"Općenito gledajući, otkrivamo da postoje samo dvije zapovijedi koje treba poštivati u društvu. Može ih se nazvati 1) "primanje" i 2) "davanje".  To znači da svaki član mora, po svojoj prirodi, primiti ono što mu treba od društva i donijeti korist društvu kroz svoj rad za dobrobit društva. Ako netko prekrši jednu od te dvije zapovijedi, bit će kažnjen bez milosti."

Baal Hasulam, članak "Mir"

Kabalisti pišu, takoreći, korisničke upute za duhovni razvoj, iako je to katkad u još nepostignutim konceptima na teškorazumljivom jeziku, a ponekad se te upute mogu doimati vrlo izravnima. Uvijek se radi o "primanju" ili "davanju".

Postoji koncept koji se naziva zakon jednakosti forme, a označava sličnost ili jednakost Stvoriteljevim svojstvima, koje se jednom rječju nazivaju davanje. Stvoreno je biće suprotno po svom svojstvu primanja. Kada smo jednaki, postajemo bliski, a kad smo suprotni, tad smo udaljeni.

Tijekom lekcija pojavilo se pitanje na temu je li okolina ta koja može umanjiti udaljenost od Stvoriteljevih svojstava.

To je upravo ono što vidimo u gorenavedenom citatu BaalHaSulama, no što znači biti kažnjen za nešto što nam još nije poznato ili razumljivo? Jednom kad se točka u srcu probudi, odnosno, želja da sličimo Stvoriteljevim svojstvima (da postignemo davanje), i mi shvatimo da smo volja za primanjem, tada proces započinje, budući da je spoznaja da je čovjek u potpunosti volja za primanje također i spoznaja da postoji svojstvo koje je suprotno volji za davanjem. To je "prednost svjetlosti nad tamom".

Kako onda učimo što je davanje?

Rabash piše: "Osoba ima želju za duhovnim unutar sebe,koja dolazi od nje same. Drugim riječima, čak i kad je sama i oko nje nema drugih ljudi koje bi mogle utjecati na nju, ili od kojih bi mogla upiti neku želju, ona biva pobuđena i žudi biti sluga Stvoritelja. No njezina vlastita želja zasigurno nije dovoljno velika da je ne treba uvećati kako bi mogla raditi s njom na postizanju duhovnog cilja. Stoga, postoji način - kao i u fizičkom svijetu - da se uveća ta želja kroz ljude izvana koji će je nagnati da slijedi njihove poglede i njihov duh."

Zatim nastavlja o važnosti izbora dobre okoline kao grupe za učenje. "To se postiže tako da se poveže s ljudima za koje vidi da također imaju potrebu za duhovnim. Želja koju ti ljudi izvana imaju začinje želju u osobi, te i ona prima veliku želju za duhovnim. Drugim riječima, pored želje koju ima unutar sebe, prima želju za duhovnim koju oni začinju u njoj i tada postiže veliku želju s kojom može postići cilj."

Vidimo da je način da povećamo svoju želju za svojstvom davanja upravo kroz okolinu. Od drugih možemo steći i razvijati želju za otkrivenjem Stvoritelja, od naše male početne želje možemo je razviti do većih razmjera - da otkrijemo Stvoritelja u većoj mjeri - što sami ne bismo mogli.

Dobijemo dovoljno želje za početak, ali da bismo postigli cilj, trebamo uvećati želju, koja puni naš sprmenik goriva za nastavak puta, i to činimo s drugima. Oni traže mene, ja tražim njih i ako povežemo svoje želje, tada imamo veliku želju kojom možemo napredovati prema cilju s našim jedinstvenim djelićem slagalice.