Lekcija 13. Od razbijanja do ispravka

Slajd 2

Slajd 3

Slajd 4

Slajd 5

„Moramo znati da se sve duše protežu iz duše Adama HaRišona, jer nakon što je sagriješio grijehom Drveta spoznaje, njegova se duša podijelila na 600.000 duša. To znači da se jedno svjetlo koje je Adam HaRišon imao, a koje Zohar naziva Zihara Ila’a [viši sjaj], koje je imao u Rajskom vrtu odjednom, raširilo na brojne dijelove.“

— RABASH, članak br. 10 (1984),
„Koji stupanj čovjek treba postići da se više ne mora reinkarnirati?“

Slajdovi 6–7

„…Shvaćamo da je vječna duša života, koju je Stvoritelj udahnuo u njegove nosnice, samo za potrebe Adama HaRišona, napustila zbog grijeha Drveta spoznaje. Ona je zadobila novi oblik, nazvan ‘Znoj života’, što znači da se opće podijelilo na bezbrojne dijelove, sitne kapljice, podijeljene između Adama HaRišona i svih njegovih potomaka do kraja vremena.

Iz toga slijedi da u djelima Stvoritelja nema nikakvih promjena, već se ovdje radi o dodatnom obliku. Ovo opće svjetlo života, koje je bilo sadržano u nosnicama Adama HaRišona, proširilo se u dugi lanac, okrećući se na kotaču promjene oblika u mnogim tijelima, tijelo za tijelom, sve do potrebnog kraja ispravka.“

— Baal HaSulam, Uvod u knjigu „Panim Meirot u-Masbirot“, str. 22

Slajd 8

„Na primjer, kralj je želio poslati veliku količinu zlatnih kovanica svom sinu u prekomorsku zemlju, ali svi ljudi u njegovoj zemlji bili su lopovi i varalice, i nije imao nijednog vjernog glasnika. Što je učinio? Podijelio je, razbio sve kovanice u sitni novac i poslao ih preko mnogih glasnika, tako da užitak krađe ne bi bio vrijedan narušavanja slave kraljevstva.“

— RABASH, članak br. 10 (1984),
„Koji stupanj čovjek treba postići da se više ne mora reinkarnirati?“

Slajd 9

„…Uistinu postoji samo jedna duša na svijetu… Ta ista duša postoji potpuna u svakome pojedinačno, kao u Adamu HaRišonu, budući da je duhovno nedjeljivo i ne može se rezati — što je svojstvo tjelesnih stvari. Naprotiv, reći da postoji 600.000 duša i iskri duša izgleda kao da su podijeljene snagom tijela svakog čovjeka.“

— Baal HaSulam, „600.000 duša“

Slajd 10

„…Cjelina se nalazi u svakom pojedinačnom elementu, jer će se na kraju sve duše ujediniti u jedno razlučivanje, vraćajući se svom duhovnom korijenu.“

— Baal HaSulam, „600.000 duša“

Slajd 11

„Mnoga djelovanja izlaze iz svakog stvorenog bića i na kraju će se međusobno ujediniti dok doslovno ne postanu jedno djelovanje. Ovo ujedinjenje dolazi u svakom stvorenju i njegovim djelovanjima. …Stoga, nakon što se sva djelovanja stvorenja ujedine u jedno djelovanje, […], nakon toga sve duše na svijetu moraju se ujediniti i stopiti u jednu dušu, istinski jednu, koja izlazi iz svih duša i one doista postaju jedno, kao na početku stvaranja, kada je stvoren samo jedan čovjek [Adam].“

— Baal HaSulam, „Čovjekova djelovanja i taktike“

Slajdovi 12–13

„Svi svjetovi, gornji i donji, i sve što je u njima, stvoreni su samo radi čovjeka. […] U početku su bili ograničeni i spuštali se stupanj po stupanj i svijet po svijet, sve do našeg materijalnog svijeta, kako bi se duša dovela u tijelo ovoga svijeta, koje je u potpunosti u primanju, a ne u davanju […]. U tom stanju čovjek se smatra potpunom suprotnošću Njemu, i nema veće udaljenosti od ove…

Nakon toga, kroz dušu koja se oblači u čovjeka, on se bavi Torom i Micvot. Postupno i polako, odozdo prema gore, postiže isti oblik davanja kao njegov Stvoritelj, kroz sva ona svojstva koja su se spuštala odozgo prema dolje, a koja su samo stupnjevi i mjere u obliku želje za davanjem. […] Na kraju, čovjek biva nagrađen time da u potpunosti daje i ne prima ništa za sebe. U tom trenutku on se dovršava istinskim prianjanjem (Dvekut) s Njim, jer je čovjek stvoren samo radi toga.“

— Baal HaSulam, „Uvod u Predgovor mudrosti Kabale“, točka 9

Slajd 14

„Onaj tko želi okusiti dobar okus u životu treba obratiti pažnju na svoju točku u srcu. Svaki čovjek ima točku u srcu, samo ona ne svijetli. Naprotiv, ona je poput crne točke. Točka u srcu je razlučivanje Nefeš [duše] svetosti (Keduša), čija je priroda posuda davanja. Međutim, ona je u stanju Šehine u prašini, što znači da je čovjek smatra ničim. Umjesto toga, njemu je ona važna poput prašine.“

— RABASH, članak br. 34, TANTA [Taamim, Nekudot, Tagin, Otiot]