1. RABASH, Članak br. 17 (1986), "Dnevni red okupljanja – 2"
Prema onome što je napisano: "U mnoštvu ljudi je Kraljeva slava", slijedi da što je veći broj kolektiva, to je učinkovitija moć kolektiva. Drugim riječima, oni stvaraju snažniju atmosferu veličine i važnosti Stvoritelja. U to vrijeme, tijelo svake osobe osjeća da sve što želi učiniti za svetost—što znači darovati Stvoritelju—doživljava kao veliku sreću, kao privilegiju da bude među ljudima koji su nagrađeni služenjem Kralju. U to vrijeme, svaka mala stvar koju radi ispunjava ga radošću i zadovoljstvom jer sada ima nešto čime može služiti Kralju.

2. Baal HaSulam, Shamati, Članak br. 225, "Podizanje Sebe"
Nije moguće podići se iznad vlastitog kruga. Stoga, čovjek se mora hraniti iz svog okruženja, i nema drugog načina osim kroz Toru i puno rada. Prema tome, ako izabere dobru okolinu, štedi vrijeme i trud jer se povodi za okolinom.

3. Baal HaSulam, "Sloboda"
Postoji sloboda volje da se na početku odabere takva okolina, takve knjige i takvi vodiči koji mu prenose dobre ideje. Ako to ne učini, nego je voljan ući u bilo kakvu okolinu koje se pojavi pred njim i čitati bilo koju knjigu koja mu padne u ruke, sigurno će pasti u lošu okolinu ili gubiti vrijeme na beskorisne knjige, kojih ima mnogo i koje su lakše dostupne. Posljedično, bit će prisiljen na pogrešne ideje koji ga vode do grijeha i osuđivanja. Sigurno će biti kažnjen, ne zbog svojih zlih misli ili djela, u kojima nema izbora, već zato što nije odabrao dobru okolinu, jer u tome definitivno postoji izbor.

Stoga, onaj tko nastoji stalno odabrati bolju okolinu zaslužuje pohvalu i nagradu. No ni ovdje to nije zbog svojih dobrih misli ili djela, koji dolaze do njega bez njegova izbora, nego zbog truda da stekne dobru okolinu, koja mu donosi te dobre misli i djela. Kao što je rabin Yehoshua Ben Perachya rekao, "Napravi sebi rava i kupi si prijatelja."

4. Likutey Halachot [Različita pravila], "Pravila sinagoge", Pravilo prvo
Uspon duše i njezina potpuna cjelovitost prvenstveno je kad se sve duše spajaju i postaju jedno, jer tada se uzdižu u Kedushu [svetost], budući da je Kedusha jedno. Stoga, molitva, koja se smatra dušom, prvenstveno ovisi o jedinstvu duša. [...] Zbog toga molitva prvenstveno treba biti u društvu, a ne samotna, kako bi se izbjeglo odvajanje i samoću, jer to je suprotno od Kedushe. Naprotiv, treba samo okupiti svetu zajednicu i postati jedno. To je molitva u društvu, kad se duše okupljaju i ujedinjuju, i to je potpuna molitva.

5. RABASH, Članak br. 17, Dio 2, 1984 "Dnevni red okupljanja"
Na početku okupljanja treba biti dnevni red. Svatko bi trebao što je više moguće govoriti o važnosti udruženja, opisujući dobrobit koje mu udruženje pruža i važne stvari za koje se nada dobiti od udruženja, a ne može ih sam steći, te kako u skladu s tim cijeni udruženje.

6. Baal HaSulam, Pismo br. 13
Trebaš znati da se u svakome iz grupe nalaze mnoge iskru svetosti. Kada okupite sve iskre svetosti na jednom mjestu, kao braća, s ljubavlju i prijateljstvom, sigurno ćeš imati vrlo visoku razinu svetosti neko vrijeme, od svjetlosti života.

7. RABASH, Članak br. 9 (1984), "Čovjek uvijek treba prodati grede svoje kuće"
Svaki od njih imao je iskru ljubavi prema drugima, ali iskra nije mogla zapaliti svjetlost ljubavi da zasja u svakome, pa su se dogovorili da će ujedinjenjem iskru pretvoriti u veliki plamen.

