Veličina učitelja u mudrosti kabale  

Lekcija br. 14

Ako tisuću slijepih ljudi ide u koloni putem, i među njima postoji barem jedan vođa koji vidi, oni su sigurni da će ići pravim putem i neće upasti u jame i prepreke, jer slijede onoga koji vidi i vodi ih. Ali ako tog čovjeka nema, sigurno će se spoticati o svaku zapreku na putu i svi će pasti u jamu.

(Baal HaSulam, Uvod u Knjigu Zohar, t. 57)

...Oni kojima se oči nisu otvorile za pogled na nebesa i koji nisu stekli vještinu povezivanja grana ovoga svijeta s njihovim korijenima u višim svjetovima, slični su slijepcima koji pipaju po zidovima. Oni neće razumjeti pravo značenje ni jedne jedine riječi, jer je svaka riječ ime jedne grane koja je povezana sa svojim korijenom.
Samo ako dobiju tumačenje od istinskog mudraca koji se posveti objašnjavanju stvari u govornom jeziku, što je nužno kao prevođenje s jednog jezika na drugi — to jest s jezika grana na govorni jezik — samo tada on može objasniti duhovni pojam kakav jest.

(Baal HaSulam, „Studij Deset Sefirot“, svezak 1, dio 1, Unutarnje promatranje)

...Čovjek ima slobodu otići na mjesto gdje postoje pravednici. Može prihvatiti njihovu vlast i tada će primiti sve snage koje mu nedostaju po prirodi njegovih vlastitih svojstava. On će ih primiti od pravednika. U tome je korist toga što je „zasađene ih u svakom naraštaju“, kako bi svaka generacija imala kome se obratiti, uz koga prionuti i od koga primiti snagu potrebnu da se uzdigne do stupnja pravednika. Tako i oni kasnije postaju pravednici.

(Baal HaSulam, Šamati, članak br. 99)

...Kad čovjek čuje riječi Tore od svog učitelja, odmah se slaže s učiteljem i odlučuje slijediti riječi svog učitelja svim srcem i dušom. Ali poslije, kad izađe u svijet, vidi, poželi i zarazi se mnoštvom želja koje lutaju svijetom. [...] One ga pokore, on se izmiješa s njihovim željama [...]. Nema izbora; prisiljen je misliti, željeti, žudjeti i tražiti sve ono što većina traži. Tada on bira njihove strane misli i njihove odvratne požude i želje [...].

Umjesto toga, tada postoji samo jedan savjet: prionuti uz svog učitelja i uz knjige. [...] Samo se prianjanjem uz njih može promijeniti njegova misao i volja na bolje. Međutim, pametni argumenti mu neće pomoći promijeniti misao, već samo lijek Dvekut [prijanjanja/adhezije]...

(Baal HaSulam, Šamati, članak br. 25, „Stvari koje dolaze iz srca“)

Čovjek se mora pouzdati u mišljenje svog rava i vjerovati onome što mu rav kaže. To znači da treba ići kako mu je rav rekao da ide.
I premda vidi mnoge argumente i mnoga učenja koja se ne slažu s mišljenjem njegova rava, ipak treba vjerovati mišljenju svog rava.

(Baal HaSulam, Šamati, članak br. 40, „Što je mjera vjere u rava?“)

Pravednik svojom pravednošću usađuje svoje dobre želje i misli u druge, kako bi i oni imali dobru želju prionuti uz Stvoritelja svim srcem. Usadivši želju u druge, to se već smatra djelom, jer se u drugima ostvarilo djelo od želje koju on ima. To je značenje stiha: „Otvaraš ruku svoju i sitiš sve živo po volji,“ jer pravednik privlači obilje svjetova i svakome čovjeku. A kako to čini? Tako što usađuje svoju želju u druge. Ispada da su svi postali pravednici preko njega. Time on može na njih privući veliko obilje jer pravednik je onaj koji kao da otvara svoje ruke Stvoritelju kako bi darovao svijetu. A čime otvara? Stih tumači: „i činiš sitim sve živo po volji,“ time što svakome ugađa željom da ljubi Stvoritelja.

(Rabbi Elimeleh iz Lizenska, Noam Elimeleh [Ugoda Elimelehova])

Zapisano je: „Sanhedrin je bio kao polukrug, kako bi se mogli međusobno vidjeti“, jer je ljubav prije svega u tome da su se gledali. Nisu mogli podnijeti da se ne vide, jer kad se vide, primaju jedni od drugih. To je značenje riječi naših mudraca: „Ili društvo ili smrt.“

(Rabbi Nachman iz Breslova, Likutej Halachot)