Prvi dio: Rabash, članak #4 (1984) "Pomogoše svakom od svojih prijatelja"

Pomogoše svakom od svojih prijatelja 

Članak 4, 1984.

Moramo razumjeti kako pojedinac može pomoći svojem prijatelju. Je li to kada postoje bogati i siromašni, mudri i budale, slabi i jaki? No kada su svi bogati, pametni i snažni itd., kako bi jedan mogao pomoći drugome?

Vidimo da postoji jedna stvar zajednička svima – duh. Rečeno je: „Briga u nečijem srcu, neka govori o njoj s drugima.“ To je zato što kad se radi o osjećaju duhovnoga uzdignuća, od pomoći nisu ni bogatstvo ni znanje.

Radije, riječ je o pojedincu koji može pomoći drugome uviđanjem da mu je prijatelj nisko. Pisano je „Nitko se sam ne izbavlja iz zatočeništva“. Radije, prijatelj je taj koji mu može uzdići duh.

To znači da ga prijatelj podiže iz njegova stanja u stanje životnosti. Tada počinje stjecati snagu i samopouzdanje života i bogatstva, i počinje kao da je njegov cilj sasvim blizu.

Ispostavlja se da svatko od nas mora obratiti pozornost i razmišljati kako može pomoći prijatelju da uzdigne svoj duh, jer glede nečijeg duha, svatko može pronaći mjesto potrebe u svojem prijatelju, koje može ispuniti.

Drugi dio: Baal HaSulam, Predgovor Mudrosti kabale st.15 -16

15) Dakle, nove su se posude stvorile u Partzufimima Kedushe umjesto faze četiri nakon prvog ograničenja. Stvorene su od odbijajuće svjetlosti od spajanja (zivuga) zbog udarca po zaslonu. Zaista, trebali bismo razumjeti tu odbijajuću svjetlost i kako je postala posuda za primanje, budući da je izvorno bila samo svjetlost koja je odbijena od primanja. Tako sada obavlja suprotnu ulogu od svoje vlastite suštine.  

Objasnit ću to s alegorijom iz života. Ljudska je priroda cijeniti i voljeti kvalitetu davanja, a prezirati i mrziti primanje od svog prijatelja. Stoga, kada netko dođe u prijateljevu kuću i on ga pozove na obrok, on će odbiti, čak i ako je vrlo gladan, jer mu se u njegovim očima čini ponižavajućim primiti dar od prijatelja.  

Međutim, kada ga prijatelj dovoljno nagovara dok ne postane jasno da bi mu učinio veliku uslugu ako jede, pristaje jesti jer više ne osjeća da prima dar i da je prijatelj onaj koji daje. Naprotiv, on je davatelj, čineći prijatelju uslugu primajući dobro od njega.  

Tako ćete vidjeti da, iako su glad i apetit posude za primanje, namijenjene za jelo, i ta osoba je imala dovoljno gladi i apetita da primi prijateljev obrok, još uvijek nije mogla okusiti ništa zbog srama. Ipak, kako ga je prijatelj nagovarao, a on je odbijao, nove su posude za jelo počele nastajati u njemu, budući da su snaga prijateljevog moljenja i snaga njegovog vlastitog odbijanja, kako su se nakupljali, naposljetku dodali dovoljnu količinu koja je promijenila mjeru primanja u mjeru davanja.  

Na kraju je vidio da će time što će jesti učiniti veliku uslugu i donijeti veliko zadovoljstvo svom prijatelju. U tom stanju, nove su posude za primanje nastale u njemu kako bi primio prijateljev obrok. Sada se smatra da je njegova snaga odbijanja postala osnovna posuda u kojoj će primiti obrok, a ne glad i apetit, iako su oni zapravo uobičajene posude za primanje.

16) Iz gornje alegorije između dva prijatelja, možemo razumjeti stvar spajanja udaranjem i odbijajuće svjetlosti koja kroz to raste, a zatim postaje nova posuda za primanjem više svjetlosti umjesto faze četiri. Možemo usporediti višu svjetlost, koje udari u zaslon i želi se proširiti u fazu četiri, s molbom za jelo, jer kao što prijatelj žudi da njegov prijatelj primi obrok, tako viša svjetlost želi da se proširi prema primatelju. A zaslon, koji svjetlost udara i on je odbija, može se usporediti s prijateljevim odbacivanjem i odbijanjem da primi obrok, jer odbija njegovu uslugu.  

Kao što ovdje vidimo da su upravo odbijanje i odbacivanje preokrenuti i postali prikladne posude za primanjem prijateljevog obroka, možete zamisliti da je odbijajuća svjetlost koja raste udaranjem u zaslon i njegovim odbijanjem više svjetlosti postala nova posuda za primanjem više svjetlosti umjesto faze četiri, koja je služila kao posuda za primanjem prije prvog ograničenja.  

Međutim, to je uspostavljeno samo u Partzufimima Kedushe ABYA, a ne u Partzufimima klipot (ljuski), i u ovom svijetu, gdje se faza četiri sama smatra posudom za primanjem. Stoga su oni odvojeni od više svjetlosti, jer ih nejednakost forme u fazi četiri odvaja. Iz tog razloga, klipot se smatraju zlim i mrtvim, jer su odvojene od Života sveg života zbog volje za primanjem u njima, kao što je napisano u stavku 13.