Lekcija 4: Percepcija stvarnosti
Propitujemo je li naša percepcija jedina stvarnost. Lekcija istražuje zašto je kabala poznata kao 'skrivena mudrost' i otkriva dodatne slojeve stvarnosti. Naučite razlike u percepciji životinja, običnih ljudi i kabalista. Pogledajte kako su znanstvena postignuća promijenila naše poimanje stvarnosti. Otkrijte skriveni zakon 'namjere' u kabali i shvatite 'zakon jednakosti forme'.
- Je li stvarnost koju percipiramo kroz naših pet osjetila jedina stvarnost koja postoji? Zašto se mudrost kabale naziva 'skrivenom mudrošću'? Postoje li dodatni slojevi stvarnosti?
- U čemu se razlikuju percepcija životinja, običnih ljudi i kabalista?
- Pregled razvoja: Kako se ljudska percepcija stvarnosti promijenila u svjetlu znanstvenog razvoja?
- Skriveni zakon u mudrosti kabale - "namjera".
- Što je "zakon jednakosti forme"?
Želja za primanjem je unutarnji softver koji upravlja mehanizmom naše "percepcije stvarnosti". Vidimo ono što želimo vidjeti. Kako bismo percipirali duovnu stvarnost, moramo promijeniti softver prema kojem percipiramo stavrnost, tj., želju za primanjem.
Prema "zakonu jednakosti forme", da bismo percipirali duhovnu stvarnost, moramo unutar želje za primanje razviti osjetljivost na duhovnost, namjeru za davanjem.
Istraživačima prirode znano je da nitko ne može napraviti i najmanji pokret bez motiva, bez nekakve koristi za sebe.
Primjerice, kad čovjek pomjeri ruku sa stolice na stol, to je zato što misli da će mu stavljanjem ruke na stol biti ugodnije, da će više uživati u tom položaju. Da nije tako mislio, ostavio bi ruku na stolici i nikada je ne bi pomaknuo.
(Baal HaSulam, članak „Mir“)
Uzmimo za primjer naše osjetilo vida: oko sebe vidimo prostran svijet, čudesno ispunjen. No zapravo, sve to vidimo samo unutar sebe. Drugim riječima, postoji nešto poput fotografskog stroja u našem mozgu, koji prikazuje sve što se događa u nama, a ne izvan nas.
(Baal HaSulam, Predgovor za Knjigu Zohar, pismo 34)
Ondje, u našem mozgu, On je za nas načinio vrstu ogledala koje preokreće sve što vidimo tako da to vidimo izvan svog mozga, ispred svojih lica.
(Baal HaSulam, Predgovor za Knjigu Zohar, pismo 34)
Sve je Božansko, iznad vremena, mjesta i promjene. Sve te razine i ispravci koje razlikujemo u Božanskom samo su razne skrivenosti i zakloni prema nižima (...) Slično tome, sve imaginarne slike vremena, mjesta i djelovanja samo su različiti zakloni Njegova Božanstva koji se takvima čine nižima. Kao što čovjek nije pogođen niti se mijenja zbog zaklona kojima se pokriva, i samo njegovi prijatelji osjećaju posljedice njegova nestajanja ili pojavljivanja, tako se i Njegovo Božanstvo ne mijenja niti je pogođeno ičime na tim stupnjevima i korekcijama u nazivima i vremenu, mjestu i promjenama u djelovanju koje niži razlučuju u Njegovim zaklonima.
(Zohar za sve, Nasso, „Sveta Idra Raba“, st. 299)
"Poput crva koji je rođen u rotkvici. Živi ondje i misli da je Stvoriteljev svijet gorak, mračan i malen poput rotkvice u kojoj je rođen. No čim probije koru rotkvice i izviri van, u čudu izjavi: 'Mislio dam da je čitav svijet poput rotkvice u kojoj sam rođen, a sad vidim veličanstven, prekrasan i čudesan svijet pred sobom!' Isto je i s onima koji su uronjeni u klipa (ljusku) volje za primanjem s kojom su rođeni (...) (Da pokušaju) probiti klipa (ljusku) volje za primanjem s kojom su rođeni, i preuzmu volju za davanjem, oči bi im se ubrzo otvorile da vide i postignu sve razine mudrosti, inteligencije i jasnog uma koji su priređeni za njih u duhovnim svjetovima."
(Baal HaSulam, Uvod u knjigu Zohar)
