Lekcija # 22: Napredovanje kroz Veličinu Cilja

Odabrani Izvodi iz Izvora

1. RABASH, Članak 1 (1984), "Svrha Društva – 2"

Budući da je čovek stvoren s Kli zvanim "ljubav prema sebi", gde ne vidi da čin donosi sebi korist, nema motivacije da čini ni najmanju kretnju. I bez poništavanja ljubavi prema sebi, nemoguće je postići Dvekut [prijanjanje)] s Tvorcem, što znači jednakost forme.

I budući da je to protiv naše prirode, trebamo društvo koje će oblikovati veliku snagu kako bismo mogli zajedno raditi na poništavanju volje za primanjem, nazvane "zlo", jer ona sprečava postizanje cilja za koji je čovek stvoren.

2. Rabash, Članak 24. "Glavna Stvar Koju Trebamo"

Glavna stvar koju trebamo, a za koju nemamo goriva za rad, je to što nam nedostaje važnost cilja. To jest, ne znamo kako ceniti našu službu kako bismo znali kome udjeljujemo. Takođe, nedostaje nam svest o veličini Tvorca, kako bismo znali koliko smo sretni što imamo privilegiju da služimo Kralju, jer nemamo ništa sa čime bismo mogli razumeti Njegovu veličinu.

U rečima The Zohar, to se naziva “Shechina [Božansko] u prašini,” što znači da nam je darivanje Njemu jednako važno kao prašina. Prirodno, nemamo goriva da radimo, jer bez zadovoljstva, nema energije za rad.

3. Rabash, Članak 4 (1984) "Neka Svako Pomogne Svom Prijatelju"

Moramo razumeti kako neko može pomoći svom prijatelju. Da li je ovo pitanje posebno kada postoje bogati i siromašni, mudri i budale, slabi i jaki? Ali kada su svi bogati, pametni ili jaki, itd., kako neko može pomoći drugome?

Vidimo da postoji jedna stvar koja je zajednička svima—raspoloženje. Rečeno je, “Brigu u srcu, neka o tome govori s drugima.” To je zato što, što se tiče dobrog raspoloženja, ni bogatstvo ni učenost ne mogu biti od pomoći.

Umesto toga, jedna osoba može pomoći drugoj tako što vidi da je prijatelj nizak. Napisano je, “Niko ne može sam sebe izbaviti iz zatvora.” Umesto toga, prijatelj može podići njegov duh.

To znači da prijatelj podiže njega iz njegovog stanja u stanje živosti. Tada, počinje ponovno sticati snagu i samopouzdanje života i bogatstva, i počinje kao da mu je cilj sada blizu.

Ispada da svako treba biti pažljiv i misliti kako može pomoći svom prijatelju da podigne njegov duh, jer u pitanju duhova, svako može pronaći potrebitu tačku u prijatelju koju može popuniti.

4. RABASH, Pismo 24

Uvijek moraš biti na straži, ceo dan i celu noć, kada osećaš stanje dana ili osećaš stanje noći.

Kažemo Tvorcu, “Tvoje je dan, i Tvoje je takođe noć.” Tako i noć, tama noći, dolazi od Tvorca i za čovekovu korist, kao što je napisano, “Dan za dan izgovara reč, i noć za noć izražava znanje.”

Sledi da moraš probuditi srce prijatelja dok plamen ne poraste sam od sebe […]. Time, bit ćeš nagrađen probuđenjem ljubavi Tvorca prema nama.

5. RABASH, Članak Br. 30 (1988), “Na šta Obratiti Pažnju u Skupu Prijatelja“

Svatko treba pokušati uneti u društvo duh života i nade, i uliti energiju u društvo. Tako će svaki od prijatelja moći sam sebi reći, “Sada počinjem s čistim listom u radu.” Drugim rečima, pre nego što je došao u društvo, bio je razočaran napretkom u radu Tvorca, ali sada ga je društvo ispunilo životom i nadom.

Tako je kroz društvo stekao sigurnost i snagu da prevaziđe jer sada oseća da može postići cjelovitost. I sve njegove misli—da je bio suočen s visokom planinom koja se ne može osvojiti, i da su to bile zaista zastrašujuće prepreke—sada oseća da su ništa. A sve je to dobio od moći društva jer je svako pojedinačno pokušao usaditi duh ohrabrenja i prisustvo nove atmosfere u društvu.

6. RABASH, Članak Br. 17 (1986), "Dnevni Red Skupa-2"

Cijeli temelj na kojem možemo primiti zadovoljstvo i užitak, a koji nam je dozvoljeno uživati—i čak je obavezno—je uživati u činu darivanja. Tako postoji jedna točka na kojoj bismo trebali raditi—cijenjenje duhovnosti. To je izraženo u obraćanju pažnje na koga se obraćam, s kim razgovaram, čije zapovijedi ispunjavam, i čije zakone učim, što znači u traženju saveta oko toga kako cijeniti Onoga koji daje Toru.

I pre nego što neko sam dobije neku osvetljenost odozgo, treba potražiti sličnomišljenike koji takođe nastoje povećati važnost svakog kontakta s Tvorcem na bilo koji način. I kada mnogi ljudi to podrže, svatko može dobiti pomoć od svog prijatelja.

7. RABASH, Članak 30 (1988), „Što tražiti u skupu prijatelja“

Prijatelji bi prvenstveno trebali razgovarati zajedno o veličini Stvoritelja, jer prema veličini Stvoritelja koju netko pretpostavlja, u toj se mjeri prirodno poništava pred Stvoriteljem. Kao što vidimo u prirodi, manji se poništava pred većim, i to nema veze s duhovnošću. Umjesto toga, ovo ponašanje vrijedi čak i među svjetovnim ljudima.

Drugim riječima, Stvoritelj je tako stvorio prirodu. Tako razgovori prijatelja o veličini Stvoritelja bude želju i čežnju da se ponište pred Stvoriteljem, jer počinju osjećati čežnju i želju za vezom sa Stvoriteljem.

8. Baal HaSulam, „Spisi posljednje generacije“

U svakoj osobi, čak i svjetovnoj, postoji nepoznata iskra koja zahtijeva sjedinjenje sa Stvoriteljem. Kada se ponekad probudi, budi čovjeka da spozna Stvoritelja ili da Ga poriče, što je jedno te isto…

Ako netko uspije zadovoljiti tu želju u toj osobi, ona će pristati na sve. Na to treba dodati i besmrtnost duše, nagradu u budućem svijetu, slavu pojedinca i slavu naroda, što znači da će čovjek postati ponos naroda.