečava da ima želju za davanjem.

U mjeri gubitka, osjeća tugu i patnju. Kada ima stvarnu manjak, što znači kada može moliti Stvoritelja iz dubine srca zbog nedostatka snage da može raditi za dobrobit Stvoritelja, tada, kada ima Kli, što znači stvarnu manjak, to je vrijeme kada mu se molitva uslišava i dobiva pomoć odozgo. Kao što su naši mudraci rekli, 'Tko dolazi da se pročisti, pomaže mu se.'

-- Rabash, članak 29, 1987

„U molitvi postoje tri uslova:

Verujući da ga On može spasiti. Iako je u najgorem stanju od svih svojih vršnjaka (prijatelja), ipak: „Hoće li Gospodnja ruka biti prekratka da ga spase?“ Ako nije tako, onda „vlasnik ne može spasiti svoje posude“.

On više nema izbora jer je već učinio sve što je mogao, ali nije video lek za svoju nevolju...

 (Baal HaSulam, Šamati #209 „Tri uslova u molitvi“)

    ..3. Ako mu ne pomogne, bolje će mu biti mrtav nego živ. Molitva znači „izgubljena u srcu“. Što se više gubi, toliko je i mera njegove molitve. Jasno, onaj kome nedostaje luksuz nije kao onaj koji je osuđen na smrt, a nedostaje samo pogubljenje, a on je već vezan gvozdenim lancima, i stoji i moli se za život. On se sigurno neće odmoriti ili spavati, niti će se ni na trenutak odvratiti od molitve za svoj život.”

-- Baal HaSulam, Shamati #209 „Tri uslova u molitvi“