8. Maor VaShemesh, VaYechi
Bit okupljanja je da svaki bude u jedinstvu i da svi traže samo jedan cilj: naći Stvoritelja. U svakih deset je Shechina [Božanstvo]. Jasno je da ako ih ima više od deset, tada je veće otkrivenje Shechine. Stoga, svaki se treba okupiti s prijateljem i doći k njemu kako bi čuo od njega riječ o radu Stvoritelja, i kako naći Stvoritelja. Treba se poništiti pred svojim prijateljem, a prijatelj treba učiniti isto prema njemu, i tako trebaju činiti svi. Tada, kada je okupljanje s tom namjerom, "Više nego što tele želi sisati, krava želi dojiti", i Stvoritelj im pristupa i On je s njima.

9. Rabash, Članak br. 17, 1986 "Dnevni red okupljanja"

Prvo čovjek treba hvaliti važnost okupljanja, a zatim vidjeti što može steći iz te aktivnosti. Kao što su naši mudraci rekli: "Čovjek uvijek treba veličati Stvoritelja, a zatim moliti." Drugim riječima, početak okupljanja, odnosno početak rasprave, koji je početak okupljanja, trebao bi biti o hvali društva. Svaki član treba pokušati izložiti razloge i objašnjenja njihovih zasluga i važnosti. Trebaju iznositi samo pohvale društva.

Naposlijetku, hvalu trebaju izreći svi prijatelji. Zatim, trebaju reći: "Sada smo završili s prvom fazom okupljanja prijatelja, a započinje druga faza." Tada će svatko izložiti svoje mišljenje o akcijama koje možemo poduzeti kako bi svaki od nas mogao steći ljubav prema prijateljima, što svaka osoba može učiniti kako bi stekla ljubav u svom srcu prema svakome u društvu. A kada druga faza bude završena—prijedlozi o tome što se može učiniti u korist društva—započet će treća faza. To se odnosi na izvršenje odluka prijatelja o tome što bi trebalo učiniti.

10. Baal HaSulam, "Uvod u Učenje deset Sefirot", stavak 155

Kada se čovjek bavi ovom mudrošću i spominje imena svjetlosti i posuda koje su povezane s njegovom dušom, one mu odmah u određenoj mjeri zasjaju. Međutim, one mu svijetle bez toga da se odjenu u nutrinu njegove duše, jer mu nedostaju posude sposobne da ih prime. Ipak, sjaj koji prima iznova i iznova tijekom angažmana u učenju privlači na njega milost odozgo i obasipa ga obiljem svetosti i čistoće, što ga mnogo više približava postizanju cjelovitosti.

Baal HaSulam, Predgovor Mudrosti kabale

14)

Kako bi se stvorena bića spasila od ovog titanskog odvajanja, dogodilo se prvo ograničenje, koje je odvojilo četvrtu fazu od ostatka Partzufim [množina od Partzuf] Kedushe [Svetosti], tako da je ta velika mjera primanja ostala kao prazan prostor bez svjetlosti. Svi Partzufim Kedushe pojavili su se s masachom/zaslonom postavljenim u svojoj posudi Malchut, kako ne bi primili svjetlost u četvrtoj fazi. Tada, kada se viša svjetlost proširila i protegnula prema emaniranom biću, taj ju je zaslon odbacio. To se smatra udarcem između više svjetlosti i masacha, koji podiže odbijenu svjetlost odozdo prema gore, odjevajući deset Sefirota više svjetlosti.

Dio svjetlosti koji je odbijen i odgurnut naziva se odbijena svjetlost. Kada se odjene u višu svjetlost, postaje posuda za primanje više svjetlosti umjesto četvrte faze. Posuda Malchut zatim se proširila mjerom odbijene svjetlosti – odbijene svjetlosti koja se uzdigla i odjenula višusvjetlost odozdo prema gore, a zatim se proširila i odozgo prema dolje. Tako su se svjetlosti odjenule u posude unutar te odbijene svjetlosti.

Ovo je značenje Rosh [glave] i Guf [tijela] na svakoj razini. Spoj udarcem između više svjetlosti i masacha podiže odbijenu svjetlost odozdo prema gore i odijeva deset Sefirot više svjetlosti u obliku deset Sefirota Rosha, što su korijeni posuda, budući da tamo ne može postojati stvarno odijevanje.

Nakon toga, kada se Malchut proširi tom odbijenom svjetlošću odozgo prema dolje, odbijena svjetlost završava i postaje posuda za višu svjetlost. U tom trenutku dolazi do odijevanja svjetlosti u posude, a to se naziva Guf te razine, odnosno potpune posude.

15)

Tako su u Partzufima Kedushe nakon prvog ograničenja stvorene nove posude umjesto četvrte faze. One su nastale od odbijene svjetlosti koja je proizašla iz spoja/zivuga udarcem u zaslon/masach.

Treba razumjeti tu odbijenu svjetlost i kako je ona postala posuda za primanje, jer je u početku bila samo svjetlost koja je bila odbijena od primanja. Sada, međutim, služi suprotnoj ulozi od svoje izvorne suštine.

Objasnit ću to kroz alegoriju iz svakodnevnog života. Čovjekova priroda je da cijeni i uzdiže kvalitetu davanja, a da prezire i odbacuje primanje od prijatelja. Zato, kada netko dođe u kuću svog prijatelja, a ovaj ga pozove na obrok, gost će odbiti, čak i ako je jako gladan, jer mu se primanje poklona od prijatelja čini ponižavajućim.

Ipak, kada ga prijatelj dovoljno uporno moli, do te mjere da postane jasno da bi mu učinio veliku uslugu ako bi pojeo, on pristaje na obrok jer više ne osjeća da prima dar i da je prijatelj davatelj. Naprotiv, sada se on osjeća kao davatelj, jer time što prihvaća obrok, čini prijatelju uslugu.

Vidimo, dakle, da su i glad i apetit prirodne posude primanja koje su namijenjene za jelo, ali unatoč tome, ta osoba nije mogla okusiti ništa zbog srama. No, kako ga je prijatelj uporno molio, a on odbijao, u njemu su se počele formirati nove posude za jelo. Na kraju, kroz snagu prijateljevog nagovaranja i vlastitog odbijanja, nakupila se dovoljna mjera da se primanje preokrene u davanje.

Na kraju je shvatio da će, jedući, učiniti veliku uslugu svom prijatelju i donijeti mu veliko zadovoljstvo. U tom trenutku su se u njemu rodile nove posude primanja, kako bi prihvatio obrok svog prijatelja. Sada se smatra da je upravo njegova snaga odbijanja postala suštinska posuda u kojoj prima obrok, a ne glad i apetit, iako su oni zapravo prirodne posude primanja.

16)

Iz ove alegorije o dvojici prijatelja možemo razumjeti princip spoja udarcem i odbijene svjetlosti koja kroz to nastaje, a zatim postaje nova posuda primanja za višu svjetlost, umjesto četvrte faze.

Možemo usporediti višusvjetlost, koja udara u masach i želi se proširiti u četvrtu fazu, s prijateljevim nagovaranjem da pojedemo. Kao što on želi da njegov prijatelj primi obrok, tako i viša svjetlost teži proširenju prema primatelju.

A masach, koji udara svjetlost i odbija je, može se usporediti s prijateljevim odbijanjem i odbacivanjem obroka, jer on odbija tu uslugu.

Kao što ovdje vidimo da su upravo odbijanje i odbacivanje preobraženi u odgovarajuće posude za primanje obroka, možemo zamisliti da se odbijena svjetlost, koja nastaje udarcem u masach i odbijanjem više svjetlosti, pretvorila u novu posudu primanja za višu svjetlost, umjesto četvrte faze, koja je služila kao posuda primanja prije prvog ograničenja.

Međutim, to je uspostavljeno samo u Partzufima Kedushe u svijetu ABYA, a ne u Partzufima ljuski i u ovom svijetu, gdje se četvrta faza sama po sebi smatra posudom primanja. Zbog toga su oni odvojeni od više svjetlosti, jer ih nejednakost  forme u četvrtoj fazi odvaja.

Iz tog razloga, ljuske se smatraju zlima i mrtvima, jer su odvojene od Života svih života zbog svoje volje za primanjem, kako je objašnjeno u točki 13.