Lekcija #24 - Priprema za Svetski kongres Kabbale "Povezivanje s Nema Ništa Osim Njega" - maj 2025.
Lekcija #24 - Priprema za Svetski Kongres Kabale "Povezivanje s Nema Ništa Osim Njega" - MAJ 2025
Odabrani Izdvodi iz Izvora
Lekcija #2: Verovanje da je Stvoritelj Dobar i Čini Dobro
1. Iz - Baal HaSulam, Šamati, Članak br. 34, "Prednost Zemlje":
"Poznato je iz knjiga i od autora da je Stvoritelj dobročinitelj. To znači da se Njegovo vođenje pojavljuje nižima kao dobro i činjenje dobra, i to je ono u što moramo verovati.
Stoga, kada neko ispituje ponašanje sveta i počne ispitivati sebe ili druge, kako pate pod Providnošću umesto da uživaju, kako i dolikuje Njegovom Imenu—Dobar Koji Čini Dobro—u tom stanju, teško mu je reći da Providnost postupa na način dobra i čini dobro i daje im obilje.
Međutim, moramo znati da u tom stanju, kada ne mogu reći da Stvoritelj daje samo dobro, smatraju se zlim jer patnja ih tera da osuđuju svog Stvoritelja. Samo kada vide da im Stvoritelj daje užitke, opravdavaju Stvoritelja. Kao što su rekli naši mudraci: “Ko je pravednik? Onaj koji opravdava svog Stvoritelja,” što znači onaj koji kaže da Stvoritelj vodi svet na način pravednosti."
2. Iz - RABAŠ, Članak br. 44 (1990), "Što je Opcioni Rat, u radu - 2?":
"Čovek mora verovati da je ovu skrivenost, gde čovek ne oseća da postoji Kralj sveta, Stvoritelj učinio, i to se naziva “korekcija Tzimtzuma [ograničenje].” Međutim, čovek mora verovati i uložiti velike napore dok ne oseti u svojim organima da je Stvoritelj vođa sveta. I ne samo vođa! Radije, čovek mora verovati da je Njegovo vođenje u načinu dobrog i činjenja dobrog. Čovek mora učiniti sve što može kako bi to postigao."
Lekcija #3: Ako Nisam za Sebe, Ko Je Za Mene?
3. Iz - Baal HaSulam, Pismo br. 16:
"...Pre nego što učini micvu [zapovest], osoba ne smije razmatrati privatnu Providnost uopšte. Naprotiv, trebao bi reći: “Ako nisam za sebe, ko je za mene?” Ali nakon činjenice, mora ponovno razmotriti i verovati da to nije bilo “Mojom moći i snagom moje ruke” što sam učinio micvu, nego samo snagom Stvoritelja, koji je tako smislio o meni unapred, i tako sam morao učiniti.
Isto je i u svetovnim stvarima jer su duhovnost i telesnost jednaki. Stoga, pre nego što neko krene zaraditi svoj svakodnevni hleb, trebao bi ukloniti svoje misli s privatne Providnosti i reći, “Ako nisam za sebe, ko je?” Trebao bi primeniti sve taktike koje se koriste u telesnosti kako bi zaradio za život kao i drugi.
Ali uveče, kada se vrati kući sa svojom zaradom, nikada ne sme misliti da je ovaj profit zaradio svojim inovacijama. Radije, čak i da je celi dan ostao u podrumu svoje kuće, ipak bi zaradio svoju platu, jer je Stvoritelj tako predvideo za njega unapred, i tako je moralo biti.
Iako stvari na površini izgledaju suprotno, i nerazumne su, čovjek mora verovati da je tako Stvoritelj odredio za njega u svom zakonu, od autora i iz knjiga.
To je značenje ujedinjenja HaVaYaH Elokim [Bog]. HaVaYaH znači privatna Providnost, gde je Stvoritelj sve, i ne treba mu stanara materijalnih kuća da mu pomognu. Elokim u Gematriji je HaTeva [priroda], gde se čovek ponaša prema prirodi koju je On uložio u sisteme materijalnog neba i zemlje, i on poštuje ta pravila kao i ostala materijalna bića. Ipak, takođe veruje u HaVaYaH, što znači u privatnu Providnost.
Time ih ujedinjuje jedno s drugim, i “postali su kao jedno u njegovoj ruci.” Na taj način donosi veliko zadovoljstvo svom Stvoritelju i donosi svetlost u sve svetove..."
4. Iz: Baal HaSulam, Šamati, Članak br. 217, "Ako Nisam za Sebe, ko Je za Mene?":
“Ako nisam za sebe ko je za mene, a kada sam za sebe, šta sam?” Ovo je inherentna kontradikcija. Stvar je u tome da osoba treba raditi sav svoj rad na način “Ako nisam za sebe, ko je za mene,” da ga niko ne može spasiti, nego “tvojim ustima i tvojim srcem da to učini,” to jest, raspoznavanje nagrade i kazne. Međutim, za sebe, privatno, osoba bi trebala znati da “kada sam za sebe, šta sam?” To znači da je sve u privatnoj Providnosti i niko ne može ništa učiniti.
Ako kažete da ako je sve u privatnoj Providnosti, zašto postoji pitanje rada u obliku “Ako nisam za sebe, ko je za mene?” Ipak, kroz rad u obliku “Ako nisam za sebe, ko je za mene,” neko je nagrađen privatnom Providnošću, što znači da je postiže. Dakle, sve sledi put korekcije, i distribucija dodane ljubaznosti, zvane “deca Stvoriteljeva,” nije otkrivena osim ako joj ne prethodi rad u obliku “Ako nisam za sebe, ko je za mene.”
5. Iz: RABAŠ, Članak br. 18 (1986), "Ko Uzrokuje Molitvu":
Čovek ne smije reći: “Čekam da mi Stvoritelj da buđenje odozgo, i onda ću biti sposoban raditi u radu svetosti.” Baal HaSulam je rekao da u pogledu budućnosti, osoba mora verovati u nagradu i kaznu, što znači da mora reći (Avot, Poglavlje 1), “Ako nisam za sebe ko je za mene, a kada sam za sebe, šta sam ja, i ako ne sada, kada?”
Dakle, čovek ne sme čekati niti trenutak. Umesto toga, trebao bi reći, “Ako ne sada, kada?” I ne sme čekati na bolji trenutak, kako “Onda ću ustati i raditi rad svetosti.” Radije, kao što su rekli naši mudraci (Avot, Poglavlje 2), “Ne reci, ‘Učiću kad budem imao vremena,’ jer nećeš imati vremena.”
Tekstovi Video Klipova
Klip #... – "Ako Nisam za Sebe, Ko Je za Mene?"
Rav: Ne znamo što je duhovnost, šta znači biti iznad vlastitog uma i srca. Ne znam šta je kvaliteta davanja, što je vera. To je nešto što ne mogu shvatiti — nije unutar mene. Ne mogu videti taj rezultat ili fenomen izvan sebe, nigde, jer sve što opažam, opažam kroz svoju volju za primanjem.
I tako, samo se davanje postavlja kao problem. Ne znam šta je pravo davanje. Čak i kada dajem, još uvijek primam — ja primam. Ne sudimo to po obliku davanja nečega nekome, jer u istini primam — ja uvijek primam. Šta god vidim ili ne vidim, kakva god radnja bila, vrsta, kontekst — to je uvek primanje za mene, za mene, za mene. Kada gledam nešto, kada vidim nešto — kako mogu dobiti, kako mogu uspjeti, uživati, biti ispunjen — to je pristup volje za primanjem koja živi u meni i pokreće sve što radim. I svesno i nesvesno. Moje srce koje kuca, moje telo koje se održava, ćelije, organi — sve deluje iz želje za primanjem, neprestano primanjem.
Dakle, evo problema: kako postižemo kvalitet davanja, koji je suprotan?
Kaže se: Imate deo koji se zove “Ako nisam za sebe, ko je za mene?” — i taj deo, morate uraditi. To uključuje radnje kako bi se približili drugima, izgradili grupu, izgradili desetku i uticali jedni na druge što je više moguće.
Drugi deo — daje Stvoritelj.