Lekcija #25. Kroz uspone i padove prema novom koraku na putu

Odabrani citati iz izvora

1. RABASH, članak br. 34 (1988), "Što su dan i noć u radu?"

Čovjek treba znati da mora osjetiti što je tama, inače neće moći uživati u svjetlosti, jer u svemu u čemu čovjek želi okusiti bilo kakav okus, kako bi znao vrijedi li to koristiti, mora naučiti jedno iz drugoga, kao što je pisano: ‘kao što svjetlost proizlazi iz tame.’ Isto tako, osoba ne može uživati u odmoru ako ne zna što je umor.

Zbog toga čovjek mora proći kroz proces uspona i padova. Međutim, ne smije se dati impresionirati padovima. Umjesto toga, treba se truditi da ne pobjegne iz bitke. Iz tog razloga, iako tijekom rada mora znati da su to dvije odvojene stvari, na kraju rada vidi da su svjetlost i tama poput dviju nogu koje čovjeka vode prema cilju.

2. RABASH, članak br. 22 (1989), "Zašto se četiri pitanja postavljaju baš na noć Pashe?"

Ne znamo kako cijeniti uspon. To jest, ne razumijemo vrijednost ijednog jedinog trenutka u kojem imamo snagu vjerovati u Stvoritelja i osjetiti nešto Njegove veličine. U stanju uspona, želimo se poništiti pred Njim bez ikakvog razloga, poput svjetlosti svijeće pred svjetlošću baklje. Naravno, ne možemo uživati u činjenici da nas je Stvoritelj približio i dao nam neku blizinu, iz koje bismo trebali crpiti radost i ushićenje koje bi nam to trebalo donijeti. Ali budući da nemamo važnost da to cijenimo, možemo uživati samo u mjeri u kojoj osjećamo važnost (…).

Zato su nam dani padovi: kako bismo mogli naučiti važnost uspona, kao što je napisano: ‘kao što svjetlost proizalzi iz tame.’ Upravo kroz padove čovjek može spoznati vrijdnost uspona.

3. RABASH, članak br. 6 (1989), "Što znači iznad razuma u radu?"

Tijekom rada čovjek treba reći: ‘Ako ja nisam za sebe, tko će biti za mene?’ U tom trenutku, za vrijeme rada, čovjek misli da sam stvara uspone i padove, da je ratnik, nazvan Tzava – ‘snažan čovjek’. No kasnije, kada bude otkupljen, dolazi do spoznaje da je Gospodin nad vojskama, Tzvaot – da je Stvoritelj taj koji je prouzročio sve uspone i padove koje je prošao.

Drugim riječima, čak i padovi dolaze od Stvoritelja. Pojedinac ne prolazi kroz toliko uspona i padova bez razloga. Umjesto toga, Stvoritelj uzrokuje sve te ‘izlaske’. Možemo protumačiti ‘izlazak’ kao ‘izlazak iz Kedushe (svetosti)’, a Ba (dolazak) kao ‘ulazak u Kedushu’. Stvoritelj čini sve.

4. Baal HaSulam, Shamati, Članak br. 172, "Pitanje prepreka i odgoda”

Sve prevencije i odgode koje se pojavljuju pred našim očima samo su oblik približavanja – Stvoritelj nas želi približiti, i sve te prevencije donose nam samo zbližavanje, jer bez njih ne bismo imali nikakvu mogućnost približiti Mu se. To je zato što, prirodno, nema veće udaljenosti: mi smo sazdani od čiste materije, dok je Stvoritelj uzvišen iznad svega. Tek kada se čovjek počne približavati, počinje osjećati udaljenost između sebe i Njega. A svaka prepreka koju nadvlada približava mu put.

5. RABASH, članak br. 6 (1990), "Kad se treba koristiti ponos u radu?"

Čovjek treba obratiti pažnju na to i vjerovati da se Stvoritelj brine za njega i predvodi ga putem koji vodi do Kraljeve palače. Iz toga slijedi da treba biti radostan što ga Stvoritelj nadgleda i daje mu i padove. To jest, čovjek treba vjerovati – koliko god to može shvatiti – da mu Stvoritelj daje uspone, jer čovjek sigurno ne može reći da sam sebi daje uspone, već da ga Stvoritelj želi približiti, i zato mu daje uspone